Penal na Bakrenom… — OBIGB

Već se na temi suđenje komentira to.

Penalčina.

Skidam kapu našoj ekipi za današnju utakmicu. Za karakter koji su pokazali.
Jel’ moglo bolje? Naravno da jest. Moramo mi i ljepše i konkretnije, možemo stvarati još više prilika i uzeti utakmicu u svoje ruke od prve do zadnje sekunde.
Pojeli smo ih danas.
Do onog njihovog slučajnog gola (koji se opet rodi iz neke nakaradne odbijene lopte u šutu) nisu sastavili dva dodavanja u smislenoj akciji.
I zato svaka čast našima što su, usred onakvog sudačkog rasula, ostali hladne glave. Kako preživjeti takav masakr, primiti gol iz ničega, pa se opet uspraviti i zabiti. Nakon toga jurnuti po pobjedu. Skidam kapu.


Nemam riječi kojima se može opisati energija koja dolazi iz kluba te gube s juga.
Nemam riječi kojom se može opisati to što želim tom klubu.
Nemam riječi za dočarati koliko ih mrzim.
Nogometno su otrovni. Sportski toksični.
Od ponašanja trenera i igrača do klupe i stožera sve je to jedan isti mentalitet.
Galama, pritisak, glumatanje, pokvarenost, varanje, primitivizam.
Ono što je Mamić radio godinama njima danas ne smeta niti najmanje.
Zašto?
Zato što, čim se osjete malo ugroženima, ponašaju se potpuno isto.
Vrijeđaju, prijete, psuju, smrde na laž, muljaju.
Razlika je samo u ambalaži.
Nije Zdravko nego je Ljubo, nije hercegovački kamen nego sunce, more i masline, ali modus operandi je preslikan.
Danas im HNS odgovara.
Sudačke greške protiv njih ne postoje.
Dealovi s Lokomotivama i Goricama su “normalni”. Svaka odluka koja im paše je “pravda”, svaka koja im ne paše je “urota”.
I onda se usuđuju govoriti o poštenom nogometu.
Ne, njima treba moć.
Moć da postanu ono što je Mamić bio, samo još glasnije, još agresivnije, još bezobzirnije.

Zato od danas, iskreno, mene Europa uopće ne zanima.
HNL je prioritet broj jedan.
Tom mulju sa juga ne smije se ostaviti ni jedan jedini milimetar prostora da nešto okrene u svoju korist.
Ako dobiju šansu, iskoristit će je do kraja jer ne biraju metode.

I zato, moramo gurati naš Dinamo.
Njih jedanaest na terenu igra nogomet koji je i kada smo ovako krnji, objektivno najbolji u ligi.
Ali protiv sebe imaju protivnika koji, kad osjeti da mu titula izmiče, neće prezati ni pred kaosom ni pred pritiskom ni pred igrokazima.

Ali popušit će nam kurac na kraju.
Hoxhin gol im je pokazao da će to tako završiti.
Šteta samo što je netko naš korak zakasnio na prenesenu lopti na onom zadnjem prekidu.
Da se Maksimir sruši od slavlja.

Tko god sutra istrči u prvoj postavi, samo jedno očekujem. Napadački gard od prve sekunde.
Bez čekanja, bez kalkuliranja, bez paničarenja, samo agresivno.
Imamo manje za izgubiti, igramo na našem terenu, pred našim ljudima i u ovakvom stanju kakvi jesmo smo i dalje bolji od magaraca.

Oni su ti koji drhte, koji su blago letargični i kojima još zvoni petarda s Rujevice.
Oni su ti kojima je novi krivi korak novi potres oko kluba.
Ako ih uzmemo, guramo ih još dublje u nesigurnost i sigurno će se pozicija Garcije preispitivati. To je prilika koju moraš zgrabiti, ne gledati sa strane.

Agresija na svaku loptu, bez povlačenja.
Nema “ajmo prvo vidjeti što će oni”, nema spuštanja ritma.
Samo udarno, dominantno, muški, neka osjete od prve minute da su došli po lekciju, a ne po bodove.

Samo napadački. Samo hrabro. Samo jako.

Idemo Dinamo!

Dinamo - Hajduk 2:1; Zajc

Stojkovićev crveni karton?
"Ja mislim da lopta nije izašla cijela. On je primio loptu i poslao ju dalje. Nije nabio, nego je ubacio, ali ne bih htio komentirati nešto što nisam vidio. Luka je malo temperamentan."

Kova naš dragi prepriča cijelu akciju, i onda nije ništa vidio :lol:

Rezultat u ovoj buraniji od lige ne smije biti nikakvo mjerilo, čak i da do polusezone pobijedimo sve prvenstvene utakmice.
Kova, drag si mi kao čovjek, ali kao trener Dinama djeluješ kao jedan od najslabijih u zadnjih mnogo godina.
Neshvatljivo je da već koje poluvrijeme zaredom, nakon što vodimo, izlazimo na teren kao da nas s druge strane čeka Arsenal, a ne momčadi koje bismo morali kontrolirati s pola snage. Pogotovo nakon vodstva.
67% posjeda Gorice u drugom poluvremenu.
Gorice.
To nije slučajnost, to je obrazac.
Zamjene su iz utakmice u utakmicu nelogične, bez ikakvog osjećenog plana, kao kockar koji lupa po ruletu brojke tako on lupa igrače i pozicije u nadi da će nešto pogoditi.
Vadi se Zajc, ponovno se forsira Mišića svih 90 minuta, a Belju je tužno za vidjeti kako mu je ubio volju za životom. Čovjek je izgubio svaku volju jer nema podršku ni sistem ni smislenu ulogu.
Sve skupa izgleda kao improvizacija, ne kao Dinamo.
Jedino što nam preostaje jest dogurati do polusezone i onda podvući crtu, što je razina Dinama, a što nije.
I iskreno se nadam da će trenutni trener po toj crti ostati ispod potrebnog minimuma.

