Evo, žale se Torcidaši Uredu vlade RH za ljudska prava.

"Poštovani,

GNK Dinamo Zagreb zabranio je kupovinu ulaznica navijačima nogometnog kluba Benfica koji imaju hrvatsko državljanstvo, što je diskriminirajuća i protuustavna odluka na štetu građana Republike Hrvatske.

Utakmica je za šest dana odnosno 07.03.2019. na Maksimiru, te ukoliko tijela javne vlasti ne reagiraju brzo na ovu sramotu, bit će počinjena neviđena šteta svima koji su željeli uživo pratiti voljeni klub, a budu uskraćeni samo i isključivo jer su državljani Republike Hrvatske. Besmisleno je da građani npr. Bosne i Hercegovine mogu do ulaznica, a građani Republike Hrvatske ne.

Valja napomenuti da u navedenom klubu igra i hrvatski državljanin Filip Krovinović, pa da i inače ne postoje navijači Benfice, postojale bi osobe bliske igraču koje će u četvrtak navijati za Benficu.

U iščekivanju vašeg odgovora, s poštovanjem."

@xavier ne vidim opciju da to zaključamo, ali ću se raspitati još kod hosta.

JBT Ademi otpao za obje utakmice protiv Benfice...Katastrofa :fear:

Kako je čovjek izvadio slobodnjak iz 90 :scream:

PETKOVIĆ, Olmo, Oršić i društvo bit će zauvijek upisani u Dinamovu povijest kao momčad koja je napokon uvela klub u europsko proljeće.

Dinamo je dobro izgledao ljetos, ali malo tko je očekivao da će ovako uvjerljivo stići do osmine finala Europa lige gdje ga sljedećeg tjedna čeka velika Benfica. Tako je momčad Nenada Bjelice ostvarila ono što nije uspjelo i puno većim i jačim Dinamovim generacijama. Među njih bez ikakve dileme spada i ona iz druge polovice devedesetih koja je rušila Partizan, nesretno ispala od Newcastlea i Atletica te odigrala niz nezaboravnih utakmica.

Jedan od glavnih aktera te momčad bio je Igor Cvitanović, najbolji Dinamov strijelac u povijesti HNL-a i jedan od najvećih koji je ikada nosio plavi dres. S brojem 21 na leđima “knez Igor” trpao je po cijeloj Hrvatskoj i HNL-u, a brojni njegovi golovi odavno su dio Dinamove antologije.

No, iako je s Prosinečkim, Marićem i društvom činio zastrašujuću momčad, ni on nije uspio ostvariti ovo što su Olmo, Petković i Oršić.

Bjelica napravio sjajan posao

“Kao bivši igrač Dinama osjećam veliku zadovoljštinu zbog uspjeha koji su ti dečki apsolutno zaslužili. Neću reći ništa novo ako kažem da ova momčad izgleda fantastično i da je Bjelica posložio sustav u kojem dvadeset igrača jednako konkurira za prvu momčad”, rekao je Cvitanović.

Rođeni Osječanin u Dinamo je došao 1989. godine kao 19-godišnjak, ali je odmah otišao na posudbu u Radnik. Tamo je zabio šest golova u devet utakmica i onda se vratio u Maksimir. Nakon još jedne kraće posudbe vodio je Dinamo do prvog naslova prvaka Hrvatske 1993. godine.

Iako Dinamovi navijači Igora Cvitanovića najviše pamte po fantastičnom nastupu protiv Partizana, brojni mu nikad nisu “oprostili” silne promašaje u 1. kolu Lige prvaka 1993. godine. Dinamo je igrao prvu utakmicu u Bukureštu i dobio 2:1, ali dan danas nikome nije jasno kako su se Rumunji izvukli sa samo dva primljena gola.

“A kako? Ja sam promašio tri zicera, eto kako”, kaže kroz smijeh Igor Cvitanović koji je danas trener trećeligaša Dubrave.

Uzvrat u Ljubljani, gdje se igralo zbog rata u Hrvatskoj, trebao je biti samo formalnost. Osobito nakon što je Dinamo potpuno nadigrao Rumunje u prvoj utakmici. U Ljubljanu su došle tisuće Dinamovih navijača, a nakon što je hrvatski prvak poveo već u 7. minuti golom Vlaovića dileme više nije bilo. No, Rumunji su u nevjerojatnoj utakmici okrenuli i pobijedili 3:2, a Dinamo je ispao.

