Nisam vratio opremu, laptop je baš dobar bio. :smile:

HRVATSKA MOŽE

Indijski isusovac i psihoterapeut Anthony De Mello napisao je kako će se čovjeku koji previše razmišlja prije nego što napravi korak dogoditi da će život provesti na jednoj nozi.

Zlatko Dalić nije imao previše toga oko čega bi morao razmišljati. Hrvatskoj je u Splitu na utakmici s Rusijom odgovarala samo pobjeda i ta činjenica je, na neki način, olakšala pripremu utakmice jer je kalkulacije svela na minimum. Uostalom, to se jasno vidjelo na Malti gdje nitko nije dobio poštedu. Luka Modrić krenuo u prvoj postavi usprkos tome što je izlazio iz viroze, baš kao što su na travnjak istrčali i Marcelo Brozović te Ivan Perišić, kojima su prijetili akumulirani žuti kartoni. Svi su krenuli od prve minute, pa ih je Dalić vadio nakon što je u prvom poluvremenu prelomljena utakmica.

Valerij Karpin je bio u drugačijoj situaciji. Ako je s hrvatske strane izostanak kalkulacija bio najbolje vidljiv u Brozovićevu nastupu na Malti, gdje je Dalić riskirao da igrač pokupi karton hvatajući neku kontru — što je, s obzirom na njegovu poziciju i suparnikov stil, uvijek realna mogućnost — i propusti odlučujuću utakmicu, onda je s ruske strane Aleksej Sutormin simbol kalkuliranja. Riječ je o igraču kojeg je Karpin uveo u reprezentaciju i već u drugoj utakmici mu dao kapetansku vrpcu; zbog njega se odrekao Márija Fernandesa kojeg je naprosto prestao zvati. Velika većina dobrih stvari koje je Rusija napravila u zadnje tri utakmice išlo je upravo preko Sutormina.

Međutim, stvar je u tome što je Sutormin zapravo desno krilo. Karpin ga je koristio na desnom beku jer mu je donosio probojnost i dobru ravnotežu u pozicijskoj igri, ali Ruse je u Splitu najprije čekala strateška dilema. Jasno je bilo da će fokus biti na obrani, ali Karpin je prvo sebi morao odgovoriti hoće li taj fokus biti baš toliki da će ostaviti Sutormina na klupi nauštrb obrambeno jačeg igrača, potpuno zatvoriti utakmicu i igrati na jedan bod ili će se braniti, ali s ambicijom da povremeno napadne i pokuša doći do tri boda. Odlučio se na prvu opciju i Rusi su cijelu utakmicu proveli na jednoj nozi.

Dalić je u zadnje tri utakmice definirao okvir igre. U rotiranju igrača i traženja pravih profila za napadačke pozicije došao je do zaključka da Hrvatska igra formaciju 4-2-3-1 u kojoj je Andrej Kramarić prvi napadač sa slobodom kretanja, iza njega se nalazi Mario Pašalić, a na desnom krilu je igrač koji ulazi u sredinu kako bi otvorio prostor za podizanje beka. Protiv Slovačke je taj igrač bio Luka Ivanušec, protiv Cipra Lovro Majer, a protiv Rusije je šansu dobio Nikola Vlašić, ali princip igre je uvijek isti: osloboditi prostor desnom beku i pojaviti se u prostoru između linija koji Pašalić isprazni svojim kretanjem.

Da je Mateo Kovačić bio zdrav, da je Ante Rebić još u reprezentaciji ili da je netko od napadača u životnoj formi, možda bi se Dalić još i premišljao. Ovako, s ovim izborom igrača i imperativom pobjede, odlučio se osloniti na ono što ima.

29 puta s loptom u šesnaestercu

Nije Dalić u tom okviru igre napravio neki revolucionarni taktički koncept niti je definirao nešto vrlo komplicirano. Međutim, riječ je o reprezentacijama. Prostora za uigravanje nečega revolucionarnog ili kompliciranog naprosto nema. Osnovni mehanizam u koji se momčad može pouzdati i unutar kojeg je svima jasno koji je njihov zadatak sasvim je dovoljan da se napravi razlika.

