Kao Dinamovcu, svaki tekst Topićev, koji je teški Hajdukovac, mi je gušt pročitat, pa tako i ovaj. Objasnio je neke stvari koje ja sa sjevera nisam vidio.

Zašto je Hajduk pobijedio


Htjenje.

Najlakše objašnjenje zašto je Marco Fossati osvojio 5/8 duela u kojima se našao i osvojio sedam lopti (izravno oduzeo četiri i presjekao tri) nasuprot Arijanu Ademiju koji je osvojio 2/6 svojih duela i osvojio jednu (jedna izravno oduzeta u duelu i nula presječenih) bilo bi to da je Fossati želio pobjedu više od Ademija i da je imao veću energiju. Najlakše, ali ne i točno objašnjenje.

“Da budem iskren, ne mislim da smo počeli oprezno”, odgovorio je Hajdukov trener Valdas Dambrauskas na pitanje Tonija Živkovića u programu Arena TV-a o pristupu na početku utakmice. “Mislim da smo bili jako hrabri, nijednom nismo ispucali loptu prema naprijed. Mislim da smo imali hrabrosti i da smo željeli igrati.”

Nije Fossati imao veću energiju od Ademija. Njih dvojica su naprosto sasvim drugačiji ekstremi u igračkim profilima te će energija uvijek biti na Ademijevoj strani. Pretrčat će više, komunicirat će više sa suigračima i bit će agresivniji. Uostalom, dovoljno je pogledati heat mapu i vidjeti koliko je Ademijevih 39 kontakata s loptom bilo raspršeno po travnjaku; od lijeve do desne strane i duboko od svoje polovice do suparničkog kaznenog prostora. Fossati je većinu svojih dodira s loptom koncentrirao u centralnoj zoni.

Zato i jest dobio više duela i osvojio šest lopti više — ne zato što je imao veću energiju ili zato što je više htio, nego zato što je Hajduk imao plan igre na koji se Fossati mogao pouzdati i koji ga je dovodio u povoljnije pozicije za uzimanje lopte.

Dambrauskas se odlučio za istu taktičku postavku s kojom je igrao protiv Lokomotive u Kupu i formaciju 4-2-3-1. Ispred četvorice u zadnjoj liniji bili su Fossati i Jani Atanasov, ispred njih je bio Filip Krovinović koji se po potrebi spuštao u lijevi halfspace primiti loptu kako bi organizirao napade kratkim dodavanjima, a naprijed su bili Marko Livaja u centralnoj ulozi, Stipe Biuk široko uz lijevu aut liniju i Marin Ljubičić koji je s desnog krila ulazio prema sredini i radio dubinske kretnje.

Razlika u strukturi

Ključ utakmice je bio Josip Elez i njegova duga lopta.
Zapravo, oba gola padaju tako što Elez odigrava dubinsku loptu iza leđa suparničke obrane i traži Livaju koji napada prostor.



Elez je u utakmici protiv Dinama imao 42 točna dodavanja s 95,5 posto uspješnosti. Izravno je asistirao Livaji za prvi gol, a odigrao je dijagonalu koju Livaja prima iza leđa Danijela Štefulja i pretvara u asistenciju za drugi gol.

Međutim, njegova vrijednost za taktički plan se očitava i u drugim elementima igre — u onome što je Dambrauskas opisao kao hrabrost koja se očitovala tako što se lopte nisu napucavale naprijed i u onome što se kasnije krivo percipiralo kao veće htijenje.



Dinamo je u visokom pritisku kada Lovre Kalinić izvodi loptu s peterca. I taj pritisak je dobar. Domaći igrači znaju da će Kalinić predati loptu Elezu. Ademi striktno markira Fossatija kao centralnu opciju, a s obzirom na to da će lopta ići na lijevog stopera, Mislav Oršić je — kao lijevo krilo koje čuva takozvanu weak side, odnosno stranu bez lopte — taj koji čuva desnog stopera, istovremeno držeći desnog beka u svojoj sjeni.

