Mađarski studio. 16. mjesto

https://www.jutarnji.hr/kultura/art/branimir-medic-ovo-sto-se-dogadalo-nakon-natjecaja-za-maksimir-je-nevjerojatno-pa-toga-u-eu-nema-15753522?cx_linkref=jl_home_g2_g3

Podnijeli smo žalbu za Maksimir jer smo pažljivim proučavanjem uočili brojne nepravilnosti - rekao je naš arhitekt
Branimir Medić arhitekt je koji s Perom Puljizom godinama gradi karijeru u Nizozemskoj, gdje su osnovali de Architekten Cie. i napravili nekoliko nebodera u Amsterdamu i Rotterdamu (zagrebačkoj je publici najpoznatiji, po svoj prilici, po stambenoj zgradi na Bundeku, Centru Bundek). Među tri su podnositelja žalbe za natječaj za stadion Maksimir. Oni su na natječaju osvojili šesto mjesto.

Branimir Medić diplomirao je arhitekturu u Zagrebu, potom završio postdiplomski na nizozemskom Berlage Institutu, dobio Master of Excellence in Architecture. Od tada stalno živi s obitelji u Amsterdamu. Imaju filijale svojeg projektnog ureda u Zagrebu i u Šangaju i među našim su najuspješnijim arhitektima izvan Hrvatske, ako ne i najuspješniji.

O svemu Medić govori u ekskluzivnom intervjuu za Jutarnji list.

Zašto ste odlučili podnijeti žalbu na natječaj, što mislite da nije bilo u redu, koje ste sve pogreške našli u proceduri natječaja?

- Mi smo internacionalni ured sa stotinjak zaposlenih, specijaliziran za kompleksne projekte i radimo u brojnim zemljama, uključujući i Hrvatsku. Ja sam jedan od trojice vlasnika i porijeklom sam iz Hrvatske. Uz podršku svojih partnera odlučili smo sudjelovati na natječaju za kapitalni objekt za grad Zagreb, grad u kojem sam se školovao i u kojem sam proveo mladost. Na to sam jako ponosan. Argument koji sam prezentirao svojim partnerima za sudjelovanje na ovako zahtjevnom i skupom natječaju bio je, između ostalog, i da se radi o projektu koji je izuzetno značajan za Hrvatsku i njezin glavni grad, što mi je ulijevalo sigurnost da će natječaj biti organiziran u skladu s europskim i svjetskim standardima po kojima mi uobičajeno radimo naše projekte. Budući da je riječ o projektu koji je od državnog i gradskog značaja, a koji se financira javnim novcem, projekt podliježe pravilima javne nabave. Naša želja i motivacija za sudjelovanje na ovom natječaju jest da Zagreb dobije suvremen i kvalitetan stadion i sportski park - obnovljeni gradski prostor koji će služiti svim građanima 24 sata dnevno, 365 dana u godini.

Predmet naše žalbe je poništenje odluke o rezultatima natječaja zbog konkretnih nesukladnosti nagrađenih radova s propisanim zahtjevima utvrđenima u Uvjetima natječaja i u Natječajnom programu, kao i zbog nepravilnosti u postupku ocjenjivanja. Smatramo da se pravila nisu dosljedno primjenjivala na sve sudionike natječaja.

Transparentno i pravilno proveden natječaj važan je za uspješnu realizaciju projekta, njegovu funkcionalnost, ali i odgovorno trošenje javnog novca.

Koje ste pogreške našli u natječajnim radovima? Spominje se i broj sjedala, odnosno kapacitet stadiona, koji je bio 35.000, uz dopušteno odstupanje od pet posto?
- Prije svega želio bih jasno reći da cijenimo sve pristigle radove, i nagrađene i nenagrađene. S posebnim smo interesom sagledali nevjerojatan spektar kreativnih rješenja. Uvijek se pitam koliko radnih sati, energije i emocija stoji iza višemjesečnog rada 88 multidisciplinarnih timova. Prilikom detaljnog proučavanja nagrađenih radova uočili smo određene nepravilnosti, među kojima je i ona koju ste sami spomenuli u pitanju. Iskoristili smo svoje pravo na žalbu. Angažirali smo izvrstan pravni tim, odvjetnika Alana Hranilovića i odvjetnika Ivana Kusalića, koji su s nevjerojatnim entuzijazmom radili na dokumentu. Moram priznati da mi je taj kreativni proces, utemeljen na činjenicama, predstavljao posebno vrijedno iskustvo. Tijekom cijelog procesa intenzivno smo komunicirali s odvjetničkim uredom, našim uredom u Zagrebu i s kolegama iz ureda Randić i suradnici, koji su dali značajan doprinos sastavljanju žalbe. Nevjerojatno je da smo za podnošenje žalbe morali uplatiti 66.000 eura u državni proračun, što je suprotno praksi na koju smo se navikli u mnogim drugim zemljama Europske unije. Stručni argumenti i pravni razlozi zbog kojih smo podijeli žalbu detaljno su obrazloženi u samoj žalbi, a za njihovo tumačenje i pitanja vezana uz sam postupak molio bih da se obratite našem pravnom timu.

