Po djetetu su nemjerljivo manji trošak od mjere roditelj-odgojitelj, to je bila poanta. čak i ako ne brojimo da i te vrtiće plaćaju dijelom roditelji, a dijelom se opet plaćaju iz njihovih poreza - kojih više uplaćuju kad rade nego kad ne rade.

I taj dodatni komfor nabijem na k :lol: — Gražvydas Mikulėnas

I kaj da ti čovjek odgovori? :D

Ti ne želiš živjeti bolje, ja želim. Razlikujemo se u tome i to je okej, valjda.

Hmmm idem sad zakuhati frku...

Mjera roditelj odgojitelj? — db-izbjeglica

Nije kuhanje frke, mjera roditelj-odgojitelj je neodrživa i preskupa mjera kojoj je jedini cilj bio kupiti glasove na jednim izborima, a poslije ćemo tko zna kako. Da je novac koji je uložen u roditelj-odgojitelj uložen u vrtiće, ne bismo imali problem manjka vrtića.

Generalno, sigurno mjesto u vrtiću je nevjerojatno podcjenjena pronatalitetna mjera. Za razliku od roditelj-odgojitelj, vrtić je osjetno jeftiniji, stvara nova radna mjesta i osigurava majkama (i ponekim očevima) da sudjeluju na tržištu rada i privređuju, umjesto da budu teret javnom proračunu koji će nakon 10-ak godina teško pronaći posao nakon godina i godina nerada.

Upravo to. Zaista pronatalitetne politike su progresivne stambene politike, dostupnost vrtića, sigurnost zaposlenja, lakoća ostvarivanja roditeljskih prava, pa i javni prijevoz i prometna infrastruktura, fiskalno rasterećenje, kvalitetna i pravovremena javno-zdravstvena skrb itd., a ne 1.000 eura za prvo dijete i 2.000 eura za drugo.

Mene više brine jedna druga stvar, a to je da PAOK Petkoviću može financijski ponuditi dosta bolje uvjete, a to je za mene poražavajuće — Izet Hajrović

PAOK pod ugovorom ima 25-30 igrača, mi imamo 60-70.

Zasto je onda u Svicarskoj 2020. godine (zadnja dostupna godina sa podacima na internetu) stopa fertiliteta bila niza nego u Hrvatskoj? — NitkoBitan

Zato što mi nismo Švicarska i imamo drugačije probleme od njih. U mnogim razvijenim zemljama ljudi imaju manje djece iz razloga što ne žele djecu ili ne žele puno djece. Ima toga i kod nas, ali kad gledamo problem nataliteta u Hrvatskoj: za njega nisu krivi minimalni postoci onih koji ne žele djecu niti javna vlast može išta napraviti da osobu koja djecu ne želi nagovori da djecu ima, ali ono gdje može djelovati i gdje može učiniti razliku je kod onih koji bi željeli djecu ili više djece, ali ih nemaju iz razloga vezanih uz životni standard, dostupnost vrtića, sigurnost zaposlenja i sl.



Sve to stoji, dijelom ljudi i pretjeruju, ali mislim da tu ne igra toliko ulogu proslava rođendana ili jaje za ljuljanje djeteta. Znam za par u Zagrebu, nisu inače odavdje (znači nemaju baka servis dva kvarta dalje), koji nisu uspjeli dobiti mjesto u vrtiću. Privatne opcije čuvanja i slično mjesečno iznose kao njezina plaća, što je suludo, tako da je morala dati otkaz na poslu da bi čuvala dijete i fušari nešto na crno do sljedeće godine i sljedećeg natječaja kad će se opet nadati da će dobiti mjesto. To je strašno, da moraš dati otkaz na poslu zbog djeteta - teško je ne samo financijski nego i psihološki, pogotovo ako imaš neku karijeru i ne možeš si baš priuštiti da par godina ne radiš jer će te svi ostali prestići. Jbg, može netko misliti ovako ili onako, ali i to su životne realnosti.

U siromašnim društvima ljudi imaju više djece jer djecu koriste za rad i preživljavanje te imaju visoke stope dječjeg mortaliteta. To smo davno nadišli. Naš trenutni problem je ekonomija, odnosno nesigurnost oko imanja djeca. Gledam oko sebe, većina prijatelja i poznanika mojih godina bi vrlo rado imala dvoje-troje djece, ali imaju jedno ili niti jedno. Ne trebaju biti siromašniji da bi ih imali (više), trebaju biti bogatiji.

