Hrvatska nogometna reprezentacija Prvak države koju vodiš kao izbornik odigra jednu od najdominantnijih sezona modernog doba. Ne samo u HNL-u, nego usporedivo i sa ozbiljnim europskim ligama.
Dvostruka kruna. Dominacija. Liga iz koje godinama crpiš igrače i koja je dala okosnicu najvećih uspjeha reprezentacije.
I rezultat?
0 igrača prvaka, ali tu je igrač koji je sjedio pola sezone povrijeđen u 4. ekipi HNLa.
Napadač koji zabije 40 golova, ima sezonu života, bori se za Zlatnu kopačku, zabije više od Haalanda i Mbappéa u ovoj sezoni, nema mjesta.
Luka Stojković odigra brutalnu sezonu, uzme duplu krunu, cijelu godinu među najboljima u ligi, ništa.
Josip Mišić najbolji igrač hrvatske lige, igrač kojeg naprimjer jedan Bennacer hvali na treninzima da još uči od njega, i ništa?
I onda se čudimo kad ljudi pričaju o dvostrukim kriterijima?
Ajde brutalno iskreni. Da je Livaja zabio 40 golova, da je Krovinović igrao sezonu kakvu igra Mišić, da je jebeni Skoko imao učinak Luke Stojkovića, gorjela bi država, studiji, naslovnice i emisije danima. Tj da se ispravim isprike, ne bi gorjelo ništa jer bi svi bili pozvani.
A ono što je čak gore od ne zvanja naših igrača je bila današnja presica koja je stvarno djelovala bahato. Tko je gledao, zna na što mislim. Taj ton, taj osmijeh, taj osjećaj kao da se unaprijed ismijava svaka rasprava.
Dno dna.