Hrvatska je pobijedila 1:0 iz autogola, ali je napravila razliku.



Josip Juranović je odigrao sjajnu utakmicu. U 75 minuta, koliko je proveo na travnjaku, imao je pet ključnih dodavanja i tri kreirane velike prilike. I to sve na gotovo jedan te isti način. Ovdje vidimo ogledni primjer mehanizma koji dovodi do Juranovićeva centaršuta i prilike. Kramarić se spustio kako bi sudjelovao u izgradnji napada i najistureniji naš igrač je Mario Pašalić (označen strelicom), koji svojom dubinskom kretnjom skuplja stopere te ih odvlači u kazneni prostor. Vlašić je kretnjom prema sredini odvukao beka i oslobodio prostor za Juranovića, a on ima priliku centrirati loptu u kazneni prostor u kojemu su četiri mete.

Isto tako, u ovoj situaciji možemo vidjeti žuto označen ‘meki trbuh’ ruske obrane koji Hrvatska nije do kraja iskoristila. Doduše, Pašalić i Kramarić su imali udarce glavom s peterca koje su morali zabiti, ali Rusija je sustavno ostavljala hrpu prostora ispred druge stative. Matvej Safonov je odličan vratar koji jako dobro kontrolira duge lopte tako da je on branio prostor ispred prve stative. Obojica ruskih stopera su visoki i dobri u skoku, tako da oni relativno solidno brane sredinu. Međutim, rupa se otvarala iza leđa drugog stopera, između ruskog igrača s brojem 3 i igrača s brojem 4. Uostalom, autogol pada točno iz te pozicije. Lopta s lijevog krila leti preko Brune Petkovića i Marka Livaje koji se u petercu bore sa stoperima, pada iza leđa drugog stopera u zonu koju napada Kramarić i bek s daljnje strane gura loptu u vlastitu mrežu.

Tu dolazimo do poante. Je li Hrvatska imala sreće? Nije, jer je 29 puta došla s loptom u suparnički kazneni prostor. Na suparničku polovicu je uspješno prenijela 76 posto posjeda lopte, ali to je više stvar ruske pasivnosti i kvalitete koju imaju Modrić i Brozović u prvoj i drugoj fazi posjeda lopte. Međutim, Rusi su branili kazneni prostor cijelom momčadi, a tu je Hrvatska uvodila loptu u svakom petom napadu.

Ovo bi trebao biti standard

I to je zapravo to. Ako po suparničkom golu pukneš jednom, teško da ćeš pobijediti. Isto tako, ako loptu u suparnički kazneni prostor dovedeš 30-ak puta, gol će pasti —pa makar pao sam od sebe jer ga suparnički bek ugura u mrežu. Ne radi se tu o sreći nego o broju pokušaja i konstantnom pritisku, a njega je Hrvatska držala tijekom cijele utakmice.

“Branili smo se, jučer smo govorili da će se igrati koliko ti protivnik dopusti”, izjavio je nakon utakmice Karpin. “Nama Hrvatska nije puno toga dopustila i sada moramo proanalizirati zbog čega se to dogodilo. Nismo se uspjeli sastati s loptom. Kod igrača je jednostavno nedostajalo više odgovornosti, nitko nije preuzimao odgovornost i tražio igru. S druge strane Hrvatska je radila luđački presing.”
Presing je možda prejaka riječ s obzirom na to da Rusija nije ni pokušala pretjerano graditi napade kroz posjed lopte jer se držala nule koju je zacrtala kao cilj, ali Hrvatska je sjajno kontrolirala sve odbijene lopte. Dalićeva je momčad imala odličnu strukturu kojom je uzimala sve ‘ničije’ lopte jer je naprosto bila bliže njima; a kada kontroliraš druge lopte, to ti omogućava da produžavaš napade i stavljaš dodatni pritisak na suparnika.

