Stadion Maksimir Konačno su nam arhitektonski prosvjetitelji objasnili da problem nije u stadionu nego u uvijek u nama, neukim navijačkim primitivcima koji nisu sposobni prepoznati genijalnost četiri betonske tribine s rupama između njih. Trebali bismo valjda prije svake utakmice pročitati malo Arendt, Framptona i Aurelija kako bismo shvatili kakvu su nam veličanstvenu tektonsku poeziju nacrtali. Fascinantno je koliko filozofije, akademskog preseravanja i intelektualne gimnastike treba da bi se objasnilo zašto ljudi ne razumiju ono što vidi vlastitim očima, a koliko malo samokritike da se prizna mogućnost da je rješenje jednostavno promašeno.