“Kad je Vlaović zabio taj gol nitko od nas nije ni pomislio da bismo mogli ispasti. Ni danas ne znam objasniti što se dogodilo u toj utakmici. To mi je bio jedan od dva najteža trenutka u karijeri. Morali smo proći, a mi ispadnemo. Bilo je teško jer smo prvo razočarali sami sebe, a onda i naše navijače kojih je bilo jako puno. Ma, kad se sjetim te Steaue, muka mi je. Što sam sve promašio u prvoj utakmici, to je bilo nevjerojatno”, kaže Cvita.

No, sve mu je bilo oprošteno 30. srpnja 1997. kad je zabio dva gola Partizanu u povijesnoj pobjedi 5:0 u 1. pretkolu Lige prvaka. Nakon toga na redu je bio Newcastle.

“Svaki igrač koji je igrao tu utakmicu će vam reći da ona spada u zasebnu kategoriju. To je bilo nešto posebno. A Newcastle… Nikad prije ni poslije nisam odigrao tako emotivnu utakmicu. Onaj gol u 93. minuti mi je najdraži u karijeri. Koliko emocija, koliko sreće… I onda ispadneš! Jako teško mi je pao taj gol koji smo primili u 120. minuti. Uz Steauu, sigurno najteži trenutak u karijeri. Ne smijem se toga ni sjetiti”, kaže Igor.

Briljirao u Zürichu

Nakon ispadanja od Newcastlea Dinamo je put nastavio u Kupu UEFA-e. U 1. kolu je igrao protiv Grasshoppera koji je u ludoj prvoj utakmici odigrao 4:4 na Maksimiru. Uzvrat je bio rapsodija. Dinamo je slavio 5:0, a Cvitanović je odigrao briljantno. Zabio je prva dva gola, iznudio jedan penal i još jedan zabio.

“Ako se ne varam, legendarni hrvatski novinar Tomislav Židak dao je dvije desetke u cijeloj karijeri. Prvu Željku Stinčiću protiv Zvezde u Beogradu i drugu meni u Zürichu. Na to sam stvarno ponosan i jako mi je drago. Odigrali smo savršenu utakmicu, Švicarci nisu imali nikakve šanse. I prva utakmica u Maksimiru bila je odlična, ali vjerujem da ju je navijačima bilo jako teško gledati”, kaže.

Dinamov nevjerojatni europski put te jeseni stao je protiv velikog Atletica koji je dvije godine ranije u Španjolskoj osvojio dvostruku krunu. U Maksimiru je bilo 1:1, a u Madridu 1:0 za Španjolce.

“Ubili smo ih u Maksimiru, osobito u prvom poluvremenu. To je bila jedna od najboljih utakmica koje je taj moj Dinamo odigrao u Europi. U uzvratu smo podbacili. Ne volim uspoređivati prošla i sadašnja vremena i ne bih želio da se netko uvrijedi zbog ovoga što ću reći. Mislim da smo bili puno talentiranija i individualno kvalitetnija momčad od ove današnje. No, oni imaju ono što mi nismo imali, a što je još i važnije od talenta. Disciplinirani su, odgovorni i izbalansirani. U Bjeličinom Dinamu nema velikih zvijezda i imate dojam da su svi jednaki. Kod nas to nije bio slučaj. Bilo je igrača koji su odskakali talentom, ali često nismo imali glavu i rep”, smatra Cvitanović.

“Bili smo divljiji nego ovi dečki danas u svakom pogledu. Izlazili smo nakon svake utakmice i to praktički cijela momčad. Eventualno netko nije mogao zbog obveza, ali znali smo se zabaviti. Nije bilo mobitela i društvenih mreža pa si mogao raditi što si htio. Bilo je jako zabavno”, dodao je.

Petkoviću treba dati priliku u reprezentaciji

Cvitanović je iz Dinama otišao u Real Sociedad, ali se nakon samo jedne sezone vratio u Maksimir.

“Dobro sam krenulo ali sam u nastavku sezone bio nešto slabiji. Ja sam najviše kriv jer sam bio nestrpljiv. Da sam možda ostao još jednu sezonu kad se promijenio trener, ali... Nije mi se više dalo grijati klupu i vratio sam se. Šteta, ali ne žalim ni za čime. Samo za Steauom i Newcastleom...”, rekao je Cvitanović.

Dinamo danas u momčadi nema igrača kao što je Cvitanović, ali ima sjajnog Brunu Petkovića koji je pravo otkriće.

“Ne vidim zašto taj dečko ne bi dobio priliku u reprezentaciji? Zaslužio je to svojim igrama u Dinamu i mislim da bi mogao pomoći reprezentaciji. Fantastičan je, borben i srčan. Trebamo ga isprobati”, zaključio je Cvita.

Dečki, otišli ste u sasvim krivom smjeru. Zanimljiva rasprava ali pogrešan topic. Slobodno otvorite topic za Regionalnu ligu pa sve ovo prebacimo tamo.

