25. studenog 1997. godine Dinamo (tadašnja Croatia) i Atletico Madrid u susretu prve utakmice osmine finala Kupa UEFA odigrali su na Maksimiru 1-1.

Dinamo je u tom susretu iz prve ruke osjetio staro nogometno pravilo; kad ne iskoristiš brojne prilike i ne zabiješ, budeš kažnjen i primiš gol. Bila je to vjerojatno najbolja predstava naše momčadi te sezone, uraganskih, furioznih 60 minuta i na kraju samo jedan gol u suparničkoj mreži. A za peh (točnije - za kaznu!) jedna jedina lopta upućena prema Ladićevoj mreži u njoj je i završila.

Da je utakmica završila s tri-četiri ili pet pogodaka prednosti u korist Dinama nitko ne bi mogao pronaći ni riječ zamjerke. Krenulo je kako se samo poželjeti moglo, vodstvom već u 2. minuti nakon sjajne akcije Vladimira Petrovića i Edina Mujčina, koju je ovaj drugi pretvorio u vodeći pogodak. Tek onda je uslijedio pravi uragan. Nošeni sjajnom publikom (30.000 gledatelja), modri su totalno razbili uglednu španjolsku momčad i samo je zaista velika sreća spasila obezglavljeni Atletico od potpunog debakla.

Susret je direktno prenosio „Eurosport“, tako da se čitav nogometni svijet mogao uvjeriti u neosporne kvalitete Dinama. Zbilja je šteta što silna nadmoć nije i adekvatno okrunjena pogodcima, što bi omogućilo miran put na revanš u Madrid. Uz pogodak pamtimo četiri velike prigode: Prosinečki, Mujčin, Petrović i prava je šteta što bar još jedna lopta nije završila iza leđa Moline. A to i nisu bile jedine prave prilike. Bilo ih je još - još toliko! Šarić je po boku bio nerješiva enigma, nedostajao je jedino smireni, iskusni „egzekutor“, da brojne šanse pretvori u golove, baš kao što su gosti pretvorili svoju jednu jedinu priliku.

Zbilja šteta što je završilo kako je završilo. Jer, taj gol koji je Atletico postigao u Maksimiru davao mu je zaista velike izglede, pa mu je čak i 0:0 u uzvratu bilo dovoljno za prolazak među osam najboljih.

U redovima naše momčadi nije bilo kažnjenog Krznara (kartoni), ni centarfora Marka Viduke koji se u to vrijeme (neuspješno) borio za australsku vizu za SP protiv Iranaca. Upravo su njegove realizatorske sposobnosti mogle na maksimirskom travnjaku riješiti modre svih briga, od silnih prilika Viduka bi sigurno barem jednu i „ugurao“ u mrežu.

Atletico je tad bio "srpska kolonija", čak sedmorica su bila raspoređena u klubu obavljajući razne uloge; od šefa stručnog stožera Antića, njegovog pomoćnika i sina mu zaduženog za marketing te čak četiri igrača. Tako su nakon 1:1 (koje nipošto nisu zaslužili), najavljivali kako će osvetiti Partizan što su u konačnici na našu žalost i uspjeli. Sve je to trebalo samo još više mobilizirati igrače Marijana Vlaka za madridski uzvrat, no, na „Calderonu“ Dinamo je pao praktički bez ispaljenog metka. Iako su se u momčad vratili i Viduka i Krznar, jednostavno se nije moglo prepoznati sastav koji je 14 dana ranije gazio „Atletico“.

DINAMO: Ladić – Jurić – D. Šimić, Tomas – Šarić, Prosinečki, Jurčić, Mujčin, M. Cvitanović – V. Petrović (od 74. Šokota), I. Cvitanović. – Marijan Vlak.

ATLETICO MADRID: Molina – Aguilera, Santi, Andrej, Prodan – Prieto, Bejbl, Juninho (od 77. Pantić), Lardin (od 46. Caminero) – Bogdanović (od 67. Jose Mari), Kiko. – Radomir Antić.

25. studenog 1998. godine ostvarena je jedna od najvećih gostujućih pobjeda Dinama u povijesti europskih natjecanja.

U 5. kolu Lige prvaka pred 48.000 gledatelja pogotkom Josipa Šimića (mlađi brat iz dinastije Šimić) Dinamo je zabilježio senzacionalan trijumf i slavio protiv Ajaxa s 1-0. Bio je to pogodak u stilu najvećih majstora, toliko poseban da su ga s posebnim napomenama pokazale sve svjetske TV stanice. Jer, lobati diva poput Van der Sara, visokog dva metra, pravo je umijeće. Taj gol u Amsterdamu definitivno je obilježio karijeru Josipa Šimića.

Josip je u igru ušao u 54., a već u 67. minuti veličanstvenim lobom donio je svojoj momčadi pobjedu. Taj trijumf opet je vratio naše ljubimce u utrku za prolaz u četvrtfinale, no, nažalost, u zadnjem kolu Dinamo (tadašnja Croatia) je remizirao na Maksimiru s Olympiakosom 1-1 te nije prošao u nokaut fazu Lige prvaka, iako je bio drugi u skupini. Završio je natjecanje s osam bodova, imao je bod više od velikana Porta i Ajaxa i tri boda manje od Olympiacosa. Bila je to tek jedna od ukupno tri sezone u povijesti Lige prvaka u kojima drugoplasirana momčad nije imala zajamčen prolaz dalje. Tada su Ligi prvaka igrale 24 momčadi, dalje je prošlo šest prvoplasiranih i dva najbolja drugoplasirana. Sljedeći krug natjecanja bilo je četvrtfinale, a Dinamo je do zadnje minute zadnjega kola bio u igri za prolaz.