Zapravo, Dinamo u ovoj situaciji stoji školski i onemogućava Hajduku da izađe od vratara kratkim dodavanjima, kao što je radio veći dio utakmice. Stvar je u tome što Elez odigrava nevjerojatno dobro dodavanje. Njegova meta je Gergő Lovrencsics. Oršić se mora povući, ali već kasni jer su ovakve situacije dizajnirane tako da on položajem tijela onemogućuje prizemno dodavanje do Lovrencsicsa, ali je nemoćan protiv dobre dijagonale kakvu šalje Elez. Lovrencsics prima loptu, Atanasov mu se priključuje i napada prostor, a naprijed su Biuk, Livaja, Krovinović i Ljubičić.

I tu dolazimo do ključne stvari. Hajduk nije imao veće htijenje, imao je bolju strukturu.

Lovrencsics prenosi loptu naprijed i odigrava krivo dodavanje, ali njegovi suigrači su tu da iskontroliraju ‘drugu loptu’ i produže napad. Ne zato što su više htjeli od Ademija ili Josipa Mišića, nego zato što su bolje postavljeni. Ademi je akciju počeo visoko, nitko mu ne štiti leđa i zato kasni na inicijalni start. Nije Krovinović pokazao više energije, nego je jednostavno bliže lopti i ima bolju poziciju koja mu omogućava da primi loptu i odloži je suigraču.

Konkretni napad koji je počeo Elezovom preciznom dijagonalom pod jakim pritiskom traje otprilike dvije minute. Od toga je 45 sekundi Hajdukov neprekinuti posjed na centru ili malo u suparničkoj polovici, a jedno 20-ak sekundi se izgubi na aut koji Dario Melnjak izvodi na lijevoj strani. Sve ostalo su sitne izmjene posjeda u kojima Hajduk konstantno nalazi način kako iskontrolirati poziciju jer je bolje postavljen, a Dinamo plaća danak lošoj strukturi i improvizaciji u postavljanju u nastavku akcije nakon visokog izlaska.

Rezultat samo kao posljedica

Tu se treba vratiti na prvu sliku i situaciju u kojoj Elez daje loptu kojom potvrđuje Livajino dubinsko kretanje. Livaja kreće iz Mišićeve zone prije nego što Elez upućuje loptu, izvlači se dalje od Kévina Théophile-Catherinea kako bi izbjegao nepotreban duel i zabada se iza njegovih leđa. Daje gol i sve to, ali s druge strane Biuk reagira na to da se Krovinović spustio i klizećim startom jednu ničiju loptu vraća svojim suigračima u zadnju liniju.



Krovinović je točno u centru igrališta i Biuk prepoznaje da je na lijevoj strani ogroman prostor koji treba zauzeti. Kada bi se lopta nakon eventualnog oduzimanja odbila u bijeli krug, četvorica Dinamovih igrača su tamo da je uzmu i da pokrenu kontranapad. Ne zato što više žele, nego zato što su bolje pozicionirani. Biuk se spušta i dok Livaja ulazi u šansu, on ulazi u centar tog kruga.

To je bila suština ove utakmice, zato je Hajduk pobijedio. Da, pobijedio je zato jer je Livaja dvaput pravovremeno ušao u prostor na Elezovu dobru dubinsku loptu, ali je preduvjet tim golovima bilo to da se zauzme prava struktura kojom će se okupirati sve zone terena.

Ukratko, Livajina gola nema ako Biuk nije ondje, a on mora biti ondje da iskontrolira posjed ako lopta od Théophile-Catherinea odleti u taj prostor. Odnosno, ima tog gola, ali ima i više problema s drugim loptama i suparničkim napadima. Ovako toga nije bilo. Hajduk je potpuno kontrolirao utakmicu, bio je miran i vrlo precizan u ispunjavanju plana kroz ispravna pozicioniranja.

Iz istog razloga je Fossati uzeo više duela i lopti od Ademija; bio je bolje postavljen i imao je jasniji zadatak, s vrlo malo improvizacije i lutanja. Ne zato što ima više energije ili htijenja od Ademija, nego zato što je Hajduk, za razliku od Dinama, imao plan igre na koji se Fossati mogao pouzdati i koji ga je dovodio u povoljnije pozicije za uzimanje lopte. A onda je rezultat samo logična posljedica viđenoga na travnjaku.


https://telesport.telegram.hr/analize/zasto-je-hajduk-pobijedio/

I jedno i drugo radim haha

Čudo stari moj, slušam je na repeat već 10 sati. Obožavam ovakve pjesmuljke. Hvala još jednom @andrija91

A hvala ti. Samo iskrenost. :smile:

