kažeš nekome iz Ludbrega da je zagorac!! :scream:
Hahahahahahaha, brzo naučiš razlike između zagorca i prigorca. — mali M
Ludbreg svakako nije ni Zagorje, a još manje Prigorje naravno (shvatio da te to potaknulo na "razlikovanje" općenito, bez brige), ali generalno govoreći do tih "zabuna" i miješanja u nekoj općoj (štokavskoj i čakavskoj populaciji) dolazi stoga što je njima kajkavština = Zagorje.
Ni mnogi kajkavci ne znaju da se kajka i u Gorskom Kotaru, tamo oko Ravne Gore pa prema Delnicama i Sloveniji. Nekako se kajkavština uvijek vezuje uz Zagorje, kao najveću i najprepoznatljiviju kajkavsku regiju i iz toga proizlazi to etiketiranje kajkavštine "zagorskim dijalektom".
I nije to ništa posebno uvredljivo (iako ponekad jest tako usmjereno!) ni iznenađujuće, samo stvar pomalo pomiješanih predrasuda i neznanja (koji i inače idu zajedno, po definiciji).
(Naravno, nekad predrasude budu potvrđene i na spoznajnoj razini, ali to je drugi par rukava..
:eyes: :zip: )
Prigorce, Međimurce i Podravce ljuti kad ih se "zamijeni" za Zagorce, ali isto tako i Imoćane ljuti kad ih se proglasi Hercegovcima, Hercegovce kad im se kaže da su Bosanci, a odgovor na to znate uglavnom i sami, a glasi "isti k..c", zar ne?
Čim neki malo slabije upućeni Prigorac ili Međimurac, sporedno, čuje nekakvo "otezanje" za njega je s druge strane u pravilu "Bosanac". Može taj ponavljati koliko hoće da je Hercegovac iz Gruda ili Dalmatinac iz Zmijavaca, u boljem slučaju će ovaj prvi postat "HerceGofac", a vjerojatnije ostati "je pa kaj, kaj ni zemla Bosna i HerceGovina, ja sem to skratil".
Kaj hoću reći.. da razmem durenje samo ak onda i drugog poštuješ u njegovom identitetu (uvijek i beziznimno utemeljenom u nekom razlikovanju u odnosu na drugoga... jebiga, jednojajčani blizanci su toliko slični da ne postoji veća sličnost dvije jedinke, a da nisu klonirane, pa ipak i oni imaju potrebu biti prepoznati i priznati kao pojedinci, koliko god povezani međusobno bili).
:)
Kako sam po ocu, djedu, pradjedu, vlastitom rođenju i osjećaju pripadnosti gradu svog života - Zagrepčanin, a po majci, "krvi", buntu, temperamentu i ljubavi prema tom kraju, a još više ljudima - Hercegovac, to je imalo utjecaja i na moj govor.
Neki miks zagrebačke kajkavštine i hrvatskog standardnog jezika koji se, kad sam dolje, malo prilagodi okruženju.
Volim govor svog starog, uostalom govorimo vrlo slično, ali ja sam ipak izgubio iz svog govora njegov "išel, došel.. ". Kad pričam s njim, onda mi zna i to uletit, znam da mu je drago.
:)
S druge strane, kad čujem "dođeju, ideju, govoriju" se pomalo "ježim", ali to nema veze s mojim odnosom prema kajkavštini, jer kad sam negdje u nekom kajkavskom selu ne smeta mi naravno nimalo, koliko s nekim dojmom da je riječ o seoskom, neobrazovanom govoru koji ne pripada metropoli. Nije to stvar neke činjenice, zato i velim da je samo moj dojam u pitanju.
Da se razmemo, metropoli pripadaju svi naši govori, ja ovaj grad ne doživljavam kao malograđansku provinciju, nego najveći grad mog naroda u koji su dobrodošli svi koji ga vole i poštuju ili mu pružaju šansu da ih osvoji (uspjet će u tome, uvijek uspije).
Međutim, Zagreb je Zagreb baš zato što oblikuje, kultivizira, oplemenjuje, razvija, pruža prilike, obrazuje, vodi te u kina, kazališta, muzeje i stadione (kakve takve, doći će i to). Tu si izložen drugim ljudima, stotinama tisuća njih, njihovim govorima, porijeklu, njihovim znanjima i neznanjima, običajima i iskren da budem, mislim da taj grad zagorskoj ili podravskoj ili prigorskoj kajkavštini ne pripada ništa više, nego što pripada govorima naših Bosanaca, Hercegovaca, Slavonaca, Dalmatinaca, Istrana, Primoraca, Gorana, Kordunaša, Banijaca.. koji su pronašli svoj život u ovome gradu.
Pusti gradu da te oblikuje, da omekša tvrdi govor "s kamena", jer zagrebački asfalt te sada okružuje, sam si ga izabrao, ali isto tako, ako dolaziš s druge strane Medvednice, da tvoj kaj dobije fini urbani štih istog tog asfalta..
Da sažmem, kad ljudi dosele u Zagreb, ne smeta mi ničiji naglasak. Odrastao si s tim, nemaš se kaj sramiti samoga sebe ni svog porijekla.
Samo pusti Zagrebu da ti pruži sve kaj ima, tvoja će djeca ovaj najljepši kaj ionako prigrliti sama od sebe..