Ulaznice - aktualno ovo "došlo na utakmicu" zvuči kao da ih je netko jedva nagovorio pa eto došli su i svi se nogama po guzici trebamo udarati od sreće jer su se ukazali. Ako vole taj klub kao što kažeš na "ovaj ili onaj" način, onda bi im sam dolazak trebao činiti zadovoljstvo. Očito se naš pojam navijača/simpatizera/podržavatelja određenog kluba razlikuje. Svi smo mi različiti, ali neko minimalno poštovanje prema Klubu mislim da nije preekstremno tražiti. Svi mi činimo Dinamo i naše ponašanje je lice i naličje - "osobna iskaznica" Kluba.
Sam sam sjeban 24 sata nakon onakve izvedbe i poraza jučer i bit ću sigurno još neko vrijeme i često se pitam zakaj i dalje toliko emotivno proživljavam svaki i najmanji posrtaj Kluba, ali to je zato jer se osjećam dijelom tog Kluba i posrtaj Kluba osjećam u neku ruku kao i svoj posrtaj barem na podsvjesnoj razini koliko god to možda patetično zvučalo. I tome me nitko nije morao učiti, niti educirati.
Treba ih educirati, prigrliti, dovesti do toga da osjećaju koliko je bitan taj zadnji huk koji igračima daje do znanja da ne damo da potonu
Ovo u teoriji lijepo zvuči i Klub može puno napraviti da bi pojedinca "dovukao" na stadion, ali ekipa koja odlazi kad treba ostati i podržati, to ili osjećaš ili ne. Nema tu edukacije. Educirati možeš nekog mlađeg ili tko je prvi put možda na sjeveru, ali tu se mahom radi o ekipi koji su već izgrađeni pojedinci i koji nisu prvi put na sjeveru, ali jebiga piva će se zgrijati u prvom kafiću i možda neće naći mjesto. Čini mi se da su to najčešće oni koji čak nemaju alibi da ih čeka dugo putovanje prema njihovim domovima.
Također, ekipa koja kad se sprema koreografija pa ne želi slušati upute, ne želi popunjavati stolce, siguran sam da su svi svijesni svega, ali jednostavno ih boli ona stvar za tribinu, nečiji trud pa onda i za Klub posljedično. Sami sve znaju najbolje, nema njima tko kaj pričati, bit će prvi kad treba nekaj kritizirati, a sami Klubu daju jako malo.