Tako se pravda Bjelicu jer eto, ima on svoje gazde, to mu je kruh, pa se pravda igrače, zaposlenike jer eto, da si ne sjebu karijeru i poslove. — Tradicija bunta

Uopće ne pričam o karijeri kao novcu nego karijeri kao pozivu. Bjelica bi možda ovakav ugovor imao i u nekom drugom klubu, ali je Dinamu imao priliku napraviti:

1. Povijesni iskorak za klub - to je i napravio.
2. Doći na mapu poželjnih trenera jer je napravio rezultat “against the odds”.

To je rezultiralo činjenicom da je predavao na Barceloninom innovation hubu što je fina referenca.

Dakle, govorim samo o izazovu kao takvom. Izazovu za situiranog čovjeka. Jednom Bjelici sigurno nije egzistencijalno bitno trenirati Dinamo, ali mu je bitno zbog reference treniranja najjačeg hrvatskog kluba i vlastite ambicije.

I ono što sam htio reći je da takvih šansi neće imati 10 jer nije Kruno Jurčić.

Znači rezon mu je bio “mogu biti trener Dinama sada uz rizik da me proglase Mamićevim potrčkom” ili se možda Mamića makne za 10 godina pa će možda biti neki novi gazda kluba koji će me pozvati na mjesto trenera Dinama. I možda ću biti živ i zdrav pa to doživjeti. Pojednostavljeno, bilo mu je za odlučiti da li želi biti trener Dinama sad ili nikad.
On definitivno nije trener Dinama jer “navija za Dinamo od malih nogu”, definitivno čak ni ne njeguje stil igre koji se meni osobno svidja, ali mu definitivno skidam kapu kao osobi koja je cijeloj javnosti pokazala da Dinamu za rezultat treba Trener, a ne Mešetar.

Mogli bismo raspravljati o tome što bi trebali govoriti igrači i treneri, ali naš pogled kao navijača/članova/zanesenjaka/ludjaka na temu nije ni izbliza isti njihovom.

Vlatka je i rekla u intervjuu “znala sam da ćete me pitati za Mamića, jedino vas to i zanima i to se mora provući kroz svaki intervju.”

Novinarima Mamić fali ko što bi im falilo Sunce da se izgubi i ne pojavljuje. Ne moramo mi pričati što je na snazi u Dinamu generalno, svi imamo oči i uši. I svi mi koji smo ovdje smo dosta svoga vremena potrošili na Dinamo, puno emocija i lijepih neracionalnosti koji život čini životom.

Moja zaludjenost Dinamom konkretno traje od 82. kad sam imao 6 godina znači nekih 37 godina. U tom periodu sam si sasvim komotno mogao priuštiti popizditis zbog Dinama u par navrata. Prva kriza kad je Deverić koji mi ie bio najdraži igrač otišao u Hajduk.

Druga kriza kad je HAŠK Gradjanskom promijenjeno ime u Croatia. Od kad sam čitao Zvonimira Magdića, htio sam da se Dinamo zove Gradjanski i ta promjena iz HG u Croatia mi je dala do znanja da se to neće nikada dogoditi. Bojkotirao sam hrpu utakmica i cijele sezone, recimo nisam gledao Utd u Zagrebu jer je igrala Croatia, a nije igrao Dinamo ili Gradjanski.

Treći popizditis slučaj Niko Kranjčar i njegova dijagnoza da je klub prepušten Mamićevoj agenciji. Dijagnoza se na žalost pokazala istinitom i mi koji smo duže vrijeme naviknuti na sranja oko Dinama smo mislili “ok, trpit ćemo” jer će se priča kad tad rasplinuti kao što se rasplinuo utjecaj Šoića ili Canjuge iz ovog ili onog razloga. Ali hobotnica je postala društvena pojava jača nego bilo koja hobotnica prije nje i ova priča i način upravljanja Dinamom je primio toliko čvrste korijene kakve nitko nije mogao pretpostaviti da bude. Zato mi je nejasno kako itko na svijetu misli da se stanje može promijeniti preko noći nekom revolucijom, a još manje izjavama igrača ili trenera.