Pozdrav svim članovima a pogotovo majkiju ! — Brotnjo

Pozdrav i tebi. Zašto meni poseban pozdrav? :smile:

Dobro koji vrag je nama ovdje? Rugamo se njima kaj lako uđu u euforiju iiz nje izađu u depresiju, a isto mi pokazujemo ovdje. Nabrijavamo se na tekmu, a bezrazložno. Ovo je jedan od 4 utakmice protiv njih koje će se odigrati. Ovo nimalo nije odlučujuća utakmica. Znam da rezultat ne ovisi o mojem ili našem nabrijavanju i navijanju tribini već o igračima na terenu i dreći i motivaciji na taj dan. Jedan od utakmica u nizu. Bit ću na sjeveru dat glas, derat se , potrošit energiju svoju, ali nikako neću podleći iluziji da je vjerojatnost naše pobijede na terenu porporcionalna našoj brojci na tribini i decibelima koje proizvedemo na njoj. Zato mirne glave i mirna srca u utakmicu.

U bome hvala na ovome, dobra pjesma, a i ona. Obogatio si me za jednu pjesmu.

Bitna 3 boda, pobijeda i kad nas teže ide. Idemo dalje.

Andrića van Ademija unutra

Pa ne bih se složio. Čak i iskustveno sada, kada sam preodložio da se čujemo navečer preko telefona, ljudi su objeručke prihvatili taj prijedlog. Niti jedan loš komentar na to nisam imao. A bome sam s dosta ljudi u kratkom periodu bio u kontaktu.

Ma popiso sam ja njih iz kreveta nije problem bio. Al ne čisto ono uvijek se kao uči nemoj kasno zvati ljude, odmaraju. Al nismo svi ranojutarnji tipovi, pogotovo ja. A i ostali u mojoj grupi ista stvar kolko sam iskomunicirao. Al kad oni nas nazovu takorano onda je sve ok :sweat: , a dobro kak ko voli. Meni je i dalje draže bit budan od ponoći do 3 i odradit obavezu ako je imam nego je odrađivat 8-11 ujutro. Kako ko voli.

@NORTE @Neki tip sa Zapada

Evo pošto ste pitali, danas sam saznao cufru koju sam zaradio iz popisivanja. Nije tajna. 6600. Radio sam od 27.09. do 30.10 negdje. Dakle cca mjesec dana. Većinom od 3 do 7 popodne. Dakle nisam se ustajao rano u 8 ujutro za radit, nego sam komotno mogao odspavat, osim par puta kad su ljudi nazvali u to vrijem za popisat. (Jer zašto ne?! Navodno su svi budni u 8 ujutro :shade: :grimace: ) Nisam imao nikakvih neugodnih iskustava s ljudima, čak su neke riskantnije aituacije poput neke bakice iz Vrapča koja nije sva svoja i slično protekle dobro. Upozno puno ljudi. Psi isto tako sve ok osim jednom kad mi nije bilo svejedno. Dva psa agresivna su htjeli skočit preko ograde Jer sam prošao pored njih. Al dobro...

Ugl 6600 kuna neto i sve ostalo, prezadovoljan.

Al bez obzira na sve to ovaj poslić mi je dao beko novo iskustvo puno vrijednije od navedenog. Al to nije primjereno za forum. :wink:

ŠTO JE AMER GOJAK?


Kada je Torino došao po Amera Gojaka, transfer se činio kao pitanje formalnosti. Dinamo je na licu mjesta dobio 500.000 eura za jednogodišnju posudbu, a Torino se obavezao automatski isplatiti još 5,5 milijuna i finalizirati transfer ako Gojak u 10 prvenstvenih utakmica te sezone nastupi u prvih 11. Taj uvjet se činio kao nešto što će Gojak, ne bude li nekih nepredviđenih okolnosti i teških ozljeda, bez problema ispuniti.

Tih šest milijuna eura u modernom nogometu nije neki nezamislivo veliki novac ako gledamo iz perspektive financija kluba iz Serie A. Uostalom, Torino je paralelno s Gojakovim transferom dogovorio prijelaz Simonea Verdija iz Napolija i to ga je koštalo 22 milijuna eura u odšteti. Međutim, šest milijuna eura za Torino nije ni mali novac. Gojakov transfer bio bi 15. najveći u povijesti kluba i, s obzirom na to da je Torino samo šest puta isplatio iznos veći od 10 milijuna eura, činilo se da Talijani ozbiljno računaju na Gojaka i da će mu dati šansu da se dokaže.