Natalitet će biti popratna pojava kad se ekonomska računica jednoj obitelji poboljša. — mali M

Davno je Clinton išao na izbore s mantrom "It's the economy, stupid".

Ekonomija je početak i kraj svega u društvu. Ljudi koji dobro žive od svog rada i kapitala su ljudi koji imaju djecu, ljudi koji su zadovoljniji, manje mrze i čine sretnija i uspješnija društva.

vozači wolta, bolta, taksisti, pa čak radnici u kuhinji i/ili konobari ne donose dodanu vrijednost već samo dodatni komfor. — Gražvydas Mikulėnas

Komfor i jest dodatna vrijednost. Sve u životu osim zadovoljavanja osnovnih fizioloških potreba je vid komfora. Pradjed ti je morao na more da bi jeo svježu morsku ribu, deda je išao tramvajem do ribarnice, stari autom išao do ribljeg restorana, ti naručiš na Woltu i za pola sata ti je na vratima, topla i s prilogom. To je itekako dodana vrijednost.

Zbog manjka takvih nećemo propasti, pa čak i na Jadranu gdje osim sunca nudimo, ćevape i nešto plodova mora. — Gražvydas Mikulėnas

Naravno da nećemo propasti, ali živjet ćemo lošije. Radi se o više od 100.000 radnih mjesta koja ćemo izgubiti, ali ona povlače za sobom druge stvari: ako nemaš više dostavljača, onda nemaš ni one koji rade u podršci, cijeli sektor marketinga i prodaje i menadžmenta, onda otkaze dobivaju i kuhari jer ima manje posla, u svemu tome se manje poreza uplaćuje u javne proračune, manje novca u mirovinsko i zdravstveno, firme se gase ili smanjuju opseg posla, pada količina i kvaliteta usluga... neće država propasti ako joj preko noći usfali 100.000 radnika, ali neće ni napredovati nit će nam biti bolje - što bi nam trebao biti cilj.

Oko 3.2M Hrvata ili onih sa Hrvatskim korijenjem ima po cijelom svijetu, koliko se radi na povratku tih umjesto otvaranje rampe svakoj šuši koja zna reći 2 riječi engleskog? Demografske mjere praktički ne postoje, izumiremo kao narod a o tome se slabo priča. — Gražvydas Mikulėnas

Potpuno druga tema. Demografska politika nije "ili" nego "i" - treba nam i planska migracijska politika sa stranim radnicima, i mjere i politike koje će potaknuti ljude da imaju više djece, i gospodarstvo koje će ih zadržati u Hrvatskoj, i privlačenje potomaka hrvatskih iseljenika natrag. Ni jedna od tih stvari neće samostalno spasiti hrvatsku demografiju, samo sve one zajedno.

sjećam se i majica SDP U SRCU — veselko tenžera

Jesi siguran? Smatrao bih to svakako jednakom sramotom, ali ne sjećam se da je Dinamo ikada podržao SDP na nekim izborima. Nosio je Bandić SDP-ov bedž kao počasni predsjednik kluba, ali da je bila reklama ili majica "SDP U SRCU"... nisam baš siguran.

Petko ima otkupnu klauzulu od 2.5 milijuna eura. Njegov odlazak u bilo koji klub Dinamo više ne može spriječiti čim se tih 2.5 milijuna stave na stol.

To si siguran 100% — serbus

100%, imaš Zakon o hrvatskom državljanstvu koji to definira. Ako roditelji nisu hrvatski državljani, dijete rođeno u Hrvatskoj može dobiti državljanstvo samo ako su roditelji apatridi, odnosno nemaju nikakvo državljanstvo. To nije moguće kod stranih radnika jer da bi došli uopće u Hrvatsku trebaju proći sigurnosnu provjeru i imati valjane dokumente, uključujući državljanstvo.

Koliko zenskih je danas spremno rodit troje djece? — NitkoBitan

Puno više nego što misliš. Naravno da se mi ne razlikujemo puno od drugih razvijenih društava i cijenimo uživanje u životu, a zbog karijernih i drugih razloga sve kasnije imamo djecu, što smo obrazovaniji to ih manje i imamo i sl.; ali velik broj ljudi nema (više) djece iz nekih vrlo objektivnih razloga poput visokih troškova, manjka mjesta u vrtićima, teškoće kupovine doma i slično. Lako je imati dijete, ali nije lako imati dijete kojem možeš osigurati bolje uvjete nego sebi i da uz to zadržiš kvalitetu života koju želiš imati.