Što očekujete od ovog procesa u koji ste se upustili?

- Očekujemo da Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM), kao nadležno tijelo, razmotri naše argumente i utvrdi jesu li nagrađeni radovi zadovoljili propisane uvjete te jesu li ti zahtjevi jednako primijenjeni na sve sudionike natječaja.

Koje je vaše mišljenje o pobjedničkom radu?

- Količina kreativnosti prisutna u svim natječajnim radovima je golema. Rad koji je ocjenjivački sud ocijenio najvišom ocjenom vrlo je osobit. Kao arhitekt ne bih ga dodatno ocjenjivao, ali kao ljubitelj nogometa usudio bih se reći da ne obećava suvremene standarde udobnosti arena u koje sam se navikao odlaziti u europskim gradovima. Isto tako, važno je istaknuti da predmet natječaja i zadani program nisu obuhvaćali samo nogometni stadion, koji je svakako najznačajniji dio projekta, već i novi atletski stadion te dvije sportske dvorane. Riječ je o novoj sportskoj infrastrukturi, zbog čega je svaki rad morao sagledati i obuhvatiti cjelinu zadanog programa.

Vaše je rješenje dosta interesantno i završilo je na šestom mjestu. Što vam je bilo najvažnije u pristupu temi?

- Ako se koncentriramo na sam stadion, onda je naš cilj bio osmisliti suvremeni stadion u okviru programskog zadatka, s logičnom i dokazanom konstrukcijom, koji je ekonomičan i u izgradnji i u održavanju i koji u cijelosti zadovoljava natječajni uvjet da rješenje treba predvidjeti kohezivnu i povezanu strukturu gledališta. U ostvarivanju tog cilja surađivali smo s multidisciplinarnim timom koji ima iskustvo u gradnji stadiona. Što se tiče pojavnosti, odlučili smo se za suzdržanu, ali dostojanstvenu formu. Osobnost stadiona proizlazi iz dinamične postave u prostoru, što je i žiri primijetio u obrazloženju da se stadion vidi kao volumen, a ne fasada iz glavnih prilaznih vizura, zahvaljujući odmaku zapadnog ugla stadiona od Maksimirske ulice. Sam stadion je tipološki suvremena arena s koherentnim tribinama spojenim u prsten s glavnom pristupnom platformom na sredini presjeka. Tu se nalaze komercijalni sadržaji "food & beverage", tako da su lako dostupni sa svih sjedala. Gledalište je konfigurirano posebnim softverom za stadione koji izračunava optimalnu vizuru svim gledaocima. Tako dobivamo izuzetno kompaktnu arenu visoke koherentnosti.

Ako sam dobro shvatila, žiri je imao prigovor na urbanizam. Što o tome mislite?

- Mislim da obrazloženje žirija u velikoj većini opisuje upravo našu intenciju. Ako sam dobro razumio, prigovor se odnosi na nedostatak monumentalne poveznice sjever - jug. Naša je intencija upravo bila da se na pješačkoj razini građevina i krajobraz doživljavaju kao okruženje u ljudskom mjerilu. Zato smo sadržaje koji služe građanima i posjetiteljima 365 dana u godini smjestili u niz manjih volumena i međuprostora, stvarajući prostor koji je ugodan i kada nema velikih događaja. Velike manifestacije koriste rampe pažljivo ugrađene u krajobraz, koje vode prema ulaznoj platformi smještenoj na višoj etaži. To je bio naš odgovor na dva radikalno različita mjerila i dva različita režima korištenja prostora. Veliki, monumentalni prostori mogu biti izuzetno neugodni kada su prazni, a stadion je prazan velik dio godine. Naša je ideja bila stvoriti prostor koji je živ i funkcionalan tijekom cijele godine, a ne samo za vrijeme održavanja velikih manifestacija.

