Bojim se da je ovo pucanje u nogu s takvim cijenama. Razumijem da su godišnje znale biti prepovoljne, ali ove cifre kojima se barata su vise nego duplo vece od zadnje sezone s godišnjima, a čak 220% skuplje u odnosu na sezonu prije te - u međuvremenu je stadion postao samo lošiji i opasniji.

Plus, tu je problem istoka kojeg se ocito ignorira, a na njemu je bilo gro vlasnika godišnjih. Kad je Istok poskupio s 320 na 550 (60% u godinu dana) ekipa koja tamo ide nije se puno bunila jer smo bili svjesni da je 320 zaista premala cijena, ali sada kada su/smo primoran prijeći na Zapad i to platiti gotovo tri PUTA više… mnogi neće više imati godišnje, i to ne iz komocije ili rezigniranosti nego nemogućnosti. A uz dužno poštovanje, nije baš da imamo posjećenost kao Borussia Dortmund.

Meni je trenutno rješenje s prefiksom odlično i jedino mi je žao kaj je prefiks “građanski” dodala uprava koja je baš sušta suprotnost ideje urbanog, građanskog i progresivnog kluba.

Inače, još iz priča mog pokojnog dede, uvijek sam doživljavao Gradjanski kao klub iz kojeg je nastao Dinamo. Praktično, meni je to jedan te isto klub, a bio je i navijačima tada.

Ono kaj mene smeta je oduvijek bilo to medijsko licemjerje koje je guralo Hajduk kao klub bezgresne povijesti, a nas (doduse, treba priznati da su u velikoj mjeri za to i nase uprave krive) kao klub koji stalno mijenja svoju povijest jer bi htio biti nesto sto nije. I predratni Hajduk i Gradjanski osnovani su 1911., i jedan i drugi su prisilno ugaseni od strane totalitarnih rezima - njih su ukinuli talijanski fašisti, nas domaći komunisti. Oba kluba su formalno prestala postojati. Hajduk je “obnovljen” 1944. na Visu kada je režim koji ih je ukinuo pao i to se zadržalo u Jugoslaviji jer su bili jugoslavenski klub, mi smo “obnovili” Gradjanski kada je pao režim koji je nas ukinuo - tu osim imena kluba nema puno razlike.

Osim, naravno, bespuća tuđmanove povijesne zbiljnosti i iskompleksirane megalomanije kojom je htio stvoriti najstariji klub u Hrvatskoj pa je tu dodavao i HAŠK, mijenjao ime i sve kaj već znamo. Da se 1990. promijenilo ime u Gradjanski, bili bismo Gradjanski danas, uvjeren sam u to. Taj trenutak je prosao i nije mi zao jer dok smo kao Gradjanski bili veliki klub, kao Dinamo smo dobili taj “mes que un club” štih, postali smo pokret. Ali ja naš klub doživljavam kao jedan te isti klub od 1911. godine i priču o tome kako ništa prije 1945. nema nikakve veze s nama iskreno dozivljavam kao poraz razuma od strane totalitarne historiografije jednog rezima koji je htio zatrati vecinu toga sto je postojalo prije njega i uspostaviti povijest koja pocinje s njim.

Kad ti autor na predstavljanju vlastite knjige o Hajduku kaze da ce mozda napisati knjigu o Dinamu i da ce to biti najtanja knjiga na svijetu, to nije nista drugo nego nemoc i kompleks povijesne inferiornosti kluba koji je napravio sve da bi bio najveci, a praktično cijelu povijest je u najboljem slučaju bio onaj drugi…. i ja, doduse, nemam talent za pisanje kao Dezulovic, ali nikada ne bih isao tako omalovazavati Hajduk i njegovu povijest kao što je on Dinamo jer naprosto nemam potrebe za tim.

Zato njegova izjava “mitologija je suština nogometa” gotovo savršeno opisuje cijeli taj hajdučki šušur. Stvoriš si svoju stvarnost i samodopadno - postojiš.