Bjelica je samom svojom pojavom i svojim rezultatima pobio utjecaj Zdravka Mamića na sto različitih načina. Dokazao je ono što svi znamo da je trener itekako bitna osoba u klubu i da ti možeš u klub nabacati “roster” kakav god želiš, ali ako nemaš trenera koji ima viziju i svoj pogled možeš se slikati. Prije dolaska Bjelice konsenzus bi bio da je Mamić najbitniji čovjek Dinama u usporedbi s bilo kojim trenerom u zadnjih 15tak godina. Kužea se i slavi ne toliko zbog rezultata koliko zbog simbolike koju je na trenutak vratio - najbitniji ljudi u nogometnom klubu su treneri i igrači. U našem poimanju nogometa može to biti i sportski direktor. Vezano za sportskog direktora, Bjelica je rekao sve što misli o njegovom radu ne stavljanjem u momčad ni Atiemwena ni Pinta ni Moubanjea. Možda i na vlastitu štetu ponekad.

Da se sad napravi anketa da li je za Dinamo bitniji Bjelica ili Mamić, uvjeren sam da bi većina ljudi odgovorilo Bjelica. To je njegova najveća ostavština i to je preokret nevidjen u zadnjih 20 godina.

I sad imajući u obzir da je seniorska karijera jednog igrača recimo 15 godina i imajući u obzir da prosječni igrač od toga provede nekoliko godina u Dinamu i(li) HNL-u recimo 5 godina šta bi igrači trebali govoriti o Mamiću? Sami od sebe ne bi rekli ništa. Sve što su ikad rekli ili su ih pitali novinari ili im je rečeno da vele na pressici nakon potpisivanja ugovora.

Ajmo napraviti recimo case study Tolić. Dečko je rekao da voli Dinamo, ima tu negdje oko 23 godine. Gdje i kako on može ostvariti svoju karijeru osim kroz Sesvete, Lokomotivu i sutra ako bude dovoljno dobar kroz Dinamo? Da li bi on trebao odustati od nogometa kao svog zanimanja zbog toga jer će se svakako morati prilagoditi situaciji za koju niti je kriv niti je može riješiti ili da igra nogomet i pokušava čim manje pričati s novinarima koji će kad kad tad pitati za Šikića ili Mamića.

Želim reći da si ja kao navijač sa 37 godina staža mogu priuštiti 10 godina bojkotiranja i njurganja. Koji igrač ili trener si to može priuštiti, a da si pritom ne uništi karijeru?

Jedini kojeg znam da mu je to djelomično uspjelo je Kramarić.

U emisiji je i Vlak koji ne kaže nista pametnog. — SAS1987

:lol:

Harvard daje stipendije za nogometaše, možda je to u pitanju.

Bili su u Hajduku i Dinamu i rekli su im da imaju prostora za izlazne juniore koji ne mogu igrati u HNL-u pa čak ni u drugoj ligi opciju da dodju tamo na studij koji bi im se stipendirao i igraju nogomet za njih.

Oni će im praktički omogućiti upis, ali valjda ipak moraju imati i nešto u glavi ako se radi o Harvardu.

To je zbilja fenomenalan prijedlog za tako nekoga - dobiješ još nekoliko godina poluozbiljnog nogometa i čak ako se pokažeš dobrim možda dodješ do MLS-a, a već smo pričali koliko je bitno obrazovanje za takve igrače za koje nije izgledno da će napraviti karijeru.

Ovdje recimo piše da je Čuić gimnazijac koji želi studirati tako da gdje ćeš bolje.

https://100posto.jutarnji.hr/sport/najdraza-pobjeda-s-dinamom-mi-je-protiv-juventusa-u-torinu-a-luka-modric-moze-nam-svima-biti-uzor

I kaj ćemo ako Hajduk kupi neki milijarder?