Ubrajate se među naše najuspješnije arhitekte na vanjskom tržištu. Koji su neki od vaših novijih projekata?

- Naša je specijalizacija projektiranje programski kompleksnih građevina u vrlo zahtjevnim urbanim situacijama.

Kao primjere bih izdvojio projekt rekonstrukcije nizozemskog parlamenta u Haagu, čiji je ukupni budžet oko dvije milijarde eura, te nagrađivani projekt EDGE Amsterdam West za klijenta EDGE Technology. Riječ je o rekonstrukciji uredske zgrade iz 1970-ih godina, kojom je, uz primjenu visokih ekoloških standarda, oblikovana suvremena i energetski pozitivna građevina površine 60.000 m². Upravo smo završili i veliki multifunkcionalni projekt u Seulu u Južnoj Koreji, koji uključuje stanicu metroa, trgovački i kongresni centar, uredske prostore i hotel, ukupne površine 287.000 m². Visoke građevine moja su posebna strast. Trenutačno radim na nekoliko projekata multifunkcionalne visokogradnje do 180 metara. U sljedećem kvartalu objavljujemo i knjigu o našim projektima visokogradnje kroz 75 godina prakse. Naime, svake godine objavljujemo publikaciju posvećenu aktualnim temama, poput cirkularne gradnje, arhitekture za stariju dob i drugih tema koje smatramo važnima za budućnost naše struke.

Naša kompanija bavi se urbanizmom, arhitekturom, tehnologijama gradnje, istraživanjem u području održivosti i izgradnjom zajednica. Isključivo se koristimo BIM tehnologijom, a imamo i odjel koji se bavi razvojem umjetne inteligencije i njezinom primjenom u arhitekturi. Tu grupu vodi jedan izuzetni mladi Zagrepčanin, što mi je posebno drago.

Neće nitko ništa popuniti.

Momak evo ja ne mogu shvatiti s kime se ti zapravo svađaš.

A što si točno ovime dokazao?

Da, izabrano je idejno rješenje, a ne idejni projekt. To uopće nije sporno niti mijenja ono što sam napisao.

Moja poanta je da je ugovor o projektiranju još miljama daleko i da se pobjedničko rješenje nakon natječaja ne može mijenjati kako se kome svidi samo zato da se javnosti danas kaže: „Ma nema veze, spojit ćemo tribine kasnije.“

Može se dalje razrađivati i prilagođavati. Naravno. Ali postoji granica nakon koje više ne razrađuješ pobjedničko rješenje nego radiš drugi projekt.

A je li pretvaranje stadiona čija je jedna od osnovnih arhitektonskih karakteristika četiri odvojene tribine s otvorenim uglovima u povezanu zdjelu još uvijek isto rješenje.

Dakle, slobodno ispravljaj termin „idejno rješenje“.

U idejnom rjesenju se moze jos dosta toga promijeniti, pa cak i spojiti tribine

Ne, idejni projekt nije blanko dozvola da se pobjednički rad pretvori u nešto drugo. Uvjeti Maksimira izričito propisuju da sve daljnje prilagodbe moraju očuvati izvornost te oblikovne i funkcionalne odlike pobjedničkog rješenja.
Dakle, sitne i razvojne izmjene – da.

Ali ako bi se stadion čiji su otvoreni uglovi i četiri odvojene tribine jedna od njegovih temeljnih arhitektonskih karakteristika naknadno pretvorio u potpuno povezanu zatvorenu zdjelu, otvara se vrlo ozbiljno pitanje je li to još isti natječajni projekt.

ZJN tu također nije bezazlen: značajna izmjena ugovora koja bi ugovor učinila bitno drukčijim ili bi, da je bila poznata na početku, mogla utjecati na sudionike ili rezultat postupka zahtijeva novi postupak javne nabave.

A do samog ugovora smo ionako još daleko. Prvo DKOM mora riješiti tri žalbe. Ako rezultat preživi, tek se pokreće pregovarački postupak s pobjednikom. Uz to, Vlada i Grad imaju Zajedničko povjerenstvo 4+4 preko kojeg usuglašavaju daljnje radnje, pri čemu se odluke Povjerenstva donose jednoglasno.
Ukratko: „to ćemo spojiti kasnije “ nije baš tako jednostavna priča.

