ti si već uplatio na njihov dolazak? Koliki su koeficijenti? :lol:

Naravno da nije tajna. Postavio sam ovaj dokument kao rasvjetljavanje istine oko teorije da je Dinamo više nasljednik HAŠK-a nego Građanskog koju neki pokušavaju podvaliti. Najviše zbog činjenice da su Dinamo "osnivali" Medarić (koji je igrao i za HAŠK i Građanski) i Ico Hitrec (kojem je brat igrao za Građanski, a i on sam je nastupio na dvije prijateljske utakmice za Građanski, međutim u Dinamu se zadržao čitava tri mjeseca kad osniva Mladost)

Naišao na ovaj zanimljiv dokument. Zapisnik sa izvanredne skupštine HAŠK-a iz 1946. godine na kojem je usvojena odluka da se HAŠK spoji s Akademičarom.
Dakle, pada u vodu teorija da je Dinamo nasljednik HAŠK-a pošto je očito HAŠK djelovao paralelno s osnutkom Dinama.

Ne znam neke posebne detalje, ali koliko me sjećanje služi, fotografija je nastala u Hrvatskoj Posavini tijekom 70-ih godina.

Uvijek ovalna. Prvo zbog koordinacije navijanja, a drugo zbog samog zvuka. Usporedi sjever i jug sad na Maksimiru. Južna tribina je puno akustičnija

Predsjednikom kluba ili Argentine? :lol:

Argentinski mediji pišu da je Godoy odbio Dinamovu ponudu od 5.3 milijuna eura za Martina Ojedu, 23-godišnjeg ofenzivca. Godoy je odlučio da ne želi prodati Ojedu u ovom prijelaznom roku, želi ga zadržati do ljeta, pokušati izboriti opstanak u ligi s njim. U klubu se nadaju da će ga u sljedećem prijelaznom roku prodati za veću cijenu. Nogometaš je, navodno, jako ljutit na klub što mu je zaustavio transfer u Dinamo. Ojeda i Dinamo već su dogovorili detalje njegovog ugovora. Bijesni su i u Racingu, bivšem Ojedinom klubu koji ima 30 posto novca od njegovog sljedećeg transfera. Argentinci pišu da je i Racing pokušao nagovoriti Godoy da prihvati Dinamovu ponudu.

Franjo Glaser rođen je u Osijeku 7. siječnja 1913. godine.

S 14 godina počinje braniti za Radnički klub Hajduk iz Sarajeva, a u Osijek se pak vraća 1931. godine gdje nastupa za tamošnju Slaviju, da bi dvije godine kasnije prešao u beogradski BSK.

U ljeto 1936. na opuštanju igrača BSK, Glaser je gurnuo u vodu člana tehničkog osoblja Radimira Stokića koji je bio neplivač. Stokić je ubrzo nestao pod površinom vode gdje se na kraju krajeva i ugasio njegov život.
Na suđenju mu je izrečena dvogodišnja zatvorska kazna, a Franjo je uspio dogovoriti izdržavanje kazne u Hrvatskoj, a iz zatvora je ubrzo pušten ne odradivši cijelu kaznu.

Nakon izlaska iz zatvora u velikoj nogometnoj “pompi” prelazi u Građanski. Debitirao je 1937. na utakmici protiv Juventusa u Beogradu gdje su Purgeri odnijeli pobjedu od 1:0. U uzvratnom susretu u Zagrebu branio je nemoguće.
Glaser je u Građanskom ostao sve do kraja drugog svjetskog rata kad prelazi u beogradski Partizan.

Inače, bio je jako dobar prijatelj zagrebačkog židova Davida Weissa koji je bio športski novinar i menadžer koji je Građanskom osigurao englesku turneju 1936. godine.
Glaser je činio sve da Weiss i njegova obitelj ne završe kao žrtve antisemitske politike.
Kako je kasnije opisano u časopisu Ha-Kol, glasilu židovske zajednice u Hrvatskoj, Glaser je potajno sklonio Weissa i njegovu suprugu u stan u vlasništvu Građanskog, u zgradi u Boškovićevoj ulici. Tamo su se skrivali gotovo tri godine. Nakon što se jednom zgodom David Weiss neoprezno prošetao gradom, a susjedi su ga uočili, Glaser je uz pomoć trenera Bukovija pronašao novo sklonište za svoje židovske prijatelje. Sakrili su ih u potkrovlje jedne zgrade u Kupskoj ulici, nedaleko od igrališta Građanskog.

