Grad Zagreb Slobodna Hrvatska drzava i sloboda vjerskog, nacionalnog izrazavanja je jedino kaj imamo i cega se nikad ne bismo smjeli sramiti niti se zbog toga na bilo koji nacin osjecati krivo. Nemamo se kome ispricavati za obrambeni rat niti za to kaj zelimo stititi svoj identitet i svoju nezavisnu drzavu od bilo kakve ponovne okupacije pa makar ona bila i kulturoloska.
Nazalost, 1097. godine smo prokleti i svakim danom postajem svjesniji da se ta kletva nikad nece skinuti s mog naroda. Mi doslovno u 2025. godini, danas, na drustvenim mrezama i u javnosti imamo podjele oko toga treba li se dopustiti velicanje covjeka koji je jedan od zacetnika ideje protiv koje su se ljudi koji zive medu nama borili vlastitim zivotom i iza sebe ostavili tuzne obitelji i svoje zdravlje. Prosvjedi pred srpskim kulturnim centrima su samo simbolika, a pravi problemi su na drugim mjestima, ali s obzirom na komfor i standard zivota koji je ocito u Hrvatskoj na utopijskim razinama, klasicno nikad necemo nista poduzeti.
Uz to nas je opasno poceo loviti sindrom poslijeratnog potiskivanja njemackog nacizma pa u svemu hrvatskom vidimo ustasluk. Jedino svjetlo na kraju tunela su mi ljudi moje generacije i mladi jer ovi koji su na vrijeme mogli reagirati kako spada ocito nisu.