Miješanje ljudi s istoka koji poglavito dolaze ovdje radit s domicilnim stanovnistvom bilo bi pogubno. — Praskaton

I ekonomsko propadanje države zbog kojeg bi još više ljudi iselilo također bi bilo pogubno. Ne djelujemo u vakumu, djela imaju višestruke posljedice.

Ili napraviš dijete pa ga imaš za godinu dana — serbus

Ne, tako ne možeš dobiti državljanstvo u Hrvatskoj. Čak ni to dijete ne dobiva hrvatsko državljanstvo ako mu nitko od roditelja nije hrvatski državljanin.

malo zanimljivo da eto u onoj župi u ZG je kršteno više Nepalske djece nego naše. — serbus

Zato što je to jedina župa u Zagrebu koja ima misu na engleskom jeziku i u kojoj se krste oni koji ili kojima roditelji ne govore hrvatski jezik. Čitaj dalje od naslova.

Dolaze im trudne žene tu rode uzmu državljanstvo i roditelji isto tako ako se ne varam onda imaju pravo . Taj dio nisam siguran kako ide dalje nakon što im se klinci tu rađaju — serbus

Itekako se varaš, baš sve što si napisao je netočno.

Ja sam dobro zivio i 2019. kad je broj radne snage iz istocne Azije bio relativno malen ili mizeran. Tada je cini mi se vrijedila radna dozvola od 3 mjeseca. Nije u tih nekoliko godina nestalo radno sposobnih Hrvata koliko je ovih doslo. — NitkoBitan

Nije pitanje nestanka radno sposobnih Hrvata, nego s jedne strane odlaska dijela naših ljudi, a s druge strane ekonomskog rasta i mnoštva novih radnih mjesta koja su se otvorila. 2019. je u Hrvatskoj bilo oko 430.000 zaposlenih manje nego u 2023. Konkretno, u lipnju 2019. bilo je 1.223.833 zaposlenih, a u studenom 2023. bilo je 1.657.680. To je zato što nam ekonomija raste, pa se povećava i broj poslova. To je dobra stvar.

Koliko ih je sad tu dobilo državljanstvo rođenih u ZG a da nisu 8god ? — serbus

Niti jedan.

Zamjena stanovnista je opasna stvar. — Praskaton

Zamjena stanovništva je teorija zavjere za one koji ne razumiju elementarnu ekonomiju.

Nema clanaka na portalima nema nikakvih problema. — NitkoBitan

Joj nemoj mi s tim teorijama zavjere. Nema problema, pa nema ni članaka. Je, baš naši vrli mediji ne žele sigurno klikove na članke o krvoločnim Nepalcima koji siju strah hrvatskim ulicama.

Ne mozes usporedit nase ljude u Njemackoj i te strane radnike u Hrvatskoj. — NitkoBitan

Naravno da mogu. Radi se o ljudima koji su iz jebene neimaštine došli - posve legalno i praktično na poziv - raditi najslabije plaćene poslove, živjeti u stanovima s još 5-6 muškaraca, biti tretirani kao ološ, prebijati se od posla i slati doma novac obiteljima, možda ako baš uspiju onda dovesti i obitelj da i oni rade i jebeno pričaju svima kako je sve lijepo i dobro gore kod nas u Njemačkoj ili u ovom slučaju gore kod nas u Hrvatskoj. Kultura je drugačija, ali namjera je ista. Ti ljudi koji ne uspjevaju živjeti ni 20% naših života u Hrvatskoj o toj Hrvatskoj pričaju samo najljepše stvari i imaju ogroman respekt prema njoj. Na nama je samo hoćemo li ih prihvatiti i napraviti nešto dobro od svega toga ili ćemo ih getoizirati, diskriminirati i ponavljati greške koje su već puno puta ponovljene u razvijenijim zemljama.

ako ih vec dovodimo to treba bit slicno katarskom modelu. — NitkoBitan

Da ih dovedemo, mučimo i tjeramo na ropski rad dok ih tisuće ne umru? Super ti je prijedlog, baš onako odraz naše uzvišene europske kulture koju trebamo čuvati od tih divljaka.

