Jbg, navijači Slaven Belupa su poznati po izgredima.

Ima neki prijenos/stream?

Postojalo je ono neko nepisano pravilo: Trener u kojeg se uprava kune već je bivši

i besplatne kobasice

I ode prednost

Nitko ne komentira potop Rijeke :grin:

O Captain! My captain!

Red iznad mene, dva tipa: "Zvao sam XY(tip s posla) na utakmicu. Kažem mu 'Dođi u 17 na ručak u pivnicu i idemo na tekmu. Karte su riješene preko sponzorstva. A on meni kao ma nisam se testirao ni cijepio. Pa i to ti je riješeno. Dođi u 17 i imaš i ulaznicu i test"

Što bi rekao jedan popularni bend: Viđo sam bolje i po lošim krčmama :smile:

Hvala :up:

Štand od shopa iz Ilice se nalazi ispred sjevera ili?
Tj. Mogu li ja koji idem na zapad doći do njega?
Dugo nisam bio na sjeveru očito :smile:

Vjerojatno čovjek ima neke opravdane razloge zašto pita

Pan se pije kad nema ništa, pa ni vode :smile:

Marton Bukovi, od milja zvan Marci Bači, apsolutni je rekorder po godinama i trofejima koje je proveo, odnosno osvojio na klupi Purgera.
Ukupno je devet godina bio trener, a osvojio je i jednak broj trofeja.

U Građanski stiže 1936. godine, kako i sam priznaje iz čiste ekonomičnosti. U Budimpešti mu se rodio sin, a Zagreb je bio dovoljno blizu kako bi mogao “skoknuti” doma.
Ali čim je došao, zaljubio se u Zagreb i Građanski.

Uveo je tad popularni WM sustav igranja uz jednu napomenu: sam sustav ne čini čuda. Svaki igrač mora znati brzo misliti.

Svojim dolaskom organizirao je selekcijske utakmice koje je sam nadgledao i na njima angažirao igrače koji će izrasti u neke od najboljih nogometaša koje je Zagreb ikada dao. U prvom planu, to su bili Jazbinšek, Lešnik i Antolković.
Ova mlada postava Građanskog pobijedila je bečki Rapid s 4:1, a samo koji tjedan poslije pao je i veliki Liverpool s 5:1!

Za vrijeme drugog svjetskog rata ostaje u Zagrebu, a u biografiji mu ostaje i upisana činjenica da je na stadionu Građanskog, a ponekad i u svom domu, pružio utočište Maksu Reisfeldu, čuvaru Koturaške i njegovoj ženi koji su bili bečki židovi.

Nakon rata kratko trenira KNOJ i Lokomotivu. Naknada za vođenje ovih momčadi bili su mu obroci u menzi, a već u srpnju 1945. godine nalazi se na klupi Dinama kojeg vodi sve do 1947. godine.

Odlazak iz Dinama i Zagreba nakon 11 godina je bio vrlo neobičan. Vodio je reprezentaciju Jugoslavije u prvoj utakmici nove države do pobjede nad Čehoslovačkom u Pragu. Pri povratku, avion je ostao zameten u gustoj magli i nakon žestokih turbulencija i problema morali su prisilno sletjeti u Budimpeštu po benzin i prenoćiti budući da nisu postojali uvjeti za let. Tokom noći se iskrao (nije imao putovnicu a kriteriji za strance su bili rigorozni) i posjetio svoju braću i sestru, što je bio prvi obiteljski sastanak nakon rata. Te noći doživio je snažan emocionalni obrat i zamolio je Dinamo da ga puste da se vrati u Mađarsku. Dinamo se ponio gospodski, a kasnije je Kokotović izjavio „kako je takva direktiva, da se Bukovi makne, došla iz vrhuške saveza“.

U Dinamo i Zagreb ponovno se vraća 1960. godine, ali ovaj put se neće tako dugo zadržati.
On je htio sam trenirati ekipu, a uprava ga je seljakala po razno-raznim pozicijama i ulogama, da bi se suradnja vrlo brzo prekinula. Iako za Dinamo ima samo riječi hvale, nije se rastao u najboljim odnosima s upravom.

Iz Dinama i Zagreba zauvijek je otišao na današnji dan 1961. godine.