Kaj mislite oćemo prebacit 15k? Mislim da bi to obzirom na vrijeme godišnjih odmora bilo fenomenalno. — SanctaSanctorum

Nećemo, nemojte biti nerealni sa brojkama.

S obzirom na najneatraktivnijeg protivnika u ligi, termin u petak i razdoblje godine kada je većina države po godišnjim odmorima, a Zagreb prazan, realno je za očekivati 7-8 000 ljudi, što je po meni spektakularna brojka.
Za usporedbu, prošle godine produženi vikend Velike Gospe 16.8., subota, utakmica sa Šibenikom i po HNS stranici bilo je 11924 gledatelja (tad smo objavljivali broj izdanih ulaznica), odnosno realnih 8000 ljudi.
Sada ćemo u puno nezgodnijem terminu sa neatraktivnijim protivnikom sigurno nadmašiti broj izdanih ulaznica, a vjerujem i sami broj gledatelja.

Da se nalazimo u 2021. ili 2022. godini broj gledatelja u petak bi bio ispod 2000.

7-8000 ljudi u petak koji nas čeka je spektakularna brojka, i lijep temelj za kasnoljetne/ranojesenske dane domaćih utakmica sa Istrom, Goricom, Sl. Belupom gdje će brojka u slučaju dobrog vremena prebaciti debelo preko 10 000 ljudi.

15000 ljudi na Vukovaru u petak bi značilo rasprodan stadion na svemu što dolazi nakon toga.
Ali to se ipak, zasad, neće desiti.

Tovari će sigurno imati više bodova nego prošle sezone, tu se vidi neka Garcijina ideja i pokušaj stila igre, ali dosta je tu nekvalitete koja sve to koči.
Recimo kada idu na lijevu stranu i kombiniraju Pajaziti - Krovinović - Hrgović to izlaženje stvarno fino izgleda, međutim kasnije lopta dođe do Brajkovića i kraj napada.
Na desnoj strani su baš bili loši, Durdov je odigrao masu krivih dodavanja, a Karačić mi se ipak čini tehnička taraba.
Danas su stvarno bili zreli za kiks.
Unatoč prodajama njihova jedanaestorka danas nije bila ništa lošija od tovarske po imenima.
Tomić mi je uvijek bio seljački trener, sa nekim svojim divljim nogometom gdje nikad nije znao zakuhat jačima od sebe, obrana mu redovno curi, ali će zato nabiti neki Vukovar u hendikepu.
Hajduk je danas bio podređen preko pola utakmice i bezopasan, i Istra primi 2 gola praktički iz ničeg. Na svojoj lijevoj strani su ostavljali toliko prostora da je Bamba u svojih 20 minuta izgledao kao Messi.

Zanimljivo je da očito Garcia ne šmeka ni Pukstasa ni Sigura. Morat će tu biti nova runda kamatarske love jer ja ne vidim kako i gdje oni njih sa klupe mogu peodati za cifru veću od kojeg milijuna.

U sezonama 23/24 i 24/25 u svim natjecanjima Kule je zabio 34 gola za Dinamo.
Marko Livaja je zabio 33 za Hajduk.

I ne, nije poanta toga broja da je slučajno bolji igrač od Livaje, već u tome koliko podcjenjujemo ono što napadač zapravo mora raditi: zabijati golove.
Godinama je Dinamov stil igre bio “rob” Petkovića, načina kako je on igrao kada je bio u formi te toga što kada njega nije bilo drugi (kao Kule prošle sezone) su ga glumili. Odnosno pokušavali glumiti, a to nije baš izvedivo.
Vjerujem da sada kada se oslobodimo stila igre u kojem računamo na “Petkovića” će Kule još i više prodisati. Jer jednostavno nije duel igrač, mantinela.

Zabiti 34 puta, bez obzira na stil igre, je nešto što se mora cijeniti. Ne govorimo o tri gola s klupe, nego o konstantnoj realizaciji kroz sezone. Možemo diskutirati o stilu, o estetskom dojmu, o tome kako tko izgleda na terenu, ali brojke ne lažu. I kad netko zabije više od svih, možda bi prvi impuls trebao biti poštovanje, a ne omalovažavanje.