Za dobrobit Dinama.

Do tada, nije ostalo ništa nego Kova sretno. Nema nam druge.

Gorica - Dinamo 0:1, Hoxha

Ovaj put je nažalost sve, ali sve do trenera. Nije za Dinamo i točka. — marcio amoroso

Apsolutno sve je rečeno i potpisujem svaku riječ. Kad je miš na čelu kolone, izgledat ćeš kao miš. Mi realno ni ne znamo kakvu momčad imamo kad ih vodi trener koji je hladno zakucao 10 milijuna eura pojačanja na klupu, koji ne zna izvući maksimum iz igrača, niti sakriti njihove slabosti.
I onda se čudimo što nema klape, fanatizma, pritiska, razvoja… pa kako će ga i biti, tko će ga uspostaviti?

Uz dužno poštovanje, Kovačević je jedan od najgorih trenera Dinama u zadnje vrijeme. Nije nogometno znanje sve i možda ga ima, ali nepostojeći autoritet, strah, mentalitet malog kluba, taktičko neznanje i činjenica da ne govori engleski jednostavno ga svrstavaju tamo gdje su po meni i Jurčević, Cvitanović i ekipa koja nas je unazad X godina trenirala. Igrači ga ne slijede, ne dišu kao momčad, i rezultat je ovo što gledamo, a to je ruglo.
Najgore od svega vratili smo se u deset godina unazad. Opet slušamo one iste gluposti kako se „učimo u Europi“, dok nas malo bolji europski klubovi napucavaju na najružnije načine s 50% snage. A doma se ljudi sprdaju, lupaju hendikepe protiv Dinama jer je postao teški zicer na kladionici.
To je razina na koju smo pali.

Nakon poraza u Vukovaru stvarno više nema nikakvog smisla raspravljati „je li do igrača ili do trenera“. Sve je kristalno jasno, a to je direktna odgovornost Bobana kao predsjednika kluba.
On je taj koji ga je postavio, on je taj koji ovo gleda i on je taj koji mora reagirati.
Nadam se da već ima novog trenera spremnog za zimsku stanku, jer sve drugo bi bilo ruganje klubu i zdravoj pameti.
Ako je sposoban dovesti Bennacera, McKennu, Domingueza, Zajca iz top klubova sumnjam da mu je Kovačević najbolje što može privući na klupi.
A ako i nakon zime Kovačević i dalje vodi Dinamo… onda je to besramno, sramotno, i egoistično poigravanje klubom, njegovim rezultatima, članovima, koeficijentom i posljedično cijenama igrača i održivosti kluba.
Ovo više nema nikakve veze s rezultatima. Ovo je pitanje dostojanstva, identiteta i minimuma profesionalnosti.

Dinamove predstave na terenu zadnja 2 mjeseca su dno dna.

Nama je trener kojem je uvjerljivo najveći igrač kojeg je trenirao u karijeri do Dinama Ilija Nestorovski.

Nakon njega 3 stepenice nitko.

Pa Ivan Dolček.

I čudimo se kako smo odron.
Zvonimire, gledaš li?

Top 5 najsramotnijih europskih utakmica ikad.

Lille - Dinamo 2:0

Vikingur mora dobit i Kopenhagen ne smije osvojit, onda imamo osiguran PO ako budemo prvaci. — Keyser Soze

A što ako nas Šahtar, što je itekako realno, prestigne?

Karlovac - Dinamo 0:2, Beljo

Taj autorov komentar je nebitan i nisam tekst stavio zbog toga.
Već radi jedno 70 rečenica prije toga, i kontekst istih povezan sa histeriziranjem na Zoni zadnjih tjedana.

Boban je izabrao Dinamov put.
I sretno mu u tome!

https://www.vecernji.hr/sport/zvonimir-boban-gradi-klub-a-ne-samo-momcad-dinama-1907714


LEKTIRA!

“ Dinamo će igrati bolje i slabije, pobjeđivat će i gubiti, oscilirat će više nego što bi pravi navijači željeli, ali ako ništa drugo, treba im dati barem manji segment vremena i kvantum tolerancije kojim se tako hrvatski pokorno trpjelo proteklo gazdinsko stanje. Svi smo rođeni u boli, a niti jedan uspjeh ne može biti doživljen bez muke i amplituda visina i ponora. Tako se i bruse najbolji. Sada kada je nedvosmisleno jasno da se radi u korist kluba, ispada da nitko ne smije imati strpljenja i dati priliku onima koji to čine. Zvonimir Boban je odavno odbio biti amblemom na bilo čijim mitomanskim dresovima, pokazavši da ostaje vjeran i dosljedan sebi i svojim idejama. Bez obzira na cijenu. Ono što sigurno znam jest da je Dinamo i Bobanova ideja i njegova dosljednost. I njegova infekcija. Ako nije dovoljno na čelu kluba napokon imati one koji će živjeti za Dinamo, a ne od njega, onda i sama ideja Dinama treba biti napuštena odmah. Avantura novog Dinama tek je počela i samo je zli i tupavi mogu odmah zaključivati. A jedino za što mu osobno ne bih ostavio ni minute vremena jest da promjeni ovo nakaradno ime Građanski nogometni klub u jednostavno Nogometni klub Dinamo. Jer građanski je ionako postao onoga trenutka kad se Zvone vratio u Maksimir.”