Ajmo realno, zašto ne bi ranije prodavali vaučere pa ih zamjenili za ulaznice? Evo gledam, Arsenal je prodaju svojih gostujućih ulaznica (vaučera) za Gironu (zadnje kolo LP) završio 24.12.2024. Kako oni mogu a mi ne možemo? U čemu je kvaka?

Svaka objava je ogledalo kluba, bilo pozitivno bilo negativno. Svakome se dogodi da pogriješi ali ako se to učestalo ponavlja onda je problem u sustavu tj. u onima koji rukovode.

Zato da vidim tko razlikuje bitno od nebitnog.

Možda treba osobna a možda treba putovnica, s obzirom da bez putovnice ne možeš u GB? Možeš li kupiti za druge osobe i što ti od njihovih dokumenata treba (ja znam da može i što treba ali ne moraju to znati svi)? Ima toga još...

Viditi ćeš na karatani kako funkcionira. Srećom, većinom dolazi ekipa koja stalno kupuje pa se opet skupljaju podaci tek kad dođu na šalter. Evo, da kupuješ prvi put ne bi imao pojma što ti treba.

Meni informacija ne treba jer znam sve što treba. Ali, prošlo je 9 mjeseci od izbora. Da li je to dovoljno vremena za prelazni period nesnalaženja, uhodavanja, ekipiranja, učenja itd...? Jel puno tražim ako hoću vidjeti profesionalizam u svakom segmentu: objave bez tipfelera, kompletnu informaciju kao da netko kupuje prvi put u životu, hrvatske izraze gdje god ima smisla, aplikacije koje rade itd...?

Ne znam, već bi i najgluplji naučili napisati kompletnu informaciju: koliko karata ide u slobodnu prodaju na karatanu, koliko karata može kupiti pojedinac, koje podatke treba pripremiti kupac ulaznice, itd...
To ne mogu a mogu djetinjasto komentirati pogreške na HRT objavi.

Na 15000 ljudi godišnje sigurno imaš određeni broj psihički bolesnih ljudi (a nepregledanih). Ne možeš takvima dati pristup oružju točnije bojevoj municiji.

U pripremi programa obuke sudjeluju psiholozi sigurno iako postoje neki standardi. Kod same obuke, više psihijatri. Svaki vojnik bi trebao imati karton (dosije), slično liječničkom. Barem je tako nekad bilo a ne vjerujem da se puno promijenilo.

Najmanji je problem rukovanje sa oružjem, pogotovo ovim osnovnim. Prije svega je to test (i psihički i fizički) kako ljudi funkcioniraju u grupi, u stresnim situacijama, neka vrsta predselekcije. Većina to može izdržati a neki puknu ko kokica. Bolje je odmah znati tko može (i kako može) a tko ne može.
https://youtu.be/oRzEGXDlEYk?feature=shared

Juniori 2 su U-18 a juniori 1 su U-19 godište, čisto da ljudi znaju. Natjecateljski podražaj je manji jer ne igraju HNL ali svejedno, nije za trenera početnika da se uči na juniorima. Mogu zamisliti o čemu drugi treneri u školi razmišljaju.

Neka uzme pionire, limače ili zagiće za početak kao npr. Barbarić. Šimunović nije samostalno trenirao nikoga u životu pa odmah dobije juniore. Po kojim kriterijima?

Naravno da treba stvarati svoj trenerski kadar ali ne preskakati stepenice. Ne ulazim u kvalitetu trenera jer za to trebaš biti unutra ali kad pogledaš trenerski CV Šimunovića i smjenjenog Čaića onda je to nebo i zemlja.

Ima li Šimunović kakvu trenersku licencu?

Zakaj se nebi poslovalo s njim ako mogu sve strane biti na dobitku! — Jurki

Zato što radi za sebe a ne za Dinamo. Ljubav je ljubqv ali posao je posao.
U prijevodu, zašto bi uzeli njegovog igrača a ne nečijeg drugog a boljeg (Brazilca)? Ili, iz njegove perspektive, zašto bi nam slao igrače koji nisu u njegovoj agenciji? Ako je agent, onda se prema njemu treba odnositi kao prema agentu. Naravno, kad ne nastupa kao agent već kao bivši igrač, dobrodošao.