Paše nama i petkom.

2. kolo
Petak, 8. kolovoza:
Dinamo – Vukovar 1991, 21.00

Ove zastavice "Ponosni član" za retrovizor su baš pun pogodak, sve ih više viđam. — crophantom

Na moru ih viđam dosta, posebno u malo jačim SUV-ovima.

Ne znam kaj je infantilnije, da je naše ime srpsko ili da je njihovo. Naše dolazi od grčke riječi "dynamis" koja znači "snaga", a njihovo od mađarske riječi "hajdú" koja predstavlja (naoružanog) čobana, odnosno čuvara stoke. Ostavite se Srba, samo oni briju da sve počinje s njima, a debili onda koriste te pizdarije radi jeftine provokacije. — Bosskovitz

Ma znam odavno za porijeklo obje riječi, no poanta je što riječ hajduk znači među Srbima.

Ono što je meni zanimljivo da u cijelom okruženju grada Debrecena :grin: (8:0) postoji barem desetak gradova i mjesta čije ime počinje na Hajdu-, čak se i ta županija zove Hajdu-Bihar.

Ante Rebić postigao je dogovor s Hajdukom i uskoro bi se trebao pojaviti na liječničkom pregledu. Dolazi kao slobodan igrač, a s njim na Poljud stiže i kosovski stoper Ron Raçi

Uremović im je prijavljen za uzvrat sa Zirom — Keyser Soze

Navodno su i blizu dovođenja Marešića, a sad i te neke dvojice kaj su igrali u njemačkoj drugoj ligi.

Inače, jako puno toga im se i poklopilo ovog ljeta i to bi moglo izaći dosta dobro po njih.

Nevrijeme pokidalo par ploča starog krova i ekspresno velikih 2 milijuna eura iz državnog proračuna za Poljud i njihovo pokretanje priče o izgradnji novog stadiona u Parku mladeži.

Pa vrlo lagan ždrijeb za prva dva kola kvalifikacija KL.
Pa odličan ždrijeb Hnla, prva tri kola doma i onda u raspadajući Osijek pa Rijeka opet doma, a onda i dinamo doma.

Svakako se nadam da će ovo ljeto ispasti iz KL jer u suprotnom će im se otvoriti jako puno prilika za preskakanje nekoliko stepenica prema gore, prije svega financijski, jačanjem momčadi, a posljedično i rezultatski.

Upozorili smo na nazivanje hrvatskih klubova, gradova ili ljudi Srbima/Četnicima. Izbrisana glupa rasprava, drugi put banovi. — vjeko1701

Hahahha, izbrišeš mi post tj. odgovor na tuđi post u kojem to nisam direktno ni napisao, da imaju srpsko IME, iako je to istina.
Brišeš jednu legitimnu raspravu, o navijačima koji vrište da je ime NAŠEG kluba srpsko!
Ovo je već drugi put u kratko vrijeme da mi se bez ikakvog razloga obriše i ne vrati post.
Cenzura bez razloga, bez ikakvog vrijeđanja.

Fenomelna utakmica Bešiktaša i Shaktara i velika pobjeda Ukrajinaca 2:4.

Brazilci izdominirali — Mlađi referent

Finale EL se igra na stadionu Bešiktaša.
Kakvo ruganje Brazilaca i nevjerojatno da Šahtar koji je već preko 11 godina u izbjeglištvu iz svog grada i stadiona i dalje ima jaku brazilsku koloniju novih nepoznatih igrača.

Zadnje 3 godine igraju bez navijača i Europu van Ukrajine.

Želim im ulazak u EL ili top sezonu u KL ako ne uđu u EL.

ove boje su od Celtica hahah, koji je isto na adidasu, bome su se oni sjebali — Paggini

I od Venezije.
Meni je taj novi dres Rome nikakav baš zbog te zelene koja im ni ne paše.

"Susret je to za povijest jer Varaždin prvi put pod ovim imenom nastupa u kvalifikacijama za Europu."

Lijepo je kad imamo novinare koji nogomet prate unazad dvije godine samo, a uz to su lijeni i guglati nešto ili sport prate valjda samo preko Instagrama.

Varaždin je odigrao 6 utakmica kvalifikacija Europa lige u sezoni 2011/12 — Guinness

Nepismeni tipkaroši koji pišu članke za portale misle da je hrvatski klupski nogomet počeo nakon što su strani milijuni od Rijeke i Osijeka napravili klubove koji izbore plasman u Europu.