Arhitektonski natječaj nije popis želja pa da se u hodu mijenja kako kome padne na pamet.

Pobjednički rad je zakonska obveza.

Izvedbeni projekt donosi tehničke detalje, debljinu betona i vrste profila, ali osnovni koncept otvorenost stadiona i razdvojene tribine su zadane i nepromjenjive jer to pobjednički rad.

Svaka 'dorada' izvan tih okvira značila bi da to više nije isti projekt, što zakonski nije dopušteno

Ja prognoziram da će svim silama braniti.

Pa ipak je Korlaet kuhan i pečen u DAZ, to su sve njegovi jataci i frendići.

A kakva će tek šizofrena situacija nastati:

Grad Zagreb će kao sunvestitor i provoditelj natječaja kroz DAZ braniti odluku o izboru, od Vlade RH kao suinvestitora i žalitelja kroz Ministarstvo gospodarstva.

Fantastično. :rofl:

https://www.jutarnji.hr/vijesti/zagreb/doznali-smo-sto-sve-pise-u-zalbama-za-maksimir-problem-su-kapacitet-stvarna-cijena-i-kultna-tribina-15753394?cx_linkref=jl_home_g2_g3

Nakon isteka roka za žalbe na međunarodni natječaj za novi Maksimir otvara se i pitanje što su arhitektonski uredi zapravo odlučili osporavati pred Državnom komisijom za kontrolu postupaka javne nabave.

Glavne točke prigovora
Ministarstvo gospodarstva već je javno potvrdilo svoju žalbu, a Jutarnji je doznao da su se DKOM-u obratila i dva arhitektonska tima koja su sudjelovala na natječaju: nizozemski de Architekten Cie. te zajednica ponuditelja ZHA Architects Limited i zagrebačkog UPI-2M-a. Arhitektonski uredi zasad ne žele javno istupati.

Međutim, iz naše komunikacije s dobro upućenim izvorima može se zaključiti što ih je potaknulo na pisanje žalbi i što im najviše smeta.

Jutarnji neslužbeno doznaje i dio pitanja iz žalbene dokumentacije. U središtu prigovora nije estetika, nego to je li pobjednički rad ispunio obvezne zahtjeve natječaja i je li žiri imao dovoljno podataka da to provjeri.

Što arhitekti osporavaju
Jedno od prvih pitanja odnosi se na kapacitet stadiona. Pobjednički rad talijanskog VG13 navodi da je Maksimir projektiran za 35.000 gledatelja. Ta se brojka ponavlja i u tabličnom prikazu kapaciteta.

Problem koji se, prema informacijama Jutarnjeg, otvara u žalbi jest način na koji se do te brojke došlo. U javno objavljenoj knjižici postoji grafička shema sjedenja i podjela gledatelja na različite kategorije, ali nema brojčanog obračuna sjedala po tribinama i sektorima iz kojeg bi bilo moguće zbrojiti ukupni kapacitet.

Jedan od prigovora ide i korak dalje te tvrdi da bi stvarni broj mjesta mogao biti nekoliko tisuća manji od deklariranih 35.000. Tu procjenu iz javno dostupne dokumentacije nije moguće neovisno potvrditi. Moguće je, međutim, utvrditi da detaljan brojčani obračun sjedala po tribinama u knjižici nije prikazan.

Gdje je procjena troška?
Druga sporna točka odnosi se na novac.

Natječajnom dokumentacijom bilo je predviđeno da tekstualna knjižica sadrži ukupnu procjenu troška izgradnje Zone C, odnosno nogometnog kompleksa Maksimir. Financijski okvir za tu zonu iznosio je nešto više od 204 milijuna eura bez PDV-a.

U javno objavljenoj knjižici pobjedničkog rada Jutarnji nije pronašao numerički iskazan ukupni procijenjeni trošak gradnje.

Natjecatelji pritom nisu morali dostaviti detaljan troškovnik svake pojedine stavke, nego ukupnu procjenu. Organizator je tijekom natječaja također odgovorio da takva procjena predstavlja orijentacijski pokazatelj i da njezin eventualni nedostatak sam po sebi nije podatak na temelju kojeg rad mora biti diskvalificiran.