Mi Kuleta možemo prodati za 4-5 milja.
Ali ne možemo dovesti tako zahvalnu opciju koja ne računa da će stalno igrati već ga balansiramo između prvotimca i rotacije.

Dinamu u ovom trenutku samo treba strpljenje i vrijeme kojeg s obzirom na raspored gostovanja u ligi nažalost nema.
I zato je jučerašnja pobjeda bitna, kako god da smo je uzeli, jer kraj ovakvog Osijeka kad se kompletira neće puno gostiju odlazit sa pobjedama s Pampasa.

Veseli vidjet krilo koje se kreće kao krilo, bekove koji jure gore-dolje uz aut crtu i obranu kojoj nije svaki korner ili centaršut opća opasnost.
Nisam očekivao s naše strane neki rapsodiju od igre, luđački presing ili visoko stiskanje Osijeka većinu tekme jer sa toliko novih igrača proći će sigurno koji mjesec dok se takav način igre kvalitetno uigra.

Veseli i širina koju smo pokazali jučer i koju imamo, a Galešić, KTC, Varela, Bakrar, Gabriel pa nadamo se i Zajc ako dođe nisu minutu upisali.
Samo mir i strpljenje.

Osijek - Dinamo 1:2, Lisica

Nakon svih pojačanja, prometa i promjena u svlačionici ovoga ljeta, ovaj intervju je definitivna potvrda da je najveće pojačanje razjebavanje pušačke sobe.

Neki su to prihvatili kapetanski, gospodski.
A drugi očito - kao govna.

Rijeka u HNL-u sve ubije tempom, a Ludogorecu ne može ništa. — Keyser Soze

Pa s obzirom da je Ludogorec ipak jedno 3 klase iznad tih HNL ekipa izuzev nas, i po kupovnoj moći i europskim rezultatima nije to ništa čudno.

Meni je Rijeka izgledala skroz pristojno s obzirom na kadar koji imaju.
Jako puno trke u dobrom tempu i duela, izuzev Fruka malo znanja.
Iza beton, naprijed šta uđe.
Konferencijska liga je idealno natjecanje za njih gdje bi mogli takvi napraviti neki pristojan rezultat kad se uzme u obzir raznovrstan profil ekipa koje tamo nastupaju. Vjerujem da im Konferencijska ne može promaknuti.
Za sve više od toga Fruku ipak treba pomoć na krilima i u špici.

Nova informacija je 3 milijuna eura za štetu od nevremena. — NORTE

Nakon što sam vidio štetu na Poljudu nakon te oluje, prva misao mi je bila kako im je ovo fina prilika za upucati neke novce u tog ogromnog gubitaša da pokrpaju rupe i poboljšaju im malo krvnu sliku.
Iako sam mislio da će to grad Split sam riješiti, da se neće državna lova tražiti.

Priča je tu jasna kao dan, pa zar itko vjeruje da je netko u tih par dana nakon potresa napravio detaljan izračun i računicu, te potkrijepio to ponudama i došao do zaključka da je šteta eto i 2 milijuna eura.
Pogotovo kad sam vidio negdje jučer da su radovi popravaka već krenuli.
Znate li vi šta je 2 milijuna eura?

To je skoro 10% cifre rušenja stadiona u Kranjčevićevoj, svog građevinskog, električnog i strojarskog materijala i popratnih sati rada ljudi i mehanizacije za izgradnju novoga kroz razdoblje od godinu i pol dana.
Koliko bi onda izgradnja copy - paste Poljuda došla po toj tarifi? Milijardu eura?
I netko bi trebao vjerovat da je nešto tih ploča što je odletilo s krova i potopljena koja prostorija sa pokojom sjebanom instalacijom vrijedno 2 milje eura?

Ti radovi će koštati par stotina tisuća eura, ostatak će im popraviti krvnu sliku.

Ali novac se ne isplaćuje njima nego gradu, kaj ne? — Bosskovitz

Tako je, samo ćemo vidjeti hoće li tu biti javni natječaj za sanaciju što bi grad trebao raspisati s obzirom da je stadion njegova imovina.

