*Madjari pokupovali ekspresno 1500 ulaznica, traze jos
*Gavranovicu danas ako nastupi, jubilarni 100 nastup
*Lazar Markovic bio na Maksimiru oko pregovora, suska se o placi od 800 -900 tisuca eura godisnje, nista nije gotovo

SN 02.07.2019

Kaj je fakat, tako majica uslikana sa pola glave cure ? Mislim majica je bez veze ili ovoj ne stoji, a mozda i oboje ili ajde, da ne budem okrutan mozda bolje izgleda uzivo, al daj onda stavi picoku neku da ti oci ispadnu i podigne barem prividno majicu koju prodajes. Strasno koliko su nesposobni. Neki dan vidio glasnogovornicu Zvezde i onda vidim Lesija pa to je razlika Real=Kasina

Mozda imamo Rusa prevodioca ovdje, za neki sazetak, a ima i poznatih lica u videu :cool:

Ove godine sto se tice klinaca i uprave, jedino se mogu pohvalit sa spomenarom za djecu. Ovo sa ukidanjima obiteljskih godisnji je sramota samo jos jedna u nizu posebnih strucnjaka koji jako lijepe novce uzimaju u klubu.

Odmah mi je pao napamet u odijelu da bio mogao biti Petar Todorovic iz Beograda. Povjerenik Dinama.

Ako se sjecate face, mozda se radi o covjeku koji je zaokruzen ???

@Goran

Lopovska posla, taj Markovic od strane Ramadnija koji je jos gori od Mamica.. Iskreno bez obzira na igracke sposobnosti i dali je u formi, nebi ga niti blizu Dinama.

http://mondo.rs/a1144727/Sport/Fudbal/Lazar-Markovic-transfer-Partizan-Benfika-i-Liverpul-Football-leaks-i-Pini-Zahavi.html

Zaplako, citajuci pas mater .. Super prica :clap:

Inace meni, Rain man i dan danas jedan od jacih filmova. Kojeg mogu svake godine pogledat.

Sn 01.08.2019

sina je imenovao po stadionu primjer — ZDS86

Maks i to jos iz Australije ? Bit ce da je dobio ime po nekom drugom Maksu, bio je dionicar Gradjanskog. Ako je Maks :strong:

Bankovna generacija, umjesto garancija. :snicker:

Inace, navodno Acosty iz Rijeke odlazi.

Zivot pise romane :cool:

Od kud krenut u ovu pricu, nakon 40 plus godina sto mi je na plecima, zasto volim Dinamo Zagreb ja Vam stvarno ne znam rec, ali pokusat cemo i to provaljat kroz ovaj tekst, a pritom nesto mozda i koju pametnu reci, da ne bude bilo, pricam malo, a jos i glupo...

Osjecam se ko Halid Beslic koji je otpjevao svoj hit na ovim prostorima "Prvi poljubac" koji mu je davno zaboravljen, a prvi dernek tko zna gdje, tako se upravo i ja sada osjecam dok ovo pisem. Ne znam kada i ne znam gdje, ali neka sjecanja naviru kao i uspomene mada su slike svega sto cu navesti u gustoj magli iznad Zagreba. Pa eto i prve poveznice, Zagreb... Grad u kojem sam rodjen, u kojem zivim, nadam se i mrijeti, jer nema smisla da me pokapaju na Lovrincu kada ne pripadam tamo po habitusu, a niti bilo kojoj tocki dnevnog reda. Kada zivis u Zagrebu, normalno je da navijas za Dinamo pa tako sam valjda i ja zavolio klub.. Zar, ne.

Posto dolazim iz radnicke obitelji, gdje su otac i majka puno radili da othrane i otskoluju starijeg brata i mene, jedna od poveznica bi mogla biti upravo ta, da smo imali puno vremena i slobode dok su roditelji rintali, a ja sam po obicaju ganjao nogometnu loptu ispred zgrade sa svojim vrsnjacima. Bilo je tu svih sportova i svih igara, jel hvala Bogu nije bilo playstationa i kompjutera pa nam je sva zabava, igra i veselje bilo vani na svjezem zraku, ispred zgrade, na igralistu, u sumi, na potoku i svim mjestima gdje bi se nestasni djecarac mogao zabaviti, svakako maste i igara nije nam manjkalo. Ali, lopta i nogomet je ono sto me najvise privlacilo, a uz nogomet ide dres i sorc, uz dres ide i omiljeni igrac kojeg se nazalost ne sjecam u potpunosti koji mi je bio najdrazi prvi igrac Dinama kad sam bio dijete ali mislim da se radilo o Marku Mlinaricu.. Nizeg rasta, nisko teziste, lopta sa ocima, vezni red, bas ono sto sam i ja igrao u maticnom tada kvartovskom klubu koji je sada izrastao u solidnog drugoligasa, a i visina mi nije jaca strana pa eto i mozda neke poveznice zasto sam se odlucio za naseg Mlinku. Jedino sto sam ja uvijek preferirao je broj 7 na ledjima, za razliku od njega.

