Hrvatska nogometna reprezentacija 2018. imaš najbolji vezni red na svijetu, prvotimce Reala, Barcelone i Intera koji su najbolji igrači na svojim pozicijama u svojim klubovima u tom trenutku. Imaš Mandžukića i Perišića koji su u naponu snage i prvotimci Juventusa i Intera. Imaš Lovrena koji je tada bio prvotimac Liverpoola s kojim je sljedeće sezone osvojio Ligu prvaka. Subašić je sezonu prije bio ugodno iznenađenje s Monacom u LP. Uglavnom, bili smo po imenima itekako jaka reprezentacija. 2016. smo prošli skupinu uz dobru igru, ispali od budućih osvajača prvenstva. Je li bilo neočekivano proći skupinu 2018.? Nije, daleko si jači od Nigerije i Islanda, a i Rusije kasnije. Bili smo jači i od Danske pa smo se namučili. Za pobjede protiv Argentine i Engleske svaka čast, ali protiv Francuske smo se spustili na zemlju. Poklopila se generacija u naponu snage, takvim igračima samo treba netko tko je kohezivni faktor u psihološkom smislu, a to Dalić svakako jest. Nakon toga nam opet slijedi mučenje u kvalifikacijama po dobrom starom običaju. EURO 2020. slično kao i ovaj. SP 2022. rezultat ti donesu HNL igrači koji navodno ne valjaju, bolji si sigurno od Kanade i Maroka i bilo je za očekivati prolazak skupine. Protiv Japana jedva prošli na penale, a igrački smo daleko bolji. Liga Nacija opet ti rezultat donesu HNL igrači koji navodno ne valjaju prema tvojim riječima, a kasnije se hvališ tim medaljama kao i onom sa SP 2022. Trenerska nula. Daliću znaj, svemu je kraj, zbogom i više se ne vraćaj.