1. HŠK Građanski Zagreb Volio je Zagreb i Dinamo, ali, kao pravi “haškovac”, nikad nije prihvatio da je Dinamo sljednik Građanskoga …
“Dinamo nema nikakve veze s Građanskim, nisu ga utemeljili bivši igrači Građanskoga, nego Ivica Medarić i Ico Hitrec, legendarni “haškovac”, pa Kacian i ja bili smo “haškovci”… A igrači bivšeg Građanskog počeli su dolaziti tek nakon što je Dinamo bio osnovan” – odlučan je bio Željko Čajkovski, ponosni član veličanstvene napadačke petorke Plavih: Cimermančić, Kacian, Wölfl, Čajkovski, Benko.
Iako je bio zakleti “haškovac”, o najvećem suparniku, Građanskom, nudio je samo riječi hvale:
“Građanski je bio fantastičan. Pogledajte ovu momčad: Glaser, Brozović, Dubac, Pleše, Jazbinšek, Lechner, Cimermančić, Wölfl, Lešnik, Antolković, Kokotović, a u tu je momčad 1944. upao i Bobek! U to je doba Građanski mogao ravnopravno igrati čak i s Honvedom, koji se držalo najboljom europskom momčadi. Građanski je, istina je to, imao najviše navijača u Zagrebu. Logično. Građanski je bio purgerski klub, a HAŠK elitistički, klub studenata, intelektualaca. I bili smo u stalnom “ratu”, ha-ha, ha…”