https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/kaoticno-jutro-uoci-dolaska-plenkovica-frcaju-teske-rijeci-i-opomene-sto-je-jednako-izmedu-hdz-i-mozemo-15755199?cx_linkref=jl_home_g2_g3

Da ne klikate ove kretenarije, stavljam dio.

"Baksa sa šalom Bad Blue Boysa u Saboru

Ivica Baksa iz Kluba zastupnika Centra, NPS-a i GLAS-a došao je u Sabor sa šalom Bad Blue Boysa oko vrata te govorio o izgradnji novog stadiona u Maksimiru.

„To je nogometni stadion, gradimo mjesto gdje će 35 tisuća ljudi urlati kad padne gol, to je sport običnog čovjeka, tribine, kvarta... Taj čovjek želi vidjeti teren, ne želi kisnuti, želi biti blizu travnjaka i želi da 35 tisuća ljudi zvuči kao 35 tisuća ljudi. Kažu da svi moderni stadioni izgledaju slično, i putnički avioni imaju dva krila“, rekao je.

„Ako ste već potrošili milijun, ne spašavajte taj milijun tako da oko njega potrošimo još 200 milijuna“, poručio je."

Margaret Arbanas - PADx Architecture, Clement Blanchet Architecture

64. mjesto

ECOLA (vl. Bojan Balen) - LUPASTUDIO Lda.

39. mjesto

CBA Christian Bergmann Architecture GmbH

31. mjesto

Ne ubijajte glasnika.

Samo stavljam ove za koje vidim da su nekaj objavili na svojim web stranicama.

Global Connect d.o.o.

18. mjesto

ARHITEKTURA NOVA DOOEL Veles.

14. mjesto.

Pogledao sam sada njihov web i dalje nema ništa novo objavljeno.

Mađarski studio. 16. mjesto

https://www.jutarnji.hr/kultura/art/branimir-medic-ovo-sto-se-dogadalo-nakon-natjecaja-za-maksimir-je-nevjerojatno-pa-toga-u-eu-nema-15753522?cx_linkref=jl_home_g2_g3

Podnijeli smo žalbu za Maksimir jer smo pažljivim proučavanjem uočili brojne nepravilnosti - rekao je naš arhitekt
Branimir Medić arhitekt je koji s Perom Puljizom godinama gradi karijeru u Nizozemskoj, gdje su osnovali de Architekten Cie. i napravili nekoliko nebodera u Amsterdamu i Rotterdamu (zagrebačkoj je publici najpoznatiji, po svoj prilici, po stambenoj zgradi na Bundeku, Centru Bundek). Među tri su podnositelja žalbe za natječaj za stadion Maksimir. Oni su na natječaju osvojili šesto mjesto.

Branimir Medić diplomirao je arhitekturu u Zagrebu, potom završio postdiplomski na nizozemskom Berlage Institutu, dobio Master of Excellence in Architecture. Od tada stalno živi s obitelji u Amsterdamu. Imaju filijale svojeg projektnog ureda u Zagrebu i u Šangaju i među našim su najuspješnijim arhitektima izvan Hrvatske, ako ne i najuspješniji.

O svemu Medić govori u ekskluzivnom intervjuu za Jutarnji list.

Zašto ste odlučili podnijeti žalbu na natječaj, što mislite da nije bilo u redu, koje ste sve pogreške našli u proceduri natječaja?

- Mi smo internacionalni ured sa stotinjak zaposlenih, specijaliziran za kompleksne projekte i radimo u brojnim zemljama, uključujući i Hrvatsku. Ja sam jedan od trojice vlasnika i porijeklom sam iz Hrvatske. Uz podršku svojih partnera odlučili smo sudjelovati na natječaju za kapitalni objekt za grad Zagreb, grad u kojem sam se školovao i u kojem sam proveo mladost. Na to sam jako ponosan. Argument koji sam prezentirao svojim partnerima za sudjelovanje na ovako zahtjevnom i skupom natječaju bio je, između ostalog, i da se radi o projektu koji je izuzetno značajan za Hrvatsku i njezin glavni grad, što mi je ulijevalo sigurnost da će natječaj biti organiziran u skladu s europskim i svjetskim standardima po kojima mi uobičajeno radimo naše projekte. Budući da je riječ o projektu koji je od državnog i gradskog značaja, a koji se financira javnim novcem, projekt podliježe pravilima javne nabave. Naša želja i motivacija za sudjelovanje na ovom natječaju jest da Zagreb dobije suvremen i kvalitetan stadion i sportski park - obnovljeni gradski prostor koji će služiti svim građanima 24 sata dnevno, 365 dana u godini.

Predmet naše žalbe je poništenje odluke o rezultatima natječaja zbog konkretnih nesukladnosti nagrađenih radova s propisanim zahtjevima utvrđenima u Uvjetima natječaja i u Natječajnom programu, kao i zbog nepravilnosti u postupku ocjenjivanja. Smatramo da se pravila nisu dosljedno primjenjivala na sve sudionike natječaja.

Transparentno i pravilno proveden natječaj važan je za uspješnu realizaciju projekta, njegovu funkcionalnost, ali i odgovorno trošenje javnog novca.

