Ostali Sportovi Točno u 19 sati, sedam minuta i sedam sekunda Dražen Petrović zapalio je bakljom veliki plamen i Univerzijada 1987. godine je mogla početi.
Državne vlasti su željela da Univerzijadu otvori vaterpolist Partizana, a ne naš najbolji košarkaš svih vremena. Oni su došli u Zagreb i rekli da će Partizanov igrač otvoriti igre. Mirko Novosel je samo klimnuo glavom i nasamario ih sve. Taj partizanovac će to jutro upaliti vatru na Trgu, a Dražen, koji je cijeli dan imao tremu i bojao se da krivo ne stane i padne, na stadionu u Maksimiru. (Dražen je odradio sve super, jedino je dres s olimpijskim bojama koji je nosio na otvaranju bio jako uzak. Jedva ga je obukao i stalno se meškoljio u njemu)
Kasnije je Mirko u Beogradu krivio nepostojećeg šefa protokola da je krivo napisao raspored. I naravno, već prije toga mu dao pedalu.
Inače, za dobiti Univerzijadu Mirko Novosel je morao pridobiti većini od 21 člana izvršnog komiteta Studentskih igara.
Na čelu komiteta nalazio se Talijan Primo Nebiolo, predsjednik Svjetske atletske federacije koji je, bio iznimno bogat, a time i nepotkupljiv čovjek. No imao je jednu slabost. Bogati Talijan strašno je volio priznanja pa su Novosel i član predsjedništva SFRJ Josip Vrhovec predložili da Nebiolu dodijele počasni doktorat zagrebačkog sveučilišta.
Doktorat je trebao predložiti Fakultet za fizičku kulturu, a koji će podržati Pravni i Ekonomski fakultet. Na početku nisu imali suglasnost ni jednog fakulteta, pa su ih sve pridobili i odjednom pričom kako samo oni fale.
Tako su jednom Fincu omogućili dvotjedni boravak na ZOI u Sarajevu s luksuznim smještajem i svim tretmanima koje je za njega obavljao Novoselov tajnik.
I ostalim članovima komiteta uspjeli su pronaći slabe točke, da bi u konačnici čak 14 članova glasalo da se Univerzijada održi u Zagrebu.
Zagreb je od dobivenih sredstava, osim sportskih borilišta, uspio popraviti i svoju infrastrukturu, srediti fasade, asfaltirati ulice, popraviti tramvajske pruge te pod izlikom gradnje veslačke staze na Jarunu posve kultivirati tu zagrebačku pustopoljinu.
I na kraju - Zagi. Kako je nastala mastoka?
Mirko Novosel je htio originalnu maskotu, ali je nju morala potvrditi komisija MOO-a. Gurali su mu vuka, ali Cibona je tada imala vukove, pa to nije želio iskoristiti. U inspekciju je u Zagreb došao Roch Campana, generalni tajnik MOO koji je sve pregledavao. Sjedili su u Novoselovom uredu na Tuškancu kada je ovaj kroz prozor vidio malu vjevericu kako skače na drvetu. Tada je Novosel rekao da će maskota biti vjeverica, što je odmah i prihvaćeno.