Nemojmo uspoređivati La Ligu i Barcelonu sa HNLom i Hajdukom. — vjeko1701

Kakva La Liga? Pričam o dolasku Cruyffa kao igrača 70tih. Barcelona je onda bila u odnosu na Real gdje i Hajduk u odnosu na Dinamo danas.

Idiotski tekst koji optužuje HNS za "prezgusnuti raspored" koji eto onemogućava klubove u postizanju europskih uspjeha.

http://www.nogometplus.net/index.php/domaci_nogomet/hrvatska-pala-na-klupskoj-ljestvici-uefa-e/

ZAKLJUČAK
HNS ne radi ništa kako bi klubovima olakšao početak sezone pa je i to jedan od razloga ranim posrtajima koji su nas gurnuli u treći europski razred. Posebno se to odnosi na sustav i kalendar natjecanja, a nastavno na marketing i organizaciju HNL-a, niti klubovi se previše ne bune pa su valjda i oni zadovoljni trenutnim stanjem i očajnim okruženjem na tribinama.

Renato Čupić

Jasno, briljantan zaključak jurišnika Našeg Hajduka.

Zanimljivo kako Dinamu ne smeta kalendar natjecanja. Ovako na brzinu sam pozbrajao da je od ere HNL-a Hajduk odigrao 104 europske utakmice - 82 u EL i 22 u LP. U istom razdoblju Dinamo je odigrao 220 utakmica - 90 u EL i 130 u LP.

Da mi je znati tko je imao naporniji raspored, a posebno u svjetlu toga da je u navedenom periodu sigurno i nekoliko desetaka odigranih utakmica u hrvatskom kupu viška na strani Dinama.

Ne kužim vaš rezon. Sad kad svi ali baš svi smatraju da je Hajduk u banani, činjenica je da cijelo vrijeme normalno funkcioniraju, uz zbilja loš rezultat.

Kad su Osijek i Rijeka i bili u banani bili su doslovce pred gašenjem, i to već 2-3 puta kako je HNL-a. Hajduku se to nije ni blizu događalo. Ok, znam kako je Hajduk pretvoren u š.d.d. ali znam i kako se Dinamo pretvarao tak da nemojmo se tu praviti pametni.

Ove godine nas je već jedno podcjenjivanje (likovanje nad porazom Atalante od Sahtara jer je "Atalanta sad ispala") skupo koštalo.

Kao da je Dinamo napravljen na baš toliko čvrstoj stijeni da mu se ne može ništa dogoditi. Evo prvi test već uknjiženih nekoliko desetaka milijuna eura će biti rasplet situacije s Olmom.

.jedino takva neka državna patronaža bi mogla Hajduk dići iznad Dinama — vjeko1701

Jel državna patronaža digla Barcelonu na nivo Reala? A nisu mu mogli prismrditi.

Hajduk ne treba podcjenjivati. Nije ni Zvezda mogla ništa osvojiti u Srbiji godinama niti je Barcelona mogla išta osvojiti u Španjolskoj do Cruyffa niti Liverpool u Engleskoj zadnjih par desetljeća.

To ne znači da samo tako lakonski možemo zaključiti da Hajduk nije klub broj 2 i uzeti zdravo za gotovo da neće biti klub broj 1.

1. Oršić
2. Livaković
3. Olmo
4. Petković
5. Perić

Dobro, Stanić definitivno nije mislio da im je cilj biti prvi 2019/20.

Ne samo to nego novinari kroničari Dinama natječu se u likovanju nad slabljenjem Dinamove momčadi.

Ničota tu piše kak odlazi pol ekipe i tekst mu ima veseli notu.

...ili prenese na odvjetnički ured... :joke:

Nije osoba ovlaštena za zastupanje, ali je član društva. Suvlasnik. Suvlasništvo je jače od direktorovanja.