Koje ste pogreške našli u natječajnim radovima? Spominje se i broj sjedala, odnosno kapacitet stadiona, koji je bio 35.000, uz dopušteno odstupanje od pet posto?
- Prije svega želio bih jasno reći da cijenimo sve pristigle radove, i nagrađene i nenagrađene. S posebnim smo interesom sagledali nevjerojatan spektar kreativnih rješenja. Uvijek se pitam koliko radnih sati, energije i emocija stoji iza višemjesečnog rada 88 multidisciplinarnih timova. Prilikom detaljnog proučavanja nagrađenih radova uočili smo određene nepravilnosti, među kojima je i ona koju ste sami spomenuli u pitanju. Iskoristili smo svoje pravo na žalbu. Angažirali smo izvrstan pravni tim, odvjetnika Alana Hranilovića i odvjetnika Ivana Kusalića, koji su s nevjerojatnim entuzijazmom radili na dokumentu. Moram priznati da mi je taj kreativni proces, utemeljen na činjenicama, predstavljao posebno vrijedno iskustvo. Tijekom cijelog procesa intenzivno smo komunicirali s odvjetničkim uredom, našim uredom u Zagrebu i s kolegama iz ureda Randić i suradnici, koji su dali značajan doprinos sastavljanju žalbe. Nevjerojatno je da smo za podnošenje žalbe morali uplatiti 66.000 eura u državni proračun, što je suprotno praksi na koju smo se navikli u mnogim drugim zemljama Europske unije. Stručni argumenti i pravni razlozi zbog kojih smo podijeli žalbu detaljno su obrazloženi u samoj žalbi, a za njihovo tumačenje i pitanja vezana uz sam postupak molio bih da se obratite našem pravnom timu.

Što očekujete od ovog procesa u koji ste se upustili?

- Očekujemo da Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM), kao nadležno tijelo, razmotri naše argumente i utvrdi jesu li nagrađeni radovi zadovoljili propisane uvjete te jesu li ti zahtjevi jednako primijenjeni na sve sudionike natječaja.

Koje je vaše mišljenje o pobjedničkom radu?

- Količina kreativnosti prisutna u svim natječajnim radovima je golema. Rad koji je ocjenjivački sud ocijenio najvišom ocjenom vrlo je osobit. Kao arhitekt ne bih ga dodatno ocjenjivao, ali kao ljubitelj nogometa usudio bih se reći da ne obećava suvremene standarde udobnosti arena u koje sam se navikao odlaziti u europskim gradovima. Isto tako, važno je istaknuti da predmet natječaja i zadani program nisu obuhvaćali samo nogometni stadion, koji je svakako najznačajniji dio projekta, već i novi atletski stadion te dvije sportske dvorane. Riječ je o novoj sportskoj infrastrukturi, zbog čega je svaki rad morao sagledati i obuhvatiti cjelinu zadanog programa.

Vaše je rješenje dosta interesantno i završilo je na šestom mjestu. Što vam je bilo najvažnije u pristupu temi?

- Ako se koncentriramo na sam stadion, onda je naš cilj bio osmisliti suvremeni stadion u okviru programskog zadatka, s logičnom i dokazanom konstrukcijom, koji je ekonomičan i u izgradnji i u održavanju i koji u cijelosti zadovoljava natječajni uvjet da rješenje treba predvidjeti kohezivnu i povezanu strukturu gledališta. U ostvarivanju tog cilja surađivali smo s multidisciplinarnim timom koji ima iskustvo u gradnji stadiona. Što se tiče pojavnosti, odlučili smo se za suzdržanu, ali dostojanstvenu formu. Osobnost stadiona proizlazi iz dinamične postave u prostoru, što je i žiri primijetio u obrazloženju da se stadion vidi kao volumen, a ne fasada iz glavnih prilaznih vizura, zahvaljujući odmaku zapadnog ugla stadiona od Maksimirske ulice. Sam stadion je tipološki suvremena arena s koherentnim tribinama spojenim u prsten s glavnom pristupnom platformom na sredini presjeka. Tu se nalaze komercijalni sadržaji "food & beverage", tako da su lako dostupni sa svih sjedala. Gledalište je konfigurirano posebnim softverom za stadione koji izračunava optimalnu vizuru svim gledaocima. Tako dobivamo izuzetno kompaktnu arenu visoke koherentnosti.

Ako sam dobro shvatila, žiri je imao prigovor na urbanizam. Što o tome mislite?

- Mislim da obrazloženje žirija u velikoj većini opisuje upravo našu intenciju. Ako sam dobro razumio, prigovor se odnosi na nedostatak monumentalne poveznice sjever - jug. Naša je intencija upravo bila da se na pješačkoj razini građevina i krajobraz doživljavaju kao okruženje u ljudskom mjerilu. Zato smo sadržaje koji služe građanima i posjetiteljima 365 dana u godini smjestili u niz manjih volumena i međuprostora, stvarajući prostor koji je ugodan i kada nema velikih događaja. Velike manifestacije koriste rampe pažljivo ugrađene u krajobraz, koje vode prema ulaznoj platformi smještenoj na višoj etaži. To je bio naš odgovor na dva radikalno različita mjerila i dva različita režima korištenja prostora. Veliki, monumentalni prostori mogu biti izuzetno neugodni kada su prazni, a stadion je prazan velik dio godine. Naša je ideja bila stvoriti prostor koji je živ i funkcionalan tijekom cijele godine, a ne samo za vrijeme održavanja velikih manifestacija.