Ili će pod znakom hitnosti Hajduk naći izvođača koji će to sanirati, pa grad koji mu je vlasnik uplatiti lovu.
Baš me zanima kako će se to razviti, pogotovo kad uzmemo u obzir da je uplaćena cifra koju je netko bubnuo isto popodne nakon nevremena dok je još sve plivalo, "šteta je cca 2 milje eura".

Novci za hitnu sanaciju krova da bi mogli igrati hajduk i reprezentacija, a rok za potrošiti iste je 2 god. — nwankwo646

Zanimljivo kako je netko došao točno do cifre 2 milijuna eura, i to koliko, 7-8 dana od nevremena.
Sigurno je netko u tom periodu napravio analizu oštećenja, prikupio ponude koliko bi otprilike došla sanacija i to potkrijepio nekim brojčanim dokazima.
Kak da ne.

Lova se njima dolje isplaćuje po hitnom postupku za sanaciju, rok za potrošiti tu lovu je 2 godine, a cifra je "majke mi 2 milje dođe ovo što smo vidjeli da je uništeno".

Navodno da je u prvoj minuti prodaje otišlo više stotina komada godišnjih.
Prošla su vremena karata za kunu, milji za dolazak na tekmu, besplatnih vaučera i komocije.
Sad moraš klikati u prvoj sekundi prodaje da bi uopće imao šansu doći do ulaznice.
Više ni mogućnost online prodaje ne garantira uspjeh. Čak i na ovom starom, trulom Maksimiru.

Zamislite što nas čeka onda kada dođe prvo nova Kranjča, a onda i novi Maksimir.

To je "novo normalno"!

Drzava placa puni iznos sanacije Poljuda, a raja nek skuplja za bolnice aukcijama.

https://www.index.hr/vijesti/clanak/steta-na-poljudu-minimum-2-milijuna-eura-ministar-bez-obzira-na-iznos-placa-drzava/2689223.aspx — NitkoBitan

Bit će zanimljivo vidjeti tko će organizirat, a samim time i izvoditi radove na sanaciji. Odnosno plaćati izvođače.
Ako će to biti grad, jer je i vlasnik Poljuda, onda ne vidim tu ništa sporno.

Ako će to biti Hajduk kao neki podizvođač, onda bi to mogla biti za njih fina varijanta kako upucati u Hajduk 2-3 milijuna eura i malo popraviti krvnu sliku.

Ajmo zamisliti paralelni svemir.

Dinamo, recimo, ovo ljeto ne dovodi veznjaka sa 100+ nastupa u Bundesligi, nego igrača s 20-ak nastupa u HNL-u i 10-ak u norveškoj ligi. I to je to od prvoligaških profi utakmica. Karijera bez konkretnog iskoraka, ali eto on je "talent", "potencijal", "ima nogu" i "dinamičan je". A Hajduk dovede bundesligaša.
I mi ga predstavimo kao bombu. 99% reakcija bi bilo:
“Ovo je Dinamo?”
“Gdje su pare?”
“Kakav je ovo amaterizam?”
“Kome će ovaj igrat?”
Ili još bolje, umjesto da uzmemo 22-godišnjeg beka koji je prošlu sezonu bio jedan od najboljih u HNL-u, uzmemo 29-godišnjaka koji od inozemstva ima 2-3 sezone Serie B, i ostalo Lučko, Rudeš i Lokomotiva, a ovaj prvi ode u Hajduk.
Realno, teško ruganje bi bilo.
Ali kad to napravi Hajduk to je "projekt", "pojačanje s karakterom", "vizija", "prgavost", i "opasnost".

Jedino top pojačanje im je Ivušić, definitivno kada ga usporedimo s onim krepanim Lučićem.
Rakitić prošlog ljeta, ove godine Rebić. A realno, i jedan i drugi u karijernom slobodnom padu. Raketa nije mogao izdržati ritam kozojebačke lige, pa kasnije ni HNL-a, Rebić nije igrao ništa ozbiljno više od dvije godine. Rebić u top formi i motiviran, sigurno jedan od najboljih igrača lige.
Rebić ovakav, upitnik i bomba za svlačionicu.
Ali svejedno, hype je tu. Dočeci, pjesme, murali, ulaznice, pretplate, komentari “ovo je to, konačno”.
Od toga oni žive, to im puni blagajnu preko ljeta, na to moraju pecati svoj puk.
Svake sezone gledate istu priču, ali se opet iznova trzate kad god zatresnu vratima.
Ovdje se baš uvriježilo mišljenje i stav da sve što Hajduk dovede je top, a sve što mi dovedemo je potencijalni odron.


I ne kažem ja da treba ignorirati konkurenciju. Pojačavaju neke kritične pozicije, imaju sigurno boljeg trenera nego prošle sezone ali im i odlaze važni igrači (Prpić, i nadam se Sigur, mali im je top 3 igrača u kadru) I čak mi je draža panika nego kad se krenemo kurčiti kao prošlo ljeto da ćemo prvenstvo zaključiti u rujnu.
I okej, mi smo se toliko promijenili da ni sami ne znamo kakvi smo, većina igrača nam nije igrala ulogu u nekoj ekipi koja je osvajala trofeje, ali dajte malo smirite histeriju vezanu uz tovare.
Oni moraju prodavati snove, jer prodavanje uspjeha im teško ide.
I nisu problem oni koji se pecaju svake godine i vjeruju u svoje divlje snove.
Problem ste vi kad počnete sumnjati u realnost.

Jutros nakon koncerta probudio me cijuk i kmeket.
Cijuk i kmeketanje svih onih koji su navijali za apokalipsu.
Tražim po portalima dehidrirane, pregažene u stampedu, timove hitne pomoći koji padaju s nogu, policajce s punim rukama posla.
Gdje su te apokaliptične vizije?
Gdje je to “neodgovorno okupljanje” koje je trebalo završiti u tragediji? Znate gdje? Samo u njihovim glavama koje će se ugušiti od muke.

Koncertni spektakl.
Produkcijskog savršenstva.
Besprijekorne organizacije.
Nevjerojatne atmosfere.
Ponosa na svakom koraku.
Dostojanstveni narod koji voli svoje, pjeva, ponaša se i diše kao jedno.

Dežurni dušebrižnici neka broje bačene boce po podu, peseke kojima je bila glasna muzika i bakice koje su zaboravile čepiće pa nisu mogle zaspati. Komentiraju cijene pive i sendviča (mogu ih usporediti recimo s Ultrom u Splitu).
Jučerašnja šamarčina će dugo boljeti.
Ne one koji ne znaju šta je bilo.
Već one koji jako dobro znaju šta je bilo.

Zajebalo se. Sad je vrijeme da se krene popravljati.

Par misli ovako za kraj sezone.
Ova sezona, vjerujem svakom normalnom navijaču Dinama bila je psihički nemoguće iscrpljujuća.
Teška za gledati, teška za pratiti, teška za preživjeti. Kao da nije trajala devet mjeseci. Kao da su one tekme s Qarabagom neka ne toliko bliska povijest.
Svaki vikend neka nova frustracija, nove kombinacije, novo čekanje tuđih rezultata.
I sad kad je gotovo ko za kurac još uvijek nije gotovo.
Jer još ovisimo o tome hoće li Rijeka nakon više dana alkoholiziranja i slavlja uzeti Kup. Direktna grupa i prvi pot Eurolige ili 2. pretkolo kvalifikacija Konferencijske lige sa ipak dobrim brojem mina u pretkolima za tako ranu fazu sezone.
Prva europska tekma krajem 9. mjeseca ili sredinom 7.
Nebo i zemlja. Financijski, sportski, statusno. Čekamo rasplet na koji ne možemo utjecati, što dodatno pojačava gorčinu i težinu ove sezone.