Dinamu je to bio prvi nastup u skupinama Lige prvaka, nastup u kojem je ostavio odličan dojam. Ono što boli je činjenica da do dana današnjeg to ostaje i dalje jedna jedina gostujuća pobjeda u skupinama.

Ladić, Šarić, Mario Cvitanović, Krznar, Tokić, Jurić, Marić, Bišćan, Rukavina, Jeličić, Dario Šimić, Josip Šimić, Jurčić, Šabić. To je bilo 14 "plavih lavova ", koji su zaigrali te večeri.

Na klupi Ajaxa za kojega su igrali Van de Sar, Ronald i Frank De Boer, Danny Blind, Witschge sjedio je Morten Olsen, a na klupi Dinama Velimir Zajec, koji je nešto prije na klupi zamijenio Zlatka Kranjčara.

U PONEDJELJAK od 17 sati održat će se nova sjednica Izvršnog odbora Dinama. Glavna tema sjednice bit će rasprava o novom klupskom Statutu i prihvaćanje ili odbijanje glavnih zahtjeva Dinamovih navijača, prvenstveno Bad Blue Boysa.

Ovog tjedna održani su višesatni pregovori između predstavnika navijača i uprave kluba. S navijačima su razgovarali predsjednik Mirko Barišić i član Nadzornog odbora Zdravko Kačić. Sastanku su u jednom njegovom dijelu nazočili predsjednica Uprave Vlatka Peras i član Uprave Danijel Tomačić.

Razgovaralo se o dva modela novog Statuta. Jedan, iznijet od strane predstavnika navijača, u kojem se inzistira da se 28 članova klupske Skupštine bira na izborima svih članova kluba. Preostalih 32 bi birao postojeći Izvršni odbor na čelu s Mirkom Barišićem. Drugi, koji je osmislila nova radna skupina za izradu Statuta na čelu s karlovačkim poduzetnikom Nikolom Hanželom, zalaže se da 40 članova Skupštine bira Izvršni odbor, dok bi 20 članova Skupštine birali članovi na izborima.

Izvori upućeni u sadržaj pregovora tvrde da dogovor nije postignut jer svaka strana inzistira na svom prijedlogu. Barišić je navijačima na kraju rekao da će se o prijedlogu raspravljati na sjednici Izvršnog odbora u ponedjeljak. To je loša vijest za navijače jer Barišić i Hanžel, kao najutjecajniji član Izvršnog odbora imaju nadmoćnu većinu, i bit će onako kako oni budu htjeli.

Kako je Barišić zavlačio i lagao navijače?

Prisjetimo se kronologije pregovora Barišića i navijača oko novog Statuta. Sve je počelo prije otprilike godinu dana kada se krenulo u izbacivanje Mamićeve struje iz kluba.

"Ide se u promjenu Statuta. Ovo je budućnost Dinama, a ne ovaj cirkus koji smo imali. Nastavljamo s gradnjom stadiona i moderniziramo Dinamo i Statut uz podršku navijača", rekao je Dinamov predsjednik Mirko Barišić nakon neodržane skupštine 9. ožujka.

I doista, desetak dana kasnije oformljena je radna skupina za izradu novog klupskog Statuta. Skupinu je činilo osam članova, čiji je rad koordinirao dr. Vladimir Gašparović. U sastavu radne grupe, uz dr. Gašparovića, bili su Ognjen Naglić, Zdravko Kačić, Saša Pavličić-Bekić, Goran Đulić, Zrinko Čustonja, Dragutin Nemec i Ivan Nauković. Radna grupa započela je s radom i krajem srpnja završila prijedlog novog Statuta, koji je predan Mirku Barišiću.

Prijedlog statuta mjesec dana ležao je u Barišićevim ladicama, a onda je 29. kolovoza održan sastanak u Dinamu, na kojem su bili članovi radne skupine za izradu novog statuta, predstavnici navijača, predsjednik kluba Barišić te članovi uprave kluba na čelu s Vlatkom Peras. Ondje je Barišić nazočnima priopćio da prijedlog statuta koji je dobio neće staviti na usvajanje predstojećoj skupštini. Navijači su na to poludjeli i zaprijetili nedolaskom na skupštinu.

Skupština je održana 25. rujna. Pripadnici poražene Zorić - Mamićeve struje objašnjavali su da je za donošenje odluka potreban 41 zastupnik (bez predstavnika članova), dok su Barišić i njegovi tumačili da je potreban 41 glas (s uključenih 8 članova iz redova klupskih povjerenika, od kojih su 7 predstavnici BBB-a).

Danima prije te sjednice predstavnici navijača više su se puta sastajali s Barišićem i dogovarali o ulasku četiri njihova predstavnika u Izvršni odbor i dva u Nadzorni, a onda je dan prije skupštine Barišić rekao da će u izvršni odbor ući samo dvojica predstavnika navijača i jedan u nadzorni. Navijači su na to na kraju pristali.

Ništa od obećanja za potpuno otvaranje kluba članovima

Početkom studenog održana je dugo očekivana sjednica Izvršnog odbora, na kojoj se dogodio novi čin odugovlačenja donošenja novog statuta. Odbijen je prijedlog radne skupine, a Hanžel je obavijestio ostale da je bio na sastanku s predstavnicima BBB-a te da su razgovori išli u smjeru toga da 20 predstavnika navijača uđe u klupsku skupštinu, a da preostalih 40 izabere Izvršni odbor na čelu s predsjednikom Barišićem.

Dakle, u osam mjeseci se od obećanja za potpuno otvaranje kluba članovima i izbora (omjera 28 - 28 u skupštini) došlo do toga da bi predstavnici članova dobili tek trećinu ukupnog broja članova skupštine.