Stvar je bila u tome što je ta šansa bila ograničena. Gojak je odradio ukupno 15 utakmica u Serie A, ali samo devet puta je bio u prvoj postavi i u zadnjih 10 kola su dobro pazili da slučajno ne upadne u sastav kako ga ne bi morali otkupiti. Razlog zbog kojeg ga je Torino vratio natrag u Dinamo je upravo taj što šest milijuna eura za Torino nije mali novac. Za taj iznos treba netko tko će u veznom redu konstantno činiti razliku, a Gojak nije ono što su u Torinu zamislili da jest.
Utakmica protiv Osijeka je najbolji primjer toga.

Da se razumijemo, Gojak nije problem niti je glavni razlog zašto je Dinamo protiv Osijeka osvojio samo bod. Ne bi bilo pošteno na njega svaliti krivicu za to što Damir Krznar nije pronašao način kako probiti bunker koji je Nenad Bjelica postavio na Maksimiru. Međutim, Gojak nije ni rješenje. Odnosno, on je rješenje s manom.

Ako analizirate utakmice koje je Torino gledao prije nego što je pomislio kako bi bila dobra ideja kupiti Gojaka, možete vidjeti zašto je izbor pao upravo na njega. Dinamo je igrao s Nikolom Morom i Arijanom Ademijem u sredini terena, a Gojak je bio spona između njih dvojice. Odlično se kretao bez lopte, imao je odličnu energiju, a svojim igračkim karakteristikama na travnjak je odjednom donosio i malo More i malo Ademija.

Dodavanja koja nisu svrsishodna

Ovaj dio s energijom nije sporan. Gojak je protiv Osijeka odradio 68 minuta i — premda nemamo točne podatke — ostaje dojam da je jedan od predvodnika momčadi po pretrčanim kilometrima. Uostalom, dueli su odličan indikator energije. Gojak je osvojio dva od tri duela na tlu te tri od četiri duela u zraku, a tih sedam duela je bilo razasuto duž desne strane terena. Najdublji duel mu je bio na vlastitoj polovici, nekih 20-ak metara udaljen od gola, a najistureniji je bio u suparničkom kaznenom prostoru. Gojak se ne vuče po terenu i ne prešetava se čekajući da dobije loptu.

Problem je u tome što nudi malo More i malo Ademija, ali nije ni jedan ni drugi.

U 68 odigranih minuta utakmice protiv Osijeka Gojak je imao 35 točnih dodavanja. S obzirom na to da je igrao centralnog veznog igrača u momčadi koja je loptu držala preko 80 posto vremena, to i nije neki pretjerano velik broj. Dapače, riječ je o relativno malo odigranih dodavanja. Međutim, puno veći problem od kvantitete bila je kvaliteta; kakva su to bila dodavanja, koliko brza i koliko je prostora osvojio s njima.

Osijek je, najjednostavnije rečeno, igrao bunker. Bjelica se nakon vodstva odlučio na zatvaranje utakmice još dubljim povlačenjem u zonsku obranu koja je svojom kompaktnošću za primarni cilj imala oduzeti Dinamu mogućnost da igra kroz prostore među linijama. Glavni način za to razbiti je ubrzati protok lopte i pomicati tu zonu dok se ne otvori prostor. To je ono što je Moro radio dok je bio u Dinamu.

Gojak nije takav igrač. Nijednom u svojih 35 dodavanja čovjek nije okrenuo stranu. Imao je jedan pokušaj dugom loptom prebaciti težište na suprotno krilo i promašio je Mislava Oršića za 20-ak metara.

Gojak nije organizator igre. On ne griješi; nema loša primanja niti loptu po svaku cijenu gura u bunar. Protiv Osijeka je svojim pogreškama — bilo krivim primanjem, neuspjelim driblingom, izgubljenim duelom ili netočnim dodavanjem — sedam puta izgubio loptu, a u cijeloj prvoj postavi Dinama samo je Komnen Andrić imao manje, što je i logično jer lopta nije dolazila do njega dovoljno često da je uopće može izgubiti. Dakle, nije da će Gojak ukopati momčad svojim dodavanjima i da je katastrofalan u predaji lopte. Dapače, vrlo je pouzdan. Međutim, njegova dodavanja ne da nisu kreativna nego nisu niti svrsishodna u stvaranju prostora; ne daju ritam posjedu niti osvajaju prostor.