@Infinity kad si već spomenuo Miuru evo jedan odlčan post u vezi njega :wink:

Kazuyoshi Miura, also known as "King Kazu" (or just Kazu) is the world's oldest active professional footballer, currently at his 34th season. He was one of Japan's biggest stars (if not the biggest) around the time the J League was launched in the early 90s. Although barely getting playtime anymore while plying his trade for Japanese 2nd division side Yokohama FC, his name still carries a lot of influence in Japanese football. Here are various events from his career put alongside other major events that occured the same year.

1967: Kazu was born. Born a few days earlier was legendary Italian player Roberto Baggio, who retired in 2004.

1973: Kazu joined his first football club, Jonai FC - Johan Cruyff won his second Ballon D’Or

1981: Kazu angered one of his middle school professors by putting “Brazil” as his first choice in a career guidance questionnaire - legendary German striker Gerd Muller retired from professional football

1982: Kazu dropped out of prestigious private high school Shizuoka Academy and got on a plane to Brazil with the goal of becoming a professional player - Aston Villa were crowned the best team in Europe after defeating Bayern Munich in the European Cup final

1986: Kazu signed his first professional contract and made his debut shortly afterwards - Diego Maradona captained Argentina to World Cup glory, scoring the “Hand of God” and the “Goal of the Century” in the process

1990: Kazu returned to Japan in order to establish himself there for the upcoming launch of the J League, making his national team debut shortly afterwards – Germany reunited after the fall of the Berlin Wall

1992: Kazu was a starter of the Japanese squad that won the AFC Cup – Pep Guardiola won his first European Cup (would be renamed to Champions League the following year)

1993: Kazu scored 13 goals in as many games throughout the World Cup qualifiers as Japan barely missed out on qualifying for the 1994 edition. He was also named MVP of the first-ever J League season, ahead of players such as Zico and Gary Lineker

1994: Kazu was loaned out to Genoa, becoming the first Japanese footballer to play in Italy – Patrick Kluivert made his international debut. Kluivert has since retired and his son Justin currently plays for Roma.

1998: Kazu was controversially left out of Japan’s first ever World Cup squad by new coach Takeshi Okada despite having scored 14 goals in as many games throughout the qualifiers. The tournament would be won by hosts France, with a 26 year-old Zinedine Zidane scoring twice in the final against Brazil

1999: Kazu won the Croatian league as a player of Dinamo Zagreb – Gianluigi Donnarumma was born

2000: Kazu played his last national team game, finishing with 89 appearances and 55 goals - Luis Figo’s massively controversial transfer from Barcelona to Real Madrid occurred

2005: Kazu played in his 4th different continent after being signed by Sydney FC to participate in the newly-founded A-League – a peak form Adriano won the Golden Ball and Golden Shoe awards at the Confederations Cup

2007: Kazu was selected for the J League all-star match at the age of 40 – David Beckham joined LA Galaxy

2012: Kazu made his debut for the Japanese futsal national team, playing in that year’s World Cup – Chelsea won their first and so far only Champions League title, beating Bayern Munich on penalties in the final

2017: Kazu broke the world records for oldest professional player and oldest professional goalscorer, records that were set by Sir Stanley Matthews before Kazu was born.

Kazu's team trophies are:

4 Japanese 1st league titles

4 Japanese League Cups

2 Japanese Super Cups

1 Japanese Emperor's Cup

1 Japanese 2nd league title

2 Brazilian state championships

1 Croatian 1st league championship

1 Asian Cup

Update :up:

Naši odigrali brutalno, baš to što kažeš moglo je završiti puno gore po Osijek. Mrvicu šanse im nisu dali, makar da gol zabiju a kamoli da razmišljaju o nečemu više.

Kovačić jučer opet bez minuta u finalu. Čovjek došao do tolikih finala, a minute nije upisao :groan:

Šta je ovo JBT? Kakav je ovo igrač? Kakva zvjer... Kakav sam samo skeptik bio u vezi njega, a kako me samo demantirao. Gdje su gledali Talijani da ovakav potencijal nisu iskoristili...

Da, očekujem ga na popisu reprezentativaca već za iduće okupljanje.

Kakva tekma! Nemam riječi za sinoć... Savršenstvo bez mane.

Želio sam Slaviu, potajno se nadao Arsenalu ili Valenciji... Benfica mi nije bila na pameti ali sam na kraju zadovoljan. Odličan protivnik, jedva čekam.

Orša zabio ukupno 10. gol sezone u svim natjecanjima. Prvi naš igrač sa dvoznamenkastim učinkom. :up: