Moja prica - Zasto volim Dinamo Zagreb!? Stari je bio (i još uvijek) lud za nogometom otkad se sjećam, Dinamova zastava sa prebojanom zvijedom u grbu stajala je u sobi odavno. 1996.sam prvi put ozbiljnije na tv-u pratio utakmicu, repku na Euru. 1997.sam se potpuno zarazio Dinamom, odmah su mi starci morali kupiti dres Marića (još i danas stoji u ormaru).
Budući da dolazim iz Pakraca gdje je počeo rat i gdje smo 5 godina gledali četnike preko nišana, Dinamo nam je bio više od kluba.
Tada nije bilo aktivnih navijača, samo simpatizera pa mi je prvi odlazak na Maksimir bio sa školom. Išli smo na predstavu u Exit, a mi dečki se dogovorili da ćemo na Dinamo - Dnipro. Razrednica je oštro zaprijetila u autobusu da ni slučajno ne idemo na tekmu, od cijele ekipe ostali smo samo nas dvojica. Sakrio sam šal i kod Glavnog gdje nam je stao bus otišli smo na tramvaj. Kako smo kasnili, a nismo pojma imali kuda ide koji tramvaj prvo smo otišli do Botaničkog, pa onda u jedno 5-6 tramvaja dok nismo došli na stadion. Trčanje uz stepenice, pojačavanje pjesme, adrenalin, neopisivo. Tri godine nakon skupilo nas se više i s 30+ godina i malom djecom dan danas smo na sjeveru.