Najmanji problem u cijeloj prici, iskreno.

Prvo grad treba dati famozni papir, onda treba definirati sto se tocno zeli i koliko se novca planira potrositi, onda raspisati arhitektonski natjecaj, onda dobiti dozvole i onda, prije natjecaja za izvođače, odluciti hocemo li graditi tribinu po tribinu i igrati bez prestanka na Maksimiru ili srusiti sve i graditi ponovno, a igrati u Kranjci. To bi trebala biti cisto ekonomska odluka, ali toliko smo daleko od nje da je bespredmetno uopce baviti se njom.

Srecom rijetko, ali dogodi se da ovakve vece utakmice gledam na tv-u umjesto na stadionu i mogu izvuci samo jedan zakljucak: kakva je to prokleta kozmička nepravda da naše tribine pjevaju i urlaju 50 metara od terena nebu pod oblake umjesto da imamo normalan, obicni, zatvoreni stadion s tribinama blizu terena u kojem bi se od ovog danas tresle noge igračima još u tunelu. Samo da to dočekam jednog dana.

Malo živite u zabludi, za dobro placu bi treneri stajali u redu. Baš njih briga za Mamića i to kaj je on kriminalac, kao kaj Neymara bas briga za leševe tisuća robova u Kataru dok god katarski milijuni svakog tjedna sjedaju na račun.

Ma to su trendovi, dođu i odu. Ali slažem se sa superhikom, sumnjam da je neki problem imati sponzora koji bi radio odijela za momčad i trenera s finim, decentnim grbom ili varijantom grba i custom jednostavnim, modernim kravatama.

Posebno za ovakva događanja. Ako već (barem na papiru) postoji dress code za lože, pomalo je bizarno da ne postoji za igrače i zaposlenike kluba na formalnim eventima.

Ne bih iz nekoliko razloga, ali prvenstveno jer smatram trenutno stanje u klubu u najboljem slučaju duboko nemoralnim i rubno ako ne i preko tog ruba kriminalnim, jer bih de facto odgovarao ljudima koji su osuđeni kao pripadnici organiziranog kriminala upravo za to što su radili u Dinamu i zato što bih za odgovornosti koje nosi takva pozicija tražio puno veće povjerenje i autonomiju od one koju itko danas ima u Dinamu. To je ključno jer se ne palim pretjerano na funkcije nego imam znanja, razvijam se profesionalno u tom smjeru i ako jednog dana bude takva prilika - može li bolje radno mjesto od toga da radim ono što volim i znam u klubu kojeg fanatično pratim od kad znam za sebe uz ljude kojima je jednako stalo?

Ne bih nikad bio neka Vlatka Peras, ko fol CEO a u stvarnosti lutka na koncu.

Zato kaj nije poanta da zarađuješ preprodajom nego u tome da ipak dobiješ nekaj zauzvrat ako ne možeš doći na utakmicu - dovoljno vrijedno da te potakne da ne izignoriraš notifikaciju, a opet ne toliko vrijedno da od toga napraviš biznis.

Gold godišnja za zapad u zadnjoj sezoni kad ih je bilo je koštala 640kn za članove kluba, a ove sezone je ukupna cijena karata samo za Europu bila 1310kn. Dodaj tome i otprilike 960kn HNL-a i kad bi dobivao 100% vrijednosti ulaznice, da ne brojiš uopće kup, superkup ili prijateljske, za 640kn uloženih u ulaznicu bi dobio natrag 2.270kn - to je ROI od otprilke 250%, teško da ćeš pronaći bolji način za investiranje novca.

Ne mora cashback biti 10%, može biti 20%, može biti limitiran do nekog iznosa, do kraja sezone... to je pitanje analize i planiranja, ovdje samo dijelimo ideje.