Vrlo lako se moglo dogoditi da Hrvatska ne zabije gol i da ode u dodatne kvalifikacije. Ali to ne bi promijenilo činjenicu da je odigrala dobru utakmicu. Hrvatska je potpuno kontrolirala teren, držala je kvalitetan posjed lopte, njena igra je u svakom trenutku imala i glavu i rep. Postojala je jasna ideja gdje se i kako traži prostor, pa čak i mehanizam kroz koji se ostvaruje višak. Riječ je o reprezentacijama, za nešto taktički puno naprednije nema vremena ni manevarskog prostora, ali ovo bi trebao biti standard i na ništa ispod njega ne bi trebali pristajati jer Hrvatska može.

To je protiv Rusije još jednom dokazala i zasluženo ide na Svjetsko prvenstvo

https://telesport.telegram.hr/analize/hrvatska-moze/

I mene...

UDAR GROMA

Hoće li biti posljedica?

Mario Cvitanović je tu subotu opisao kao najmučniji dan u svom životu.

Dinamo nije bio u dobrom trenutku. Cvitanović je, doduše, u svim natjecanjima odradio 28 utakmica bez poraza i sve je trebalo biti puno opuštenije, ali cijelo vrijeme je nad sobom nosio uteg ispadanja od albanskog Skënderbeua. Tehnički, nije izgubio ni od Albanaca. Igrao je 1:1 i 0:0 te je ispao golom u gostima. Međutim, Cvitanoviću se to ispadanje redovito spočitavalo jer momčad nije igrala grupnu fazu europskih natjecanja, zbog čega je u konačnici patio planirani financijski okvir. Bio je dežurni krivac, ali nije gubio utakmice da plati konačni račun. Poneki remi, poneka blijeda izvedba dobivena na individualnu kvalitetu ili strah suparnika, ali Cvitanović je u prvenstvu odradio 21 utakmicu i upisao 16 pobjeda, pet remija i nula poraza.

Onda je došao prvi poraz. Franck Ohandza je zabio za 1:0, Karlo Letica je obranio kazneni udarac Mariju Gavranoviću i Hajduk je upisao tri boda na Maksimiru. Dinamo je u idućoj utakmici teškom mukom pobijedio Slaven Belupo 1:0, a onda je preko tjedna morao nadoknaditi utakmicu protiv Rijeke. Dinamo je poveo 0:1 nakon što je Gavranović zabio u 16. minuti na asistenciju Danija Olma, ali momčad Matjaža Keka je do kraja utakmice bila u svakom pogledu bolja i razbila je Cvitanovića s konačnih 4:1.

Činjenica da u tom trenutku dolazi Lokomotiva bila je melem na Cvitanovićeve rane. Kao što smo rekli, Dinamo nije bio u dobrom trenutku, izgubio je dvije od zadnje tri utakmice, a i tu treću je dobio jedva jedvice. Usto Cvitanović nije na raspolaganju imao ni udarne špice. El Arbi Hillel Soudani se oporavljao od lagane ozljede, a Gavranović je akumulirao žute kartone i Cvitanovićev izbor naprijed je bio vrlo tanak.

Međutim, to je ipak bila Lokomotiva. Do tog trenutka je Dinamo Lokomotivu dobio u 26 od 27 utakmica. Računajući vjerojatnost da se to dogodi, profesor Tomislav Globan i Ed Jägers su došli do zaključka da je matematička vjerojatnost za rezultatski podbačaj kakav je Lokomotiva imala protiv Dinama u razdoblju od 2009. sve do 2016. svega 0,003 posto. Veća vjerojatnost bila je da Božidara Šikića pogodi grom nego da će klub koji on vodi imati tako loš niz rezultata protiv Dinama. Zapravo, grom je imao dva i pol puta veću šansu.

Cvitanović je izgubio i protiv Lokomotive. Dinamo je napravio dva kaznena udarca koja je Lovro Majer pospremio u gol, Lirim Kastrati je utrpao još dva i Cvitanoviću je bilo sasvim jasno da je nešto u trulo u priči koja se događa oko njega. Lokomotiva je Dinamov servis u prvoj ligi i to ne vidi samo onaj tko se baš bezobrazno želi praviti ludim. To je bilo jasno i Cvitanoviću te je već istog dana podnio ostavku, proglasivši tu subotu kada je izgubio od Lokomotive najmučnijim danom u svom životu.

