Dobar si. :up: Za mene se starije lijepe, nemrem ih se rješit. :sad:
S mladim curama jako malo iskustva imam, praktički ništavna. Preloše. :confused: :sad:

Čekaj tebi se da dešifridat tuđi jezik ak ne vidiš se s njom dugoročno? :chin:

Nije baš. Zna bit aktivna tema, deno vrijeme sam najviše to gledao haha :lol:

To se mene tiče? NIsam skužio iskreno... :sweat:

Ne, ja ne znam zavodit. Krivo si me pročitao. Jedna više za tebe. :wink:

Jel? Kako to?

Meni se nebi dalo :lol: :rofl: . Al to govorim hladna srca i glave... Pitanje je kaj bi bilo da nije.

Puno sreće prijatelju

Zašto bismo mi njima slali igrače?

Slažem se s obojicom

Tu dolazimo i do entropije koja je preapstraktna skroz.
U bome da, ima smisla. :up: :100:
Al koja bi analogija gibbsove energije biola u društvu? Blage veze nemam. Treba li biti uopće analogije?
E to to. Onda sociolozi bi tu imali kaj za reći puno više od nas prirodnjaka i inženjera.

Mogućem da i sociologija nije tak dosadna ko što sam mislio prije. :chin: Jedan od 0,33L je dovoljan :smile:

Sociologija koristi inženjerske zakone kao alate? Nisam znao.

Ma nisam na pivi neg fakat me zanima jer se meni to pričinjava i je zabrijavam solo i li je netko drugo torpimjetio. :sad:

Jel iko primjetio da društveni život općenito slijedi termodinamska i termokemijska pravila. Pogotovo Le chatelierovo načelo i Gibbsovo pravilo ravnoteža.


(Prvo veli da ako ti napraviš nešto, sustav će se sam po sebi nastojiti vratiti u stanje prije te promjene, a drugo veli da svaki sistem teži stanju kada je brizina reakcije u desno jednaka brzini reakcije u lijevo)

Je li itko razmišljao o tome da se budućnost određenog društvenog sistema može predvidjeti na temelju tih pravila?

Postoje li matematički modeli koji se bave prognoziranjem društvenih ishoda?

To sve mi ima smila jer vjerujem da smo mi molekule i atomi i ako nekakav događaj u nama izaziva sreću, lučit će se hormoni sreće, ali nismo konstantno sretni kroz život. To lučenje hormona sreće će se poništiti lučenjem negativnih hormona. Tu ima hrpa bioloških reakcija vjerujem, ali ako se definira sistem proučavanja, vjerujem da se može doći do određernih obrazaca i ravnoteža.

Na kraju ako smo mi jedan sistem, opet težimo ravnoteži. Na jedno rođenje dolazi smrt. Ne filozofski nego striktno znanstveno gledano. Ravnoteža je zadovoljena.

Svaki promatrani sustav teži ka ravnoteži. Svemir je sustav, a mi smo dio svemira, stoga i mi težimo ka ravnoteži. Društveni život i društvene pojave koje djeluju na naš organizam na biomolekulskoj razini stoga će težiti ka ravnoteži.

Evo npr prošle sezone. Dinamo je krenuo u sezonu s preokretom od Lokse 3-2 na Maksimiru i nareativ je bio nezadovoljstvo. Kasnije dobio se Chelsea 1-0. Narativ je bio sreća i sve što sreća nosi na biomilekularnoj razini. Imam osjećaj da je kvaka u znanju definiranja sistema i onda bi se moglo dosta lako predvijdjeti ishodi društvenog života.


Jel me iko kuži kaj hoću reći???