UCL - 1.kolo - Dinamo Zagreb vs. Chelsea - 06.09.2022. - 18:45h - Maksimir VELIKA POBJEDA NOGOMETA
Kada odrastaš u društvu, u kojem ti je svako nogometno natjecanje dostupno u svega par poteza računalnog miša, odrastaš u društvu koje nije nužno zdravo. Imam tu nesreću da sam odrastao upravo u takvom društvu. Odrastao sam u društvu u kojem je sport izgubio svoj istinski smisao. Odrastao sam u društvu u kojem su djeca, nerijetko na nagovor roditelja, okrenula leđa svojim klubovima, u društvu u kojem si “cool“ ako navijaš za Liverpool, Real, PSG, itd.
Žao mi je tih ljudi, žao mi ih je jer nikad neće shvatiti bit sporta. Žao mi ih je jer ne shvaćaju poantu postojanja Dinama, Hajduka, Zvezde, Partizana, ali i svih ostalih pa i stranih klubova, uključujući i Chelsea, jučer obezglavljenog diva, koji nosi naziv jednog londonskog kvarta.
Bit sporta nije odabrati svoj klub na temelju njegovih rezultata, izgleda grba ili igrača koji pukom slučajnošću u tom trenutku gazi nekim travnjakom, koji je od vas udaljen 1500km. Bit sporta je povezati ljubav prema igri, odnosno samome sportu sa svojim identitetom, svojom pripadnošću određenoj zajednici, koja je stvorila i tebe i klub za koji navijaš. Na taj način ti i taj klub postajete jedno, gradite jedan drugoga, ti svojim djelima pomažeš taj klub, na njega trošiš svoje vrijeme, živce i novac, prilagođavaš mu svoj način života, a klub ti to vrati sa kamatama, nerijetko kada to najmanje očekuješ. Sporta nema bez te povezanosti, na taj način generacije su diljem svijeta gradile klubove, a klubovi su gradili generacije.
Usprkos tome prije 30-ak godina jedna “magična kutija“ pronašla je način da u dnevni boravak ili lokalnu krčmu dostavi sliku sa praktički svakog igrališta našeg planeta. Jedan dobar dio ljudi poput najnaivnijih je školaraca pao na taj trik. Ti ljudi ozbiljno su shvatili jedan smiješan vic i povjerovali da oni mogu biti navijači neko tuđeg, stranog kluba. Kluba čiji navijači su im jasno dali do znanja da taj klub ne može biti njihov u trenutku kada su se pobunili protiv nastanka Superlige, natjecanja koje je bilo temeljenu upravo na međunarodnoj TV gledanosti današnjih “velikana“.
I tako, dok sam ja odrastao na hladnoći i kiši maksimirskih tribina, usput upijajući svaki potez Arijana Ademija, Duje Čopa i Josipa Pivarića, ti ljudi smijali su mi se iz kvartovske birtije i divili se potezima konobara, koji su maestralno vrtili sportske programe. Ti isti ljudi nisu shvatili bit sporta, nisu shvatili da sport nije bacanje za marketinškom i financijskom moći stranih društava, da sport nije igranje Fantasy igrica, ponavljanje praznih fraza nekog stranog jezika i idoliziranje ljudi koji za tvoju državu vjerojatno nikad nisu niti čuli.
Gledam jučer na gostujućoj tribini skupinu “gostujućih navijača“ jednu otužnu hrvatsku družinu, koja je stala iza transparenta “CHELSEA CROATIA“, ne shvaćajući da su zapravo školski primjer oksimorona, odnosno spoja dvaju nespojivih pojmova. Ti ljudi nikada nisu i neće shvatiti povezanost navijača i njegovog kluba. Neće shvatiti da se za klub najglasnije navija upravo onda kada taj klub primi gol. Neće shvatiti da je taj klub zauvijek dio tebe, da te gradi fizički, psihički i emocionalno, a da ti zapravo nikada nisi imao izbora hoćeš li za taj klub navijati ili ne, već je tvoja pripadnost tom klubu i njegovoj zajednici bila određena samim tvojim rođenjem.
Dinamo je jučer došao do velike pobjede, ali ta pobjeda nije bila samo pobjeda Dinama, Zagreba i Hrvatske. Bila je to pobjeda istine nad iluzijom, bila je to pobjeda sportske tradicije, samog bita sporta, samog bit Lige prvaka i smisla postojanja međunarodnih klupskih natjecanja. Teško će Dinamo ove sezone doći do velikog sportskog uspjeha, teško će prezimiti u Ligi prvaka, UEFA je napravila sve da malim klubovimato onemogući, ali Ante Čačić, Mislav Oršić i ostatak družine jučer su izbrisali smisao postojanja “navijača“ stranih kubova, pred ljudima koji su za Chelsea počeli navijati opijeni moći i bogatstvom globaliziranog sporta demonstrirali su moć i bogatstvo istinskog nogometa i sporta, tradicije koja se gradi generacijama i generacija koje su stvorile tradiciju.