Meni je to koliko toliko prihvatljivo jer ne zelim da mi se stranac mijesa u odluke hrvatskog drustva, stranac koji o Hrvatskoj vjerojatno samo zna da iz nje dolazi Luka Modric — NitkoBitan

Jel ti znaš kako se dobiva hrvatsko državljanstvo? Moraš živjeti 8 godina neprekinuto u Hrvatskoj, govoriti hrvatski jezik i proći ispit iz poznavanja hrvatske kulture i društvenog uređenja te proći sigurnosnu provjeru SOA-e. A ni jedna radna dozvola za strance ne izdaje se ni približno na toliki period. Ne boj se, nećemo u našem životnom vijeku imati Nepalsku stranku na izborima.

moze seljak iz sela ali ne moze selo iz seljaka. — NitkoBitan

Itekako može. Neki od najvećih ljudi u povijesti naše zemlje i grada su bili porijeklom seljaci.

Uh.

Šahtar, definitivno. Jeza me prođe svaki put kad se sjetim. Semafor je imao tendenciju da ga ugase u trenutku kad završi utakmica i u 90. minuti sam s Istoka napravio ovu fotku kako bih ovjekovječio jednu od najvećih pobjeda i u tom trenutku vrlo izvjestan ulazak u top 16 Lige prvaka, a de facto sigurno barem treće mjesto:



Nikad neću zaboraviti te tisuće ljudi koji su u savršenoj tišini marširali sa stadiona. Zastrašujuća scena. Nitko ne pjeva, jedva da itko i priča međusobno; ljudi nisu bili ni tužni ni ljuti, naprosto su bili u potpunoj nevjerici da se to dogodilo. Sjećam se tog osjećaja ispraznosti kao da je bilo jučer.

Od utakmica je tu još svakako Heerenveen, onaj Brann Bergen kad je Schifo skrivio penal, PAOK svakako i ovaj i onaj s Vahom svaki na svoj način. Ali što se utakmica tiče Šahtar, pa puno praznog mjesta, pa onda sve ostale.

--

Odlazak Bjelice. Obožavao sam to kako smo igrali pod Bjelicom, ostvarili smo rezultate kakve smo do tada samo sanjali i kad smo pričali o njemu, pričali smo samo da se nadamo da neće doći neki veliki klub i oteti nam ga prije nego što napravimo nešto još veće. A onda je krenula misija Zorana Mamića: novinari su ga krenuli napadati, pisalo se o tome koliko je novca izbio Dinamu, koliko košta, krenula je pljuvačina, povlačenje po najopskurnijim tekstovima... na kraju je jedan od najuspješnijih, a meni osobno tada najdraži trenerski tim, izbačen iz kluba kao da su neprijatelji, na užasno prljav način sramotan za klub kakav bi Dinamo trebao biti, a tada nažalost nije bio.

--

Možda najneugodniji, najsramotniji trenutak za mene kao navijača, a bolio je posebno zato što je uslijedio nakon jednog od najvećih uspjeha našeg kluba i utakmice koja je na neki način odredila našu povijest. Dinamo je tih godina iz Europe ispadao od Maccabija, Dnjipra i Auxerrea, onda je došao onaj Werder i "nikada njihove pobjede neće biti slatke koliko su gorki naši porazi", da bismo odjednom izbacili veliki Ajax sa Stekelenburgom, Heitingom, Stamom, Huntelaarom, Suarezom, Gabrijem, Van der Wielom... koja je to sreća bila. I onda kao šamar za rođendan - Mamić mrtav pijan na Plesu kao u najgoroj užičkoj kafani, skida se, para majicu, baca novce u zrak, cigani mu sviraju "ako je ljubav pesma, ajde da pevamo".... znam da nije utakmica, ali taj trenutak i ono kad je u novinama izašao preko cijele stranice klupski oglas u kojem se pozivalo navijače da glasaju za Sanadera s Dinamovim dresom i reklamom preko dresa "HDZ U SRCU" - to su mi dva najsramotnija trenutka Dinama. Utakmice smo gubili, gubili smo neke apsolutno sramotno, ali ovo je bilo baš heartbreaking, baš me srce boljelo zbog kluba i toga kaj od njega rade.