Kada igra s igračem kao što je Moro, taj dio priče se kompenzira. Takav organizator igre je toliko dominantan na lopti da mu Gojak služi kao neka vrsta releja kojeg može koristiti za prijenos lopte. Dobro se kreće, ne griješi i ako ga suigrač stavi u dobre pozicije Gojak zbilja izgleda kao netko tko konstantno pomaže u izgradnji igre.

Nedostaci u kreaciji i završnici

Josip Mišić je kompletan vezni igrač. Stabilan je, fizički jako dobar, pouzdan je na lopti, ali nema viziju igre kakvu je imao Moro da bi mogao koristiti Gojaka kao relej u posjedu lopte. Mišić ili treba Filipa Bradarića koji će na sebe preuzeti veći dio kreacije, ili u najboljem slučaju ravnopravnog partnera s kojim će organizirati igru, a kada se vratite na činjenicu da je Gojak u 68 minuta utakmice u kojoj Dinamo ima 80 posto posjeda imao 35 dodavanja i nula okretanja strane, onda je jasno da on nije taj.
Međutim, ako Gojak već nije Moro i ne može dati gotovo ništa u kreaciji, što je okidač za još dublje spuštanje Brune Petkovića — koji se toliko često spuštao i ispod centra kako bi primio loptu te omogućio momčadi da prenese loptu u završnicu u kojoj nedostaje on jer se mora spustiti do centra — onda mora biti Ademi.

Na stranu Ademijeve liderske osobine, ono što Ademija čini posebnom figurom u veznom redu njegova je sposobnost dolaska u završnicu iz drugog plana. Igrača koji se može braniti kao Ademi ćeš još i naći, ali onoga tko će usput zabiti toliko važnih golova vrlo je teško iskopati.

Gojak može biti takav igrač. Protiv Osijeka je skupio četiri udarca; jedan u okvir gola i tri čista promašaja. Od svih igrača na travnjaku, samo je Mislav Oršić pucao više, a on izvodi prekide. Dakle, Gojak dolazi u šanse. Ima dobre dubinske kretnje, priključuje se iz drugog plana i pronalazi nebranjeni prostor koji može iskoristiti kako bi došao u poziciju za udarac. Možete to nazvati instinktom, možete nazvati igračkom inteligencijom ili kako god želite, ali Gojak dolazi u prilike za udarac kada se suparnik brani na način da je tih prilika malo.

Ono što ga razlikuje od Ademija je to što Ademi takve prilike zabije, a Gojaku nedostaje koncentracije, tehničke kvalitete u samom udarcu i mirnoće u završnici. Udarci budu pogotovo loši u utakmicama u kojima nema prostora i kada je pod pritiskom. Ademi ni u jednoj HNL sezoni nije zabio više od tri gola, ali redovito je strijelac protiv Hajduka, Rijeke ili Osijeka. Za usporedbu, Gojak je u samo jednoj utakmici zabio četiri komada, ali to je bilo u pobjedi 6:0 protiv Cibalije.

Gojak je, s obzirom na situacije u koje je ulazio, morao zabiti gol protiv Osijeka. Dinamo s njim i Mišićem ne može graditi tečne napade, pogotovo ne protiv jakih momčadi koje imaju kvalitetne igrače kakvi mogu dobiti individualne duele u obrani. Dodatno, u pokušaju da im Petković pomogne s kreacijom, Krznar gubi jednog čovjeka u završnici. Kada lopta ne ide dovoljno brzo — ne najbitniji, ali svakako jedan od razloga zašto ne ide dovoljno su i Gojakovi kreativni limiti — onda treba kompenzirati ta dva nedostatka dolaskom u završnicu iz drugog plana i opasnošću po gol jer to je jedini način da opravda onih šest milijuna eura koje je Torino bio spreman isplatiti Dinamu.

Protiv Osijeka nije uspio i posljedica je da iz derbija svatko doma nosi po jedan bod.

https://telesport.telegram.hr/analize/sto-je-amer-gojak/

Daj sprdam se... vratio sam sve. Al nije još sjelo? Zakaj pita @NORTE??