Kakav model želimo u budućnosti? Kolega xavier, sve je zarada. Netko zarađuje kroz povećanje vrijednosti tvrtke, netko kroz dividendu, netko kroz transfere, nekome klub služi za pranje love pa zarađuje na drugom mjestu, nekom služi za reinvestiranje dobiti od nekog drugog posla. Uglavnom, privatnog ulaganja u klubove itekako ima a osnovni razlog je novac a ne altruističke pobude. — The Undertaker
A ja sam uvjeren da promašuješ poantu i početnu dijagnozu. Liverpool je povećao vrijednost kluba za milijardu eura, a kroz tih 10 godina je potrošio dvije milijarde na transfere i još toliko na plaće.
Osim toga, o kakvom to redu veličine pričamo? Kroenke i FSG kupuju klubove da bi zaradili? Jel Matešić drži RB da na ovih 20 ili 30 milijardi eura zaradi 100 milijuna? Kolega MD navodi primjer Ludogoreca, a ja baš mislim da je on sjajan dokaz da klub nitko ne kupuje da na njemu zaradi.
Čovjek je morao neki seljački klub podići na razinu ovoga što jest na najnesigurnijem tržištu koje postoji. I onda dođe četvrto pretkolo Lige prvaka i sudac ti ne svira ofsajd od metra kao grčkim Ciganima na Rujevici i ti si u debelom minusu za sezonu. Koji milijarder u Ludogorecu vidi neku priliku za zaradu? Giljiti osam godina, pogoditi sa svakim trenerom, pojačanjem, sportskim direktorom, doživljavati da ti ljudi jebu mater i oca na ulici ako fulaš jednu odluku a u cijeloj priči imaš abnormalno velika ograničenja na tržištu koja ti omogućuju da narasteš do jedne razine, preko toga ne (vrlo slično kao u Dinamu).
Ja si ne mogu zamisliti da netko s dvije zdrave u glavi misli da je to najisplativniji ili najrazumniji način za izvrtjeti 1, 5,10 ili 30 posto svoje love.
90 % slučajeva klubova u povijesti nogometa se prodalo ne kad nisu bili najvrjedniji, nego kad su bili pred bankrotom ili u njemu. Zašto, ako je zarada primarni motiv? Baš svaki vlasnik fula trenutak u kojem je klub na vrhu ili blizu vrha svoje vrijednosti?