Zna li se datum prodaje karata za Osijek? — Mihael2305

Ako misliš na gostujući sektor to bi pretpostavljam sve moglo ići za članove BBB, a Nk Osijek bi mogao imati slobodnu prodaju ulaznicu (za bilo koga) za sve ostale tribine koji dan pred utakmicu.

"slučaj Tomić", nakon što je utakmica registrirana 3-0 to je bio službeni rezultat cca 5 mjeseci da bi se nekad u ožujku 79. otvorila ta priča opet i rezultat promijeni na 2-1 za Rijeku. — veselko tenžera

Očito je u ožujku 1979. prema tablici postajala velika opasnost da hrvatski nk dinamo (s hrvatskom "šahovnicom" u grbu) postane prvak.

Evo još malo ČINJENICA:

Nakon što je dinamo početkom 70-ih u svoj grb postavio hrvatsku šahovnicu u tom desetljeću nije osvojio ništa pa tako ni tu famoznu titulu 1979., ali zato su te 70-e postale "zlatno doba Hajduka" (kako oni sami govore).

Tijekom 70-ih osvojili su 4 titule (jedna je slučaj Tomić) i 5 kupova maršala Tita (tih 5 su osvojili u nizu!)

Kroz čitave 70-e predsjednik Hajduka bio je Tito Kirigin.

1980. je umro maršal Josip Broz Tito, tijekom 80-ih Hajduk nije osvojio ništa, a dinamo je konačno dočekao "mogućnost" osvajanja titule (1982., koju je dugo čekao).
Da je dinamo u prvenstvima Jugoslavije bio zakidan priznao je čak i legendarni bivši igrač Hajduka Ivan Buljan.

Da stavimo stvari još malo više u kontekst:

OBVEZNO PROČITATI ovaj tekst našeg zonaša

Bosskovitz:

tekst koji si slobodno mogu spremiti ili podijeliti oni kojima je to zanimljivo, kao neki cheat-sheet za kad zatreba jer ovo su činjenice koje su, iako lako provjerljive, vrlo planski zakapane godinama, sve s ciljem kreiranja narativa o kontra mraku, kontra sili narodnom klubu koji je simbol borbe za poštenje u nogometu. Ajmo mu nadjenuti naslov

"Hajduk je avangarda"

Splitski Hajduk u svojoj je dugoj povijesti koja, doduše s prekidima i ponešto kreativnog tumačenja, traje još od 1911. godine, osvojio ukupno osamnaest naslova državnih prvaka. Ako bi za samo jedan Hajdukov naslov prvaka svi trebali znati, to je onaj iz 1945. godine - jer ta je titula čista avangarda. Navodno prvenstvo tadašnje FD Hrvatske održalo se u sklopu ljetnog sleta u organizaciji Zemaljskog fizkulturnog vijeća Federalne Države Hrvatske, a trajalo je svega tjedan dana. Hajduk, tada pod službenim nazivom ‘Hajduk - momčad Jugoslavenske armije’, bio je jedini nogometni klub koji se natjecao na tom prvenstvu, a odigrao je jednu jedinu utakmicu (do kraja ovog teksta saznat ćete, ipak, da je Hajduku za osvajanje nekih titula bilo dovoljno i manje od jedne utakmice). Naime, prvog dana tog tobože prvenstva, 12. kolovoza, odigrani su međusobni susreti između vojne i omladinske selekcije te dviju sindikalnih selekcija Zagreba, s tim da su neki igrači istog dana nastupali za više različitih momčadi. Tri dana kasnije trebali su se odigrati četvrtfinalni susreti između dviju zagrebačkih selekcija te između selekcija Zapadne Zone i Istočne Zone, ali se iste odlučilo preskočiti. Umjesto njih odigran je ‘polufinalni’ susret između do tada nepostojećih, kombiniranih momčadi Zagreba s jedne i Reprezentacije Pokrajina s druge strane. Dan kasnije, odigrana je i utakmica između selekcija Istre i Zapadne Zone, iako ona očito nije bila drugo polufinale jer niti jedna od tih momčadi nije prošla u‘finale’ u koje se Hajduk, prethodnom odlukom ZFKFDH-a, plasirao izravno. U toj, ‘finalnoj’ utakmici pobijedio je momčad sastavljenu od igrača omladinske, vojne i sindikalne selekcije Zagreba, a 2011. godine, povodom stote obljetnice osnutka kluba i nešto manje godina postojanja, odlučio je tu utakmicu proglasiti ‘prvenstvom’, a sebe ‘prvakom’. Pomalo paradoksalno, 2005. godine je, prilikom posljednjeg osvajanja naslova prvaka Hrvatske, Hajdukova navijačka skupina Torcida titulu proslavila velikom koreografijom s brojem 17 koja je predstavljala sedamnaest naslova prvaka, da bi šest godina i nula osvojenih prvenstava kasnije taj broj naslova prvaka narastao na osamnaest.

