Grad Zagreb Aktivno radno stanovništvo stavljaš izvan pogona. Ono se s 45 godina (ako je rodila s 30) ne može vratit više nigdje. Može raditi za šankom u Royalu. Izgubio si cca 10 godina njezine profesionalne produkcije, ona je izgubila mogućnost profesionalnog razvoja i dobio si djecu koja su socijalno retardirana u odnosu na drugu, vrtićku djecu jer se druže s majkom i njezinim/njegovim roditeljima po cijele dane (ovo je analiza na najnižoj mogućoj razini). To je jednostavno populistička mjera koja je u korist išla najviše doseljenicima u Zagreb i nacionalnim manjinama (čitaj Romima) da bi glasali za Banditosa.
Ono što vidim kao potencijalni problem ukidanja ove mjere su tužbe kontra grada. Definitivno je retroaktivno povlačenje ovih mjera sporno na pravnom planu. Pitanje je kako će se grad nositi s tim. Ako ovo dovede do toga da Grad mora isplatiti sve zaostatke nakon nekoliko godina, onda je bolje da su s pojedincima išli na nagodbe oko alternativnih novčanih isplata, a ne ovako naglo rezali (premda mislim da je nagli rez najbolji i za te roditelje).
Pretraživao sam ovu informaciju da će ukinuti financiranje udžbenika, no pronašao sam samo demantij toga. Pa ako netko može, neka pojasni što je pjesnik htio reći?
Zadnje što smatram spornim u posljednjim upisima je derogiranje funkcije civilnog društva, koje vjerojatno crpi iz suštog nepoznavanja osnovnih funkcija i strukture civilnog društva. Civilno društvo se može kritizirati, kao i sve druge domene, s obzirom na kontekstualnu situaciju u našoj zemlji. No u globalu, ovaj institut je svakako minimum civilizacijskog dosega u 21. stoljeću. Nešto drugo je tu sporno, a to su spin doktori - političari, koji su sami uhljebi na najvišoj mogućoj, odnosno javnoj razini. Kada Hasanbegović proziva udruge, on to radi iz pozicije nekoga tko već 5-6 godina egzistira isključivo na javnom novcu (sad govorim o njegovom političkom angažmanu, a ne znanstvenom). Kad Dubravka Šuica proziva udruge, ona to radi iz pozicije nekoga tko još nije sasvim objasnio porijeklo svoje imovine (5 i nešto miliona koje je zaradila kao srednjoškolska profesorica). Kad Željka Markić proziva udruge, ona to radi iz pozicije žene koja je svu svoju javnu i političku moć stekla civilnim udruživanjem u UDRUGU.
U Hrvatskoj se civilno društvo uglavnom dijeli na zaklade i udruge. Kako se ono često poistovjećuje primarno s udrugama, među udrugama u Hrvatskoj najviše ih je (preko 12000) u sferi sporta, kulture (8000), obrazovanja (5000). Dakle, ove udruge u koje bi upadala "prava" mogu se odnositi na udruge za demokratizaciju društva (oko 3000) i ljudska prava (oko 3000). Što čini oko 10% udruga u Hrvatskoj. Tu podsjećam da u ova dva sektora upadaju i udruge koje se mogu svrstati u udruge drukčijeg političkog predznaka. Udruge ne osnivaju samo oni koji žele prava za LGBT zajednicu.
Na kraju krajeva i navijači Dinama su organizirani u nekoliko udruga. I to je samo po sebi indikativno. Moć udruživanja graana bez involviranja javne ili privatne sfere je iznimno bitna za funkcioniranje demokratskog društva. S obzirom da se potreba osnivanja udruga primarno treba vezati uz društveni aktivizam po nekom pitanju. Radilo se tu o sport, o pomoći invalidima ili željom za demokratizaciju društva. S obzirom da nam država n funkcionira u gotovo niti jednom pogledu, nije čudo što se građani udružuju kako bi zajedno pronalazili solucije za konkretne probleme.