Nase djetinjstvo se oblikovalo svakog vikenda uz radio prijenose prateci utakmice voljenog kluba pa smo zeljno iscekivali najavu igraca i pocetak utakmice, a jos vise i da cujemo rezultate sa drugog stadiona uvijek mrskim nam rivalima, a preko tjedna recimo skupljanjem slicica igraca nogometasa u Yu ligi, pa si tako morao znati sve igrace od svojih do tudjih, ucilo se napamet, pa nije bilo slucajno da si znao datume rodjenja i mjesto gdje su rodjeni igraci Dinama i tko se u kuolarima suska da bi trebao stici u prijelaznom roku. Oni su bili nasi Messi, Ronaldo, Neymar, oni su bili nasi Man Utd, AC Milan i svi drugi svjetski klubovi...  Mozda se danas ne mogu na prvu sjetit svoje idealne momcadi na prvoj ili zadnjoj stranici albuma slicica Fudbal 90, ali zato se sjecam ko danas datuma koji je debelo zapisan u nasu povijest ali meni ima i dodatnu poveznicu, a radi se o 13.05.1990 pred utakmicu i odlazak na stadion gdje su stariji decki koji su sami sebe nazivali Bad Blue Boys, ispred zgrade napravili nevidjenu dimnu zavjesu od dimnih bombi sa pokojom bakljom koja nazalost nije dala najbolje rezultate jer je bilo lijepo vrijeme i jos debeli dan pa je efekat plamteceg zara izgubio na efektnosti i vaznosti kao sto bi bilo u nocnim satima. Ali nebitno sada to sve i sto se desavalo tog dana na stadionu i oko njega, oni su ovjekovjecili tu bakljadu u fotografiju sa starim idiot aparatom, a da svi stanu u kadar ja sam imao tu cast da okinem jednu sliku kao najmladji i ta fotka ce mi zauvijek ostati u sjecanju da sam bio te ekipe i tog susura oko zgrade, a kasnije i biti moja inspiracija da cu i ja tako jednog dana na utakmicu i da cu i ja imat jaknu sa dvije strane lica i nositi je naopacke i imati prisivke BBB i Dinamo Zagreb kao i kapu crven-bijeli-plavi.

Za tu utakmicu znam da sam kasnije morao ici sa starcima na neki rodjendan, kod njihovih prijatelja i putem do njih mama je nosila tortu na poklon koju je usput zgnjecila i tako dala posljednji touch sa svojim prstima jer je tata naglo zakocio pa prepostavljate da je bila tiha misa dok nismo dosli u goste, a monotoniju slavlja su prekinule vijesti o neredima na stadionu i izvan njega sto smo saznali na TV-u, pa eto dok smo se mi veselili uz mesinu i pilo, neki sa one fotografije su jedva zivu glavu izvukli, na srecu samo sam drzao idiota (fotoaparat) ne i ispao idiot pa sa 11 godina otisao sa starijim deckima. Pregazili bi me i nasi i njihovi.

Ubrzo se desila i ta moja prva utakmica na Maksimiru, vodio me od prijatelja tata uz svoja 2 sina i jos jednog naseg prijatelja, sve nas utrpao u krem zuti Renault 4 i pravac Maksimir.. Bila je to utakmica Dinamo - Zeljeznicar, ne znam samo zasto nas je vodio bas na tu utakmicu, mozda zato sto je bio bosanac iz okolica Sarajeva pa je nas djecu vodio na Dinamo, a sebe na Zelju, ali iz ove danasnje perspektive jako sam mu zahvalan na tome jer to je bila zadnja utakmica yu lige koja je odigrana na Maksimiru, a meni prva. Nazalost ne sjecam se puno detalja, znam da smo bili na tribini istok, 2:1 rezultat za nas i nasa pobijeda, oba gola zabio je nas kralj- Kujtim Shala i da smo jeli jako slane kostice i pljuckali po podu i napravili zivi nered, pa smo kasnije bili zedni, pa nam se pisalo, pa nas se moralo voditi na WC itd.. Uglavnom moglo se pametnije utrositi vrijeme za prvu utakmicu i pogledat koji potez tadasnjih plavih bluza ali kada si mladji sve je drugo pametnije osim ono po sto si i dosao. A vjerujem i tata koji nas je vodio sve zajedno mu je prisjelo pa nakon toga vise nas nije imao namjeru voditi.