Ovo, ipak, nije prva avangardna titula koju si je Hajduk pripisao kao naslov prvaka države. Iako ni blizu senzacionalna kao ta iz 1945. godine, prva je ona iz 1941. godine kada je osvojio tzv. prvenstvo Banovine Hrvatske - natjecanje koje niti nije bilo državno prvenstvo, nego de facto samo njegov prvi dio u kojem je sudjelovalo osam klubova iz Banovine Hrvatske, jedan iz Drinske Banovine (sarajevski SAŠK) i jedan iz Dunavske Banovine (HŠK Bačka iz Subotice). To natjecanje služilo je kao kvalifikacije za državno prvenstvo, odnosno nogometno prvenstvo Kraljevine Jugoslavije. Ipak, Hajduk je prvo mjesto u tim kvalifikacijama samoinicijativno odlučio protumačiti kao ‘naslov prvaka’. Zanimljivost je da bi zagrebački GNK Dinamo, kada bi takva prva mjesta računao kao naslove prvaka države, godinu dana ranije - 1940. godine - osvojio čak dvije titule prvaka u istoj sezoni jer su, tada pod imenom Gradjanski, prvo osvojili kvalifikacijsko, tzv. Hrvatsko-slovensko prvenstvo u kojem se natjecalo sedam klubova iz Banovine Hrvatske, SAŠK, HŠK Bačka i SK Ljubljana; a onda i pravo državno prvenstvo Kraljevine Jugoslavije.

Treća avangardna, da ne kažemo fantomska titula splitskog kluba, uslijedila je godinu dana nakon prvospomenute fiskulturne travestije. Te 1946. godine Fudbalski je savez Jugoslavije odlučio pokrenuti državno prvenstvo, odnosno službeno Saveznu ligu Federativne Narodne Republike Jugoslavije, a za nju su se ipak svi klubovi trebali kvalificirati. Prvo se kroz regionalne kvalifikacije trebalo izboriti za republičke, a zatim se kroz republičke kvalificirati za Saveznu ligu. Hajduk je u tim republičkim kvalifikacijama završio na prvom mjestu te se uspješno kvalificirao za igranje prvoligaškog nogometa - da bi kasnije i to proglasio ‘naslovom prvaka’. Sljedeće je godine isti taj ‘naslov’ osvojio NK Metalac Zagreb, današnji NK Kustošija - koji to, iako nema ni približno trofeja kao Hajduk, ne navodi kao naslov prvaka jer isto naprosto niti nije bilo državno prvenstvo. Primijetit ćete, ovo je već drugo kvalifikacijsko natjecanje za pravo državno prvenstvo koje Hajdukova historiografija, iz samo njima poznatog razloga, potpuno pogrešno i da ne kažemo lažno interpretira kao ‘naslov državnog prvaka’.

Četvrta avangardna titula nekadašnjeg ‘majstora s mora’ možda nije toliko senzacionalna kao ona iz 1945., ali je vjerojatno najperfidnija u povijesti hrvatskog nogometa. Te 1979. godine Hajduk je, uz svesrdnu pomoć Fudbalskog saveza Jugoslavije, doslovno ukrao zagrebačkom Dinamu već osvojeni naslov prvaka, a famozni slučaj Edmonda Tomića smatra se najvećim skandalom u povijesti hrvatskog i jugoslavenskog sporta uopće. U posljednjem kolu tog prvenstva, 17. lipnja, Dinamo je pobijedio FK Vojvodinu u Novom Sadu 1:0 golom Drage Vabeca te osvojio naslov prvaka Jugoslavije. Međutim, ranije te sezone, u utakmici između Rijeke i Dinama, za 'Fiumane' je nastupio Edmond Tomić, igrač koji je bio pod suspenzijom i nije smio igrati. Komisija za propise zbog toga je, u skladu s važećim pravilima, donijela odluku da utakmicu treba registrirati rezultatom 3:0 za Dinamo. U dan danas nerazjašnjenim okolnostima, Izvršni odbor FSJ-a prvi je put u povijesti odbacio mišljenje vlastite Komisije i suprotno njemu te pravno neutemeljeno utakmicu registrirao pobjedom Rijeke od 2:1. Tom je odlukom izmijenio poredak na tablici i ‘pogurao’ Hajduk na prvo mjesto, oduzevši Dinamu naslov prvaka i dodijelivši ga splitskom klubu. Zagrebački se velikan na ovo blatantno namještanje natjecanja žalio i pokrenuo sudski spor, a četiri godine kasnije sud je presudio kako je upravo Dinamo jedini stvarni prvak za 1979. godinu. Ipak, u posljednjem činu splitsko-beogradske sportsko-političke tragikomedije, FSJ jednostavno je ignorirao pravomoćnu sudsku presudu i odbio ju provesti, a Hajduk i dalje taj nikada stvarno osvojeni naslov pripisuje sebi. Dapače, ukradeni pehar koji pripada Dinamu i dan danas je izložen na Poljudu.