Mislim, na prijelazu s 2022 na 2023 imati aplikaciju za članove i vlasnike godišnjih koja ti generira QR kodove za svaku utakmicu, kao što ti aplikacije zračnih prijevoznika generiraju boarding passove s QR kodom, je softverski prejednostavno.

Ako se, naprimjer, pet dana prije utakmice prodalo više od 70% kapaciteta stadiona namijenjenog domaćim navijačima - samo se pusha notifikacija u kojoj te pitaju dolaziš li na utakmicu ili ne, a ako ne dolaziš možeš "vratiti" ulaznicu klubu da ju on može prodati, a zauzvrat dobiješ neki vid cashbacka u klupskoj trgovini, tipa 10% vrijednosti karte.

I svi su zadovoljni - ti jer si dobio nešto popusta kojeg ćeš vjerojatno potrošiti umjesto da ne dobiješ ništa, a klub je za 10% vrijednosti natrag dobio ulaznicu koju će prodati po 100% cijene umjesto da mu ostane prazno mjesto, a netko tko želi biti na stadionu nema karte.

--

Doslovno, životna želja mi je jednog dana biti neki COO ili CBDO u Dinamu, bili bi jebeni svjetski lideri :D

Mislim da će sljedeće sezone svakako biti godišnjih jer već sad više praktično nema mjera za stadione osim covid potvrda koje valjda već svi imamo (osobno ne znam osobu koja se nije cijepila ili preboljela), a do onda se samo još i to može ukinuti, šansa da se nešto novo uvodi od mjera od sad do početka nove sezone je gotovo nepostojeća.

Malo je offtopic ali ovo sam napisao na sportnetovom forumu na tu temu:

Generalno pravilo za kupovinu ulaznica mora biti kao što tovari prodaju za ovu utakmicu, to tupim godinama i tupit ću dok sam živ - svakom klubu je najvažniji navijač onaj koji ima godišnju ulaznicu, a nakon njega onaj koji je član i ti ljudi MO-RA-JU imati prednost kod kupovine ulaznica. Kako članovi kluba za domaće utakmice, tako vlasnici godišnjih pa nakon njih članovi kluba za gostujuće ulaznice. Naprosto se ne smije događati da netko tko je član kluba ostane bez ulaznice za naprimjer derbi na Poljudu (aktualno) jer ne može izaći s posla prije 16:00 sati, a ugrabi ju netko tko nije član ali eto ima vremena stajati tri sata u redu. Ili zato što online padnu serveri pa netko tko nije član ima više sreće od njega, nebitno.
Znači pustiš za svaku tekmu dva tjedna prije karte u prodaju online: prvih 2 dana mogu kupovati samo vlasnici godišnjih (ako je npr europska tekma, a postoji godišnja samo za HNL), onda još 5 dana mogu vlasnici godišnjih i članovi kluba, a onda ako se ne rasproda 7 dana prije tekme mogu kupovati svi ostali.
Da ne kažem koliko bi uz pojednostavljeno učlanjivanje online to i donijelo novih prihoda od novih članova, a karte opet na kraju prodaš.

Ne. Da je bilo 150-200 karata više, bili bi. Frend je stajao, bilo je nekih 20-ak ljudi još ispred njega kad je nestalo.

Jbg, gledat će se u Zagrebu. Rekao bih poderite grla za nas koji nismo upali vi koji jeste, ali to nikad nije bilo sporno. Idemo im u subotu produžiti agoniju na 17 godina.

Gotovo, nema vise

Bez ulaznice vjerojatno nećeš moći dalje od Dugopolja. Uvijek možeš probati, nek odgovori možda netko s više gostovanja od mene, ali načenlno u ovakvoj situaciji ne jer su oni rasprodali domaće ulaznice, mi ćemo uskoro rasprodati gostujuće i to je to, preostaje još jedino tampon zona koja se može smanjivati samo ako bude manje ljudi od maksimalnog kapaciteta, a to se neće dogoditi jer je sve puno.