Što se dogodilo u drugom poluvremenu?

Damir Krznar nije u istoj situaciji kao što je to bio Cvitanović.

Za početak, Dinamo solidno stoji u Europi. Sheriff je na početku sezone bio sličan uteg kao i Skënderbeu, ali Krznar je u četvrtak pobijedio Rapid i ima vrlo ugodnu situaciju za prolazak grupe u Europa ligi, čime je zaradio dovoljno mira. Zatim, zadnji ligaški poraz dogodio se u prvom kolu protiv Slavena i to je Krznaru do ove Lokomotive bio jedini HNL poraz u 27 utakmica, za razliku od Cvitanovićeva trećeg poraza u četiri utakmice.

Na kraju krajeva, ova je utakmica bila puno sličnija onim standardnim okršajima Dinama i Lokomotive nego onom konkretnom u kojem je nastradao Cvitanović. Lokomotiva je u prvom poluvremenu imala 55 posto posjeda lopte, a Dinamo je izgledao kao da eksperimentira s taktičkim idejama koje priprema za Europu. Krznar je igrao sa Stefanom Ristovskim kao trećim stoperom i spuštanjem Mislava Oršića na petog u zadnjoj liniji. Često se događalo da se Dario Špikić spusti kao šesti, a onda je Lokomotiva mogla držati loptu koliko je god htjela i praktički neometano kružiti s jednog beka na drugog.

Međutim, u drugom poluvremenu je Lokomotiva osjetno pala. Teško je objasniti zašto se to dogodilo s obzirom na to da prvo poluvrijeme nije bilo energetski zahtjevno. Momčadi su imale ukupno 42 duela, a Lokomotiva je u prvom poluvremenu utakmice protiv Rijeke na Rujevici imala 58 duela u prvom poluvremenu. Protiv Hajduka na Poljudu u prvom poluvremenu su bila 54 duela, a protiv Osijeka u osmom kolu je u prvom poluvremenu bio 61. To nije malo više, to je 45,2 posto više duela nego protiv Dinama. I ni u jednoj od te tri utakmice Lokomotiva nije energetski pala u drugom poluvremenu, a ovdje je Dinamo iza 70. minute s lakoćom prolazio kroz sredinu terena.

Uostalom, dovoljno je pogledati situaciju kada je VAR provjeravao igranje rukom Branimira Cipetića nakon povratne lopte na Luku Menala. Josip Mišić je primio loptu na svojoj polovici i Dinamo je gotovo savršenom pravocrtnom linijom došao do suparničkog gola. Napadači nisu pokrili Mišića, između dvojice zadnjih veznih bilo je 20 metara prostora, a stoperi reagiraju početnički.

Krznar mora riješiti problem

Razlika između ove i standardnih utakmica ovih dviju momčadi je u tome što Dinamo ovaj put nije zabio. Špikić, Menalo i Luka Ivanušec promašivali su dobre šanse, Bruno Petković nije pogodio iz kaznenog udarca, a Dinamo nije imao sreće niti kod zaleđa i priznavanja golova. U drugom poluvremenu je bilo 18 udaraca, uz one poništene VAR-om i zaleđima, a 10 njih je došlo iz kaznenog prostora, što jasno pokazuje da je Dinamo dolazio u opasne zone, ali nije zabio. Jednostavno, bio je to jedan od onih dana kada lopta ne želi ući u mrežu i po tome su stvari drugačije od onih kada je Cvitanović dao ostavku jer je prepoznao da je situacija trula.

Pa ipak, kada Lokomotiva pobijedi Dinamo, to priča neku priču.

Možda ne priču s dubokim implikacijama i ne priču u kojoj će Krznar biti iduća žrtva, ali teško je osporiti činjenicu da je Dinamo ušao u utakmicu nezainteresirano te da u prvom poluvremenu nije napravio gotovo ništa. Kvragu, Dinamo je u prvom poluvremenu imao samo 74 posto točnih dodavanja, što je njegov najniži postotak u bazi podataka za HNL, a u prvih je 45 minuta napravio i jedan jedini dribling.