Ubrajate se među naše najuspješnije arhitekte na vanjskom tržištu. Koji su neki od vaših novijih projekata?

- Naša je specijalizacija projektiranje programski kompleksnih građevina u vrlo zahtjevnim urbanim situacijama.

Kao primjere bih izdvojio projekt rekonstrukcije nizozemskog parlamenta u Haagu, čiji je ukupni budžet oko dvije milijarde eura, te nagrađivani projekt EDGE Amsterdam West za klijenta EDGE Technology. Riječ je o rekonstrukciji uredske zgrade iz 1970-ih godina, kojom je, uz primjenu visokih ekoloških standarda, oblikovana suvremena i energetski pozitivna građevina površine 60.000 m². Upravo smo završili i veliki multifunkcionalni projekt u Seulu u Južnoj Koreji, koji uključuje stanicu metroa, trgovački i kongresni centar, uredske prostore i hotel, ukupne površine 287.000 m². Visoke građevine moja su posebna strast. Trenutačno radim na nekoliko projekata multifunkcionalne visokogradnje do 180 metara. U sljedećem kvartalu objavljujemo i knjigu o našim projektima visokogradnje kroz 75 godina prakse. Naime, svake godine objavljujemo publikaciju posvećenu aktualnim temama, poput cirkularne gradnje, arhitekture za stariju dob i drugih tema koje smatramo važnima za budućnost naše struke.

Naša kompanija bavi se urbanizmom, arhitekturom, tehnologijama gradnje, istraživanjem u području održivosti i izgradnjom zajednica. Isključivo se koristimo BIM tehnologijom, a imamo i odjel koji se bavi razvojem umjetne inteligencije i njezinom primjenom u arhitekturi. Tu grupu vodi jedan izuzetni mladi Zagrepčanin, što mi je posebno drago.

Neće nitko ništa popuniti.

Momak evo ja ne mogu shvatiti s kime se ti zapravo svađaš.

A što si točno ovime dokazao?

Da, izabrano je idejno rješenje, a ne idejni projekt. To uopće nije sporno niti mijenja ono što sam napisao.

Moja poanta je da je ugovor o projektiranju još miljama daleko i da se pobjedničko rješenje nakon natječaja ne može mijenjati kako se kome svidi samo zato da se javnosti danas kaže: „Ma nema veze, spojit ćemo tribine kasnije.“

Može se dalje razrađivati i prilagođavati. Naravno. Ali postoji granica nakon koje više ne razrađuješ pobjedničko rješenje nego radiš drugi projekt.

A je li pretvaranje stadiona čija je jedna od osnovnih arhitektonskih karakteristika četiri odvojene tribine s otvorenim uglovima u povezanu zdjelu još uvijek isto rješenje.

Dakle, slobodno ispravljaj termin „idejno rješenje“.

U idejnom rjesenju se moze jos dosta toga promijeniti, pa cak i spojiti tribine

Ne, idejni projekt nije blanko dozvola da se pobjednički rad pretvori u nešto drugo. Uvjeti Maksimira izričito propisuju da sve daljnje prilagodbe moraju očuvati izvornost te oblikovne i funkcionalne odlike pobjedničkog rješenja.
Dakle, sitne i razvojne izmjene – da.

Ali ako bi se stadion čiji su otvoreni uglovi i četiri odvojene tribine jedna od njegovih temeljnih arhitektonskih karakteristika naknadno pretvorio u potpuno povezanu zatvorenu zdjelu, otvara se vrlo ozbiljno pitanje je li to još isti natječajni projekt.

ZJN tu također nije bezazlen: značajna izmjena ugovora koja bi ugovor učinila bitno drukčijim ili bi, da je bila poznata na početku, mogla utjecati na sudionike ili rezultat postupka zahtijeva novi postupak javne nabave.

A do samog ugovora smo ionako još daleko. Prvo DKOM mora riješiti tri žalbe. Ako rezultat preživi, tek se pokreće pregovarački postupak s pobjednikom. Uz to, Vlada i Grad imaju Zajedničko povjerenstvo 4+4 preko kojeg usuglašavaju daljnje radnje, pri čemu se odluke Povjerenstva donose jednoglasno.
Ukratko: „to ćemo spojiti kasnije “ nije baš tako jednostavna priča.

Arhitektonski natječaj nije popis želja pa da se u hodu mijenja kako kome padne na pamet.

Pobjednički rad je zakonska obveza.

Izvedbeni projekt donosi tehničke detalje, debljinu betona i vrste profila, ali osnovni koncept otvorenost stadiona i razdvojene tribine su zadane i nepromjenjive jer to pobjednički rad.

Svaka 'dorada' izvan tih okvira značila bi da to više nije isti projekt, što zakonski nije dopušteno