Lako je sada biti general nakon bitke, ali izgleda da je ulazak u Ligu prvaka prošle sezone dao je lažni osjećaj sigurnosti. Novi ljudi koji su koji mjesec prije toga došli u klub, u upravu i Izvršni odbor, ljudi koji su realno bez ikakvog iskustva u nogometu, krivo su procijenili startnu poziciju Dinama vjerojatno i uslijed raspada kojeg su konkurenti u ligi doživljavali na svakom polju prošlo ljeto.
Pomislili su da je sustav čvrst, da je momčad stabilna, da takav sustav može istrpiti i Marka Marića koji prijelazni rok dok se ne isprofilira neko realno mišljenje o njemu.
A on se pokazao kao potpuni promašaj. Kao jedan od najvećih promašaja u modernoj povijesti kluba.
Natovario svlačionicu bezveznim strancima sa ogromnim ugovorima, pokušao prodati još prošlo ljeto Sučića i Baturinu za smiješnu cifru, složio totalno disfunkcionalnu momčad, doveo šarlatana za trenera.
Nemoguć nesposobnjaković i prodavač magle.
I nije on jedini kriv i ne smije biti kriv. Zajedno s njim, zajebali su i oni koji su ga slušali. Oni koji su ga pustili da radi po svome, da prodaje maglu i dovodi sve te polovnjake. I Zajec, i IO i NO, svak tko je popušio njegovu priču. Vjerovali su mu jer nisu znali bolje. I to je najveći grijeh ove sezone, što nitko nije prepoznao kako klub lako može otići u kurac dugoročno.
Euforija zbog Lige prvaka i dobri rezultati tamo zamaskirali su krhost i gubitak kompasa.

Srećom pa je bilo ipak mrvicu poštovanja prema imenu Dinamo i gdje se u zadnji tren povukla karta Zvonimira Bobana. Čovjeka koji nije došao po titule ni funkcije, nego jer zna i osjeća što Dinamo jest i što mora biti. Čovjeka koji ipak neke stvari o nogometu i zna.
S njim je realno stigla i nada da se ovo sve može pročistiti i klub vratiti na pravi put.
Dajte mu metlu. Nek čisti. Do temelja ako treba. Nitko nek mu se ne petlja u posao, i neka svatko tko nije dostojan imena Dinamo drhti što će biti s njim. Na kojoj god funkciji bio.

Strašno je kako naša momčad izgleda na terenu. Bez obzira na imena, bez obzira na plaće, bez obzira na tržišnu vrijednost, osim tovara svaka druga momčad na terenu u HNL-u u svojoj igri ima više smisla od naše. Imaju pokušaje kretnje igrača bez lopte, imaju pokušaje otvaranja. Okej, loši su, zato i jesu tu di jesu, ali neki pokušaji se vide.
Kod nas? Jedan primi loptu, ostali stanu. Gledaju. Kao da ne znaju što slijedi, kao da se prvi put vide. Teška stajaćica.
Jesam li zadovoljan izborom trenera i ovim prvim najavama nekih transfera?
Iskreno i ne. Kovačević nesumnjivo ima znanje, ali bojim se da bi ga Dinamo mogao "pojesti".
Kad tad će doći situacija sa 2-3 povezana kiksa ili koji loš europski rezultat.
Boban će ga tu morati zaštititi ako toliko vjeruje u njega. Jer mi Kovačević sam ne djeluje kao netko tko bi mogao hendlati bombardiranje i pritisak medija, navijača i rezultata u tom trenutku.

Sad kreće ono najvažnije. Temeljita rekonstrukcija momčadi.
Ne šminka, ne kozmetika, ne još jedno polovično krpanje. Ovo mora biti ozbiljan rez, do kosti.
Lisice, Soldi, Mudražije. Jasno je u kojem smjeru će Boban ići i kakvi profili igrača će se tražiti. Ali nadam se da su to sve samo rotacijske opcije. Rotacijske opcije koje su u svakom slučaju bolje i prilagođenije Dinamu nego Kange, Mbukui, Cordobe, Oliverasi i takvi.

Trebat će nam još dva tri "Ljubičića". Igrača u zrelim godinama i sa nekim pedigreom da to sve u konačnici ima smisla.
Vjerujem Bobanu. Znam da zna više od mene, i više od svih nas koji pišemo po forumima, grupama i kafićima. On je živio nogomet na najvišoj razini, osvajao, vodio, odlučivao. I došao je doma jer mu je stalo, a ne jer mu treba. Kome ćemo vjerovati ako ne njemu?