To je nešto oko čega se Krznar zaista mora zabrinuti. Igrači ga ne buše, Uprava mu ne podmeće nogu i nema uteg negativnog rezultata nad glavom, barem to tako izgleda iz ove perspektive. Ali Dinamo je protiv Lokomotive igrao jako loše, pogotovo u prvom poluvremenu. Igrači su bili nezainteresirani, nedostajalo je osnovnog profesionalizma, glave su im bile negdje drugdje i čak ako je Krznar uigravao nešto za nastavak europske kampanje, to nije bilo pretjerano uspješno jer je nedostajao natjecateljski impuls.

Krznar je drugačiji karakter od Nenada Bjelice, ali Bjelica je žestoko reagirao na poraz od Varaždina koji se dogodio u sličnim uvjetima i nakon takve reakcije momčad više nije ponovila tako slab pristup. Teško je očekivati da će Krznar postupiti na isti način, ali mora riješiti problem svojim metodama, inače bi uzde mogle iskliznuti iz ruku, a to će ovom, objektivno gledano, slučajnom porazu dati dugoročne implikacije. Jer kad Dinamo izgubi od Lokomotive, to je uvijek vijest. Grom je to koji ne udara toliko često.


https://telesport.telegram.hr/price/udar-groma/

Kaj je s realizacijom???

Lijevo. Greška moja.

Naš dojam je prije varljiv nego statistika. Općenito više vjerujem tim brojkama neg svojem dojmu tekme. Bil sam na sjeveru, na stadionu prvu put nakon godinu dana. Sa sjevera se utakmica i dubina puuuuuno lošije vidi i percepcija utakmice je je puno lošija neg na istoku na zapadu. Al ako moram izdvojit nekog po dojmu To bi bio Franjić. Baš je dobro igrao. Dominiro na desnoj strani.

A dobro sprdajte se kaj da vam velim.


Dobra pobijeda danas, iako ništa nisam uspio vidjet...

Nisam pametan ispo nigdje. Porčito sam da je Liverpool krenuo sa time. Bacam neke ideje, i kaj? Pa forum je ovo...

Manjkavost je jedino što ti je gostujući teren onda uvijek prilagodba. — deda

A niš, tjedan dana trening na jednoj podlozi, tjedan dana na drugoj. :grin: Kako se danas trenira za umjetnu travu. Kolko sam čuo Krznara on dva treninga prije tekme na umjetnoj promijeni podlogu. :smile:

Da, ima smisla i to. A i taj minimum da se nakvasi lubrikantom?

Trebas vidjeti kakva su pravila ako nam 'slucajno' prskalice budu radile 24 sata pred utakmicu i uspijemo ih ugasiti taman kad igraci trebaju izaci na teren, a prethodno su se zagrijali na Hitrecu. — Infinity

Zašto? Koja je ideja?

A za ostalo, možda i je istina. Al mislio sam u kontekstu da baš se jako snizi trenje, da se ni suparnički igrači nemreju prilagodit. Tipa efekt iznenađenja pa da se protivnici kližu doslovno po terenu->više grešaka. Dok bi naši imali posebne kopačke itd, itd. Malo protiv fair playa, al neka. Treba probijat granice.

Ne trolam ništa. Vidio sam da se proučavaju lubrikanti s nanočesticama u svrhu sniženja faktora trenja između raznih materijala. Pa Rijeka je osvojila prvenstvo s brzim terenom prije 5 godina jer se ostali nisu mogli prilagoditi. Naši malo nek se sjete zaobić pravilnik....

Zašto ne koriste nekakav lubrikant. Malo sam škicnuo pravilnik. Ne piše da se ne smije.

Ko popisivač, imam dojam da daleko najveći broj ljudi u Donjoj Dubravi je rođen u mjesecu rujnu... Studeni je najmanje zastupljen.... Samo dojam. Ne znam sve podatke napamet.