Dinamo Zagreb 2026./2027. - O svemu pomalo Malo duži tekst, pa ko ima volje neka čita...
Tu se drami na odlazak Bakrara, a većina ljudi je bila protiv njegovog dolaska. Činjenica je da on ne bi imao ni približno toliko minuta da nije došlo do bolesti Lisice, pa sukladno tome vjerojatno ne bi imao ni ove brojke. Jer realno, Lisica je dobro krenuo kad je došao, a Bakrar pritom nije krilo, što ljudi uporno zaboravljaju. Slična stvar je s Vidovićem, koji je po ukupnoj minutaži odigrao 20ak utakmica prošle sezone. Ništa to bolje ne bi izgledalo ni s njima u kadru, a kroz tekst ću objasnit zašto tako mislim.
Nastavno na to, neki dan sam dao usporedbu postave koja je krenula prošle sezone u Europsku ligu i prve postave ove godine. Kostur ekipe je tu, a mi ove godine izgledamo još lošije, iako su se prošle sezone ti igrači međusobno upoznavali i uigravali tek 2-3 mjeseca.
Ovo govorim prvenstveno u kontekstu igračkog kadra i "očajnog prijelaznog roka" kako ga neki predstavljaju. Jer realno, nitko iz prve postave nije otišao. Nismo preko ljeta ostali bez pola momčadi pa da sada gledamo potpuno novu ekipu.
Moje mišljenje je da je velik dio ovoga što se događa uzrokovan trenerom koji jednostavno nije kapacitet biti trener Dinama. U tom kontekstu, post od Klenxa je vrlo dobro sročen, ali ja bih ga malo i dogradio.
Trener koji nakon utakmice s Hapoelom (!) govori o karakteru i borbenosti, u utakmici u kojoj smo cijelo vrijeme bili podređeni, jednostavno nije trener kakvog želim na klupi Dinama. I pritom traži respekt na presicama, iako u Europi to ne traži od svojih protivnika pristupom europskim utakmicama.
Posljedično, imamo i igrače koji u sličnom tonu daju izjave nakon utakmice. To je mentalitet koji imaš ili nemaš, odnosno koji usadiš u svoje igrače. Tjeraš ih da budu bolji iz utakmice u utakmicu, a ne da se zadovoljavaju bodovima, ostvarenim rezultatima i igrom od prije pola godine te da sami sebi pronalaze alibi za loše igre cijele ekipe i pojedinaca.
Zaključno, trener koji traži alibi u svakoj krizi i prenosi na igrače mentalitet "sve je okej, pokazali smo da vrijedimo u drugom dijelu prošle sezone" nije trener za velike klubove, a Dinamo to svakako jest. Da ne citiram sad baš Oršića u ovom kontekstu, razumijete kaj želim reć.
Jer ako i izađeš privremeno iz te krize, s mentalitetom "bitno je biti u ligaškoj fazi europskog natjecanja, ostvarili smo minimum" nikada nećeš dostizati domete kakve želim vidjeti od svog kluba.
Momčad izbacuje pojedince. Zbog toga su svojevremeno Stojanović, KTC, Dilaver, Leovac, Gojak, Kadzior i mnogi drugi izgledali kao solidni igrači koji nisu zalutali u Dinamo. Dapače. Ristovski, Jakić i Moro mogu u sličnu kategoriju, ali nek idu u razinu više. Livaković, Ademi, Oršić i Petković su izgledali za ozbiljne ekipe Lige petice. Konačno, Olmo je došao na razinu na koju je došao, i uz svoj rad, poštenje i talent, došao je tu zato što je igrao u pravoj i karakternoj momčadi s trenerom sa stavom. Bez toga bi se i njegova karijera vjerojatno sporije razvijala, a ne želim sad biti nepošten i reći da možda ne bi ni došao di je došao, jer je to hipotetski i zlobno, a to mi svakako nije cilj niti to mislim.
I da za kraj preduhitrim, ne, nemam rješenje kojeg trenera odabrati. Niti moram imat da bi imao mišljenje. Imam neke svoje želje i promišljanja. Ne znam kako bi to završilo s njima na klupi, ali znam da ne želim na klupi Dinama alibi trenera koji ne napreduje i nema velike ambicije.