Predsjednik Građanskog za vrijeme NDH, Slavko Prevendar navodno je saznao s ovo, ali je odlučio šutjeti. Jednom prilikom Glaseru je rekao: “Franjo, ja sve znam, ali ništa ne vidim!”

Inače, Glaser je za Hrvatsku reprezentaciju branio 11 puta.

Nakon igračke karijere posvetio se onoj trenerskoj. Bio je trener u beogradskom Partizanu, splitskom Mornaru, zagrebačkom Dinamu, mostarskom Veležu, banjalučkom Borcu, Rudaru iz Breze, Bratstvu iz Novog Travnika, Osijeku (pod ondašnjim imenom Proleter), Slogi iz Doboja, Rijeci (pod ondašnjim imenom Kvarner), zagrebačkoj Trešnjevci, te u austrijskom Klagenfurtu (u Kapfenbergu), Zagrebu i Ljubljani.

U javnost ga je početkom devedesetih ponovno “gurnuo” Zvonimir Magdić, legendarni novinar “Sportskih”. Već je bilo odlučeno da se ime Dinamo mijenja, Glaser je Magdiću pitanje oko imena odgovorio:

“Vidite, pitaju me toliki, znani i neznani: Koje ime Dinamu? Ja im bez pardona velim: Građanski. Zašto? Zbog velikog imena, zbog tolikih sjajnih igrača, zbog visoke popularnosti. U tome mu nije bilo ravna. I neka nitko ne misli da je Građanski zaboravljen. I ne samo u nas. I u Europi. I u Engleskoj.”

Franjo Glaser umro je u 1. ožujka 2003. godine u 93. godini života u Zagrebu.

Doekhi:
"Prate me, ali postoji nekoliko klubova. Dinamo Zagreb, koji je prošlog ljeta imao ozbiljan interes, više nije jedan od njih. Više nemamo nikakav kontakt", rekao je nizozemskim medijima pa dodao:

"Navijači se još ne moraju brinuti da ću otići. Koliko znam, nijedan klub se još nije javio Vitesseu, a nisam ni ljubitelj zimskog transfera. Radije bih otišao u ljeto."

Ne znam neke posebne detalje, ali naišao sam na ovu kolekciju tenisica pa ako netko može napisati više

Srećko Bogdan Čeči igrao je za Dinamo u periodu od 1975. do 1985. Za plave je skupio 595 utakmica i zabio 125 pogodaka.

“S 18 godina prešao sam u Dinamo. To je bila 1975. Dobro se sjećam, točno na 18. rođendan došao sam na prvi trening.
1985. kada sam odlazio u Njemačku izašao je onaj almanah s naslovom - Srećko Rekorder plavi rekorder. 595 nastupa.
Uvijek uz smijeh kažem: znate li zašto je Dinamo osvojio prvenstvo 1982.? Pa ja sam bio u vojsci, ha, ha, ha… Vratio sam se pred kraj sezone, igrao sam u finalu Kupa uzvratnu utakmicu. Izgubili smo od Zvezde.“

Zajedno s Vahidom Halilhodžićem odveo je mladu reprezentaciju Jugoslavije do naslova prvaka Europe 1978. godine.

Iz Dinama prelazi u Karlsruher SC, gdje je kasnije bio i pomoćni trener.

Rođen je na današnji dan 1957. godine

O Petkoviću se brutalno piše u zadnje vrijeme :lol:

"Moj zastupnik mi je rekao da postoje ponude iz Europe i Sjedinjenih Država. Analizirat ću ponude koje su stigle iz inozemstva i time se odlučiti na daljnje korake. San svakog igrača je igrati i uspjeti u Europi te igrati za reprezentaciju Argentine", rekao je Ojeda, koji ima ponude Dinama i američkog Orlanda. Iz njegovih riječi jasno je da mu je draža opcija odlaska u Europu.

Dinamo je, tvrde argentinski mediji, ponudio i više novca od Orlanda. Dinamo za Ojedu nudi 5.2 milijuna eura, a Orlando nekih pola milijuna eura manje.