Čeka nas ljeto kaosa. Dva mjeseca spekulacija, naslova, “ekskluziva” i lažnih transfera. Forumskih insajdera, što novih, što starih. Bombardiranja Germanijaka, Sportskih, 24 sata.
Tironi, Ničota, Olivari, Lesički. Svakih šest sati novo ime. Nekad smiješno, nekad zanimljivo, a većinom prenapuhano. I o svakom će tema "transferi" napisati 10 stranica. I naravno, znamo kako to ide. Ako ne dođe netko tko se preziva Mbappe, Salah, Saka, Wirtz ili Musiala većina foruma će reći da “to nije dovoljno za Dinamo”. I to je okej, emocije su velike, frustracija se nagomilala ove sezone, sad je trenutak da damo Bobanu prostora.
Moramo vjerovati Bobanu da zna što radi, da ima plan, da vidi ono što mi ne vidimo i da zna kako Dinamo vratiti tamo gdje pripada. Ne samo rezultatski, nego identitetski. Da opet budemo momčad s karakterom, s igrom, s ponosom. Jer ako ne vjerujemo čovjeku koji je toliko puta dokazao tko je, kome ćemo onda?
A bit će prometno, sve najave su da će biti prometno.
Očekujem bar 10 igrača po smjeru, i dolaznom i odlaznom.

Da se završi malo i u pozitivnom tonu.
Kranjču neću spominjati. Prezadovoljan sam kako je to krenulo, i vjerujem da će Strabag to odraditi kako odradi i sve, kvalitetno i u roku.

Jedna druga stvar.
Ima vas tu mlađih, ima vas starijih, neki možda nisu prošli sve frustracije događanjima u i oko kluba zadnjih 15, a i više godina.
Ne znam koliko ste svjesni, ali Dinamo sada prvi put ima nešto što nije imao nikad u svojoj HNL povijesti.

Prostor za dugoročnu pozitivu i napredak. Nebo je granica.

Jučerašnja reakcija tribina na kraju utakmice, moram reći da mi je bila neočekivana.
Nije bilo zvižduka, nije bilo psovki. Nije bilo svega onog što su igrači itekako zaslužili za ovakve predstave ove sezone.
Dobar dio stadiona je ostao, pljeskao i pjevao Dinamu.
Da, nije prvi. Da, zajebao je i bacio nam tonu frustracija ove sezone.
Ali je konačno naš. Imamo čovjeka na čelu kojeg smo svi sanjali da će doći. Imamo alate za izbacivanje svakoga tko u budućnosti pokuša zgaditi ime Dinamo svojim navijačima.
Po prvi puta imamo dugoročnu perspektivu rada i napretka na polju povezivanja kluba sa svojim navijačima.
Nakon preko 30 godina nema sukoba s navijačima, nema rovovskih borbi po kuloarima, nema namjerne podjele navijačkog puka, promjena i borbi za ime, nema gazdinog dobra, nema trenera koji žive blizu stadiona, harmonika i cigana na utakmicama, osuđivanih kriminalaca, karata za kunu, Šoića, Canjuge, Horvatinčića, Mamića, Vrbanovića, Perasice, Antolića, jebanja u mozak, maltretiranja, rikverca, višesatnih presica, džigerice i davanja urina.
Čeka nas samo rad, odgoj i učenje novih generacija koje dolaze hrvatskom, purgerskom i plavom identitetu.

Razumijem da smo nekad frustrirani kako je na Lokomotivi, Istri ili Gorici samo 6-7-8 000 ljudi.
Nemojte zaboraviti da je ovaj klub zadnjih ponešto godina izgubio skoro 10 generacija novih navijača.
Klinaca su pamtili i odrastali s gornjim pojmovima koje su nadomještali sa Messijem, Ronaldom i Neymarom. Barcelonama, Realima i Cityjima.
I ove sezone je baš bila vidljiva razlika. Po gradu je more dresova, zastavica na autima, klinaca s Dinamom na usnama.
I zbog svih njih što su došli, i novih koji će tek doći više ne smijemo zajebati.
Neka 10 novih generacija zavole Dinamo kao nitko do sad. Za sve one koji nisu imali priliku jer je svom putu nisu ni dobili.

Pa će klubu i brojke 10-15 000 gledatelja na bezveznim utakmicama i 70-80 000 članova biti "just another day in the office".