Za žalitelje se, međutim, otvara drugo pitanje: kako je u tom slučaju Ocjenjivački sud vrednovao jedan od četiri službena kriterija natječaja; mogućnost ekonomičnog ostvarenja predloženog rješenja u odnosu na zadani financijski okvir.

Pod povećalom i obvezni nacrti
Među prigovorima bi trebalo biti, prema informacijama Jutarnjeg, i pitanje jesu li u pobjedničkom radu dostavljeni svi grafički prilozi koje je natječaj propisao kao obvezne.

To se ne može zaključiti samo iz knjižice jer su se grafički prilozi predavali i na deset A0 plakata. Za konačan odgovor stoga je potrebno pregledati cjelokupni službeno predani materijal. Žalitelji, međutim, tvrde da pojedini propisani prikazi nedostaju i u ukupnoj dokumentaciji.

Posebno je, kako doznajemo, problematizirana i razrađenost konstrukcije stadiona.

Prigovor je da prikazani sustav tribina i velikog krova nije dovoljno razrađen da bi se moglo zaključiti da će predloženi oblik biti moguće izvesti bez značajnijih izmjena projekta.

Sličnu je rezervu već imao i stručni savjetnik za konstrukciju Boris Vranješ. U svom izvješću za pobjednički rad naveo je da je oslanjanje velikog krovnog konzolnog sustava na armiranobetonske tribine konstruktivno nedovoljno uvjerljivo, a prijenos opterećenja nedovoljno razrađen i tehnički upitan. Istodobno nije zaključio da je projekt neizvediv, nego da zahtijeva znatno daljnje statičko razrađivanje.

Sporna i organizacija Sjevera

Još jedna primjedba odnosi se na gledalište.

Natječajni program za sjevernu tribinu, namijenjenu organiziranim domaćim navijačima, tražio je da ona ostane jedinstvena i nedjeljiva cjelina. U pobjedničkom radu Sjever je, prema osnovnoj etažnoj organizaciji prikazanoj u knjižici, organiziran u dvije horizontalne razine.

Time se otvara pitanje koliko se pobjedničko rješenje nakon natječaja može mijenjati da bi zadovoljilo zahtjeve programa a da pritom još uvijek ostane isto rješenje koje je žiri odabrao.

Uredi koji su se žalili zasad ne žele javno obrazlagati svoje argumente. Sljedeći korak bit će odluke DKOM-a, koji će morati odgovoriti jesu li navedeni prigovori samo pitanja za daljnju projektnu razradu ili proceduralni problemi koji mogu utjecati na rezultate natječaja.

Di se mogu vidjeti sadržaji žalbi?

Biti ću zadovoljan i jednom stranicom pleksiglasa.

Ovim putem bi želio pozdraviti odvjetnički ured od ZHA Architects. :rofl:

https://www.zonadinamo.com/discussion/comment/971831

Ta torta je po žiriju završila na dvadesetom mjestu. :lol:

Dok je recimo 3LHD završio na 29. mjestu ili ZHA na 33. :cool:

https://www.jutarnji.hr/sportske/nogomet/nogomet-mix/otkrivamo-zvonimir-boban-staje-na-kocnicu-na-potezu-je-grad-a-evo-sto-planiraju-talijani-15753263?cx_linkref=jl_home_vijesti_prva_pasica

"A prema onome što znamo, pobjednička tvrtka VG13 iz Milana svejedno sljedeći tjedan stiže u Zagreb kako bi koncizno i naširoko predstavila pobjednički koncept, uz brojne video-vizualizacije, presjek cijelog projekta, statičku i financijsku održivost, sklonost redefiniranju koncepta koji navodno već postoji i koji bi, kako čujemo, trebao dati bitno drugačiju sliku i time umiriti ovu stadionsku ne baš savršenu oluju."

Ne razumijem što će oni to pojasniti dok traje žalbeni postupak.

Brojne video-vizualizacije, presjek cijelog projekta, statičku i financijsku održivost, to sve je trebalo biti dostupno i objavljeno nakon provedenog postupka ocjenjivanja.

A vidim da se juranović svim silama trudi pojasniti i objasniti zašto smo mi svi zapravo glupi i slijepi te da eto sve se to može popraviti, doraditi, izmijeniti, redefinirati....

Čak mi zgleda ko da on ima neki interes u tome svemu, čim tako, na stražnja vrata brani tu nakaradu.

Vraća se novac