Vrijeme radnje posljednje, pete avangardne titule splitskog kluba, 1995. je godina. Kada uđete na Hajdukov stadion i pogledate prema semaforu na njegovoj južnoj strani, na zidovima ćete izblijedjelom plavom bojom vidjeti ispisane godine osvojenih trofeja. Među njima se nalazi i titula osvajača Hrvatskog superkupa 1995. godine - natjecanja koje se nikada nije odigralo. Nije šala: Hrvatski superkup te se godine uopće nije niti održao, shodno tome Hajduk ga nije niti igrao, ali u nevjerojatnom spletu mašte, mita i kreativne historiografije - Hajduk tvrdi da ga je osvojio. Čak i danas, ako na službenoj web stranici splitskog kluba u izborniku kliknete na ‘Uspjesi’, za svaku titulu (čak i onu fiskulturnu iz 1945.) otvorit će se zasebna podstranica s detaljima i statistikom natjecanja - osim za taj izmišljeni superkup. Čak smo pitali i Perplexity ‘Je li 1995. odigran hrvatski superkup?’, a odgovor koji smo dobili jedan je od najgenijalnijih ikad: “Hrvatski Superkup nije odigran 1995. godine. Iako Hajduk Split te godine ima službeno upisan Superkup, utakmica nije održana, pa taj trofej zapravo ne postoji u fizičkom obliku niti je odigran susret za Superkup te godine. Hajduk si je sam pripisao taj ‘trofej’”. Da, riječ ‘trofej’ u originalu je navedena s navodnicima. — Bosskovitz

Dodajem i tvoj komentar na sve ovo jer u tom postu fali kao završna riječ teksta:

"Sukus svega: od njihovih 18 naslova prvaka države, gotovo svaki četvrti je ili osvajanje natjecanja koje nije niti bilo državno prvenstvo, ili ukradeni pehar ili potpuna izmišljotina."

Hajduk Mit - klub slučaj!

Ovaj "naslov" je "osvojen" tako da su 2011. našli neku utakmicu koju su pobijedili 1945., to proglasili prvenstvom i sebi upisali tako da otad broje da imaju 18 prvenstava.
Tko ne vjeruje, evo koreografija Torcide sa proslave naslova 2005. — veselko tenžera

Proslava zadnje titule, sedamnaeste.
Sada tvrde da ih imaju 18.
KLUB SLUČAJ!

"bijeli nakon dugo vremena bez navijačke podrške"

biće daleko in Azerbajdžan — don

"moguće je da na tribinama neće biti navijača "bijelih" osim odabranih članova hajdučke obitelji, možda pojedinaca iz službe nadzora, savjetnika iz zajednice, odnosno zaslužnih iz kolektiva, te prirodno naših ljudi iz veleposlanstva u Azerbajdžanu."

Ma ne vjerujem baš u to da tovari ne idu u Baku, to su besmislice.

čuj krajem tjedna, nije da putuje Mayflowerom preko atlanskog oceana da im treba toliko.
Šala mala, nek dođe, malo zdrave konkurencije ne šteti. — Bernard

Čeka vizu.

Znači ako nije krao iz kluba nego iz grada, onda je ok, lik za poželjeti u Dinamu? — Chempers

Nitko to nije napisao.
Spinate kao ovi što uvlače dinamo u gradsku aferu hipodrom koja nema veze s klubom.