Vec godinu dana kasnije ekipa vrsnjaka pohoduje utakmice samostalno bez pratnje roditelja, pa tako i ja sa njima uz bok i rame uz rame na prvoj samostalnoj na finalu kupa Dinamo - Inker gdje gubimo kup i gledam sa istoka kako medalje primaju Zapresicani i u nevjerici tugujem i pitam se ljudi moji dali je to moguce kao Mladen Delic, da prvi put dodjem na tekmu sam i odmah izgubimo, pegula reklo bi se. Vezano za tu utakmicu u sjecanju mi je daje padala kisa i da smo se skrivali ispod nekog kvartovskog transa, ali pretrazivajuci tu utakmicu nisam naletio da je padala kisa. Ne znam, mozda sam pobrkao nesto, bilo je davno i sve je moguce. Jer kada malo bolje razmislim ne sjecam se niti prvog gostovanja, a znam da je bio Varazdin, kao gomilu drugih stvari koje sam zaboravio ali se zato sjecam jednog Varazdina gdje smo isli moj kum i njegov tetak Varteksovac iz Lepice i na toj utakmicu su igraci Varteksa bacali kape, mozda i salove, a mi smo sjedili u prvom redu na zapadu ili koja je vec to strana ispod loze i ni vise niti manje 3 kape su me doslovce pogodile u krilo, a kape su bile toliko velike da i Andrija Jarak bi pozavidio na velicini, vjerojatno je tetak nasao rijesenje zasto ce mu to posluziti ali za normalnu glavu sigurno nisu bile. Ja sam mu ponudio rijesenje, da posadi cvijece u tome, umjesto zardinjere i postavi ih negdje u klet. I dan danas se pitam jer sam tada iskoristio sav svoj zivotni bonus da mi neki od igraca Dinama baci nesto na tribinu,al zbog slucaja u Varazdinu i 3 kape i cudnog broja 3, nikada nisam niti blizu.

I tako godine prolaze uz poraze i pobijede uz razne peripetije oko promjene imena i prezimena naseg kluba, do niz grbova i nekih novih godina, borbi sa vjetrenjacama sa upravama, al jos sam uvijek tu negdje, jos uvijek je isti zar kada dobijemo tovare, jos se uvijek dobrano naljutim na krivi pass ili na nezalaganje na terenu, jos me boli i jos me veseli neki vrag oko toga kluba, jos mi se mijesaju emocije sa tugom i srecom kao na Dynamu Kijev gdje gubimo, a Boysi ne staju i sve jace grme li ga grme, jos uvijek cekam sportske u ponedjeljak ujutro da procitam uz kavu, jos uvijek sanjam da smo prvaci Europe, jos uvijek mislim da "zivot pise romane o ljubavi kao sto si ti, o zivotu koji nema kraja, o Dinamu zivot moj si ti", kako kaze jedna pjesma.

I za sami kraj, dobio sam kcer ove godine na 14.02.2019 bas kada slavimo imendan naseg kluba, jer smo vratili ime Dinamo u 2000 god, bas na taj 14.02. kada smo nakon 49 godina prvi put odigrali euro utakmicu u Plzenu i skinuli to proklestvo i dozivjeli Europsko proljece, bas na dan kada se slavi ljubav, tako da, ako me pitate zasto fakat volim Dinamo ne znam Vam rec, al znam da me prati u stopu, pa recimo i ja sam rodjen one godine kada su nam ukrali prvenstvo u slucaju Tomic, Split je te iste godine dobio novi stadion zvana "Poljudska ljepotica", a ja jos za zivota mozda necu novog vidjet kako je krenulo, al meni je zato i to "Maksimirsko ruglo" najdraze. Jer od njega sve je pocelo i krenulo, gdje ce zavrsit samo dragi Bog zna, a do tada BBB, Bog i konjica, neka nam zivi Dinamo i majka Hrvatska.

Lp

Kolega je sve napisao, svatko od nas ovdje ima neku anegdotu, nesto sto je posebno dozivio u nekom trenutku, a tice se Dinama. Sada samo treba ulovit vremena i napisat neki tekst. Ne mora biti to niti gramaticki tocan, kao sto ne treba biti sve u spagu da se napise kako bi mozda neki htjeli. Vazno je da se krene sa ovom temom, siguran da ima ljudi koji imaju toliko toga za reci ili ce vec na sljedecem gostovanju imati neponovljivo iskustvo i zasto da to ne podijeli sa drugim ljudima.

Ja cu probit led i ne mora nuzno biti ovako dugacak, vec kao sto pise u tekstu u 10 recenica i da to malo ipak ima smisla

Evo i u linku tekst iz 7 dnevno ako netko ne moze procitati

https://www.dnevno.hr/vijesti/hoce-li-mamic-umjesto-u-zatvor-guliti-krumpire-dokaze-li-korumpiranost-sest-sudaca-1344605/