Volio bih čuti vaše interpretacije...?

Je li to zato što je klub do prije 20 godina imao tako jake temelje i kvalitetu da nije stigao u potpunosti sve uništiti? — Neki tip sa Zapada

Objašnjenje je jebeno niski benchmark uspjeha koji podgrijavaju režimski novinari, a pomažu mu i mizerni rezultati ostalih hrvatskih klubova u Europi.

Već sam pisao da je Ludogorec 4 puta u zadnjih par godina prezimio u Europi, a da bilo koga iz hrvatske javnosti pitaš o dojmu o tom klubu rekli bi da se radi o klubiću iz bugarske selendre. Ali je zato klub iz hrvatske metropole prezimio jednom i to je dokaz da je to “najjači klub u ovom dijelu Europe.”

Klub i režimski novinari su u kontradikciji sami sa sobom. Lupaju se o prsa “14 svjetskih dopravaka igralo je u Dinamu” umjesto da se pokriju ušima jer je činjenica da “14 svjetskih doprvaka nije uspjelo prezimiti u Europi za igranja u Dinamu.” Što je eklatantan dokaz da su u Dinamu bili vodjeni od strane hodajućih idiota.

E sad, jel bi se do tog procesa lakse doslo da postoji javno artikulirani kandidati koji bi isto tako vrsili dodatni pritisak da se dovede do tog procesa? — Pop corn

Problem je da u hrvatskom nogometu još nije bilo normalnog stanja u kojem bi se mogao razviti CEO nogometnog kluba. I neki koji su se javili kao alternativa Mamiću su igračka iskustva stjecali u Canjuginoj Croatiji što ih ne čini nužno lošim kandidatima, ali su navikli na modus operandi koji je katastrofa, a u međuvremenu su se zakvačili i na Opatijsku inicijativu koja je meni osobno užas. I misle da su mlađi nego što jesu pa je za vrijeme akcije 4 kapetana Tomo rekao da oni imaju vremena. Kapa dolje Šimiću za sindikat, Šokota je bio sportski direktor Kustošije i član skupštine kluba, ali mi se čini da je jedino Bišćan shvatio da se mora spustiti u rudnik i krenuti od Rudeša pa će vidjeti gdje da to vodi. Evo, taj Bišćan je od njihove akcije jedini skupio vidljivo iskustvo u nogometu. Jedini je na višem nivou od onog na kojem je bio kad su krenuli s akcijom. Dosta ljudi je prihvatilo Bobanov stav nesilaska u bazu nego čekanja da netko odozgora napravi konstelaciju zvijezda da ih se zamoli da preuzmu klub ili Savez. Evo Mario Stanić je došao u poziciju da je sa 50 godina početnik u poslu koji radi, dotle je dovelo njihovo dugačko razmišljanje i lamentiranje o situaciji.

Dinamov pakt sa više od pola klubova Lige znači da nije lako naći nekoga tko bi bio kompetentan preuzeti klub jer ljudi koji upravljaju drugim klubovima u biti vežu konja gdje im Mamić kaže tak da se njihove organizacije sposobnosti trebaju procijeniti s nekim diskontom.

Da se možemo vratiti u prošlost, meni bi dobar kandidat za Dinamo bio Anđelko Herjavec samo on to nikada ne bi prihvatio. Dakle, osoba koja je relativno mali klub napravio top klubom Hrvatske i ostvario svoju viziju da Varteks igra Europu. Jasno, on kao osoba ni ne bi htio doći u Dinamo jer je previše volio Varteks. Ali on mi izgleda kao prototip pozitivnog luđaka predanog cilju, kompetentan i čistih ruku.

Za svakoga tko se misli prebaciti sa pozicije u FD u GNK (iako sam siguran da ni trenutni predsjednik FD ni barem dva člana NO to nemaju ni u primisli), mislim da postoji pravna prepreka jer HNS smatra nogomet, futsal i nogomet na pijesku istim sportom, a ne može se biti u tijelima upravljanja dva kluba istog sporta.

Opa! Hvala.

Htio bih se ovdje referirati na knjigu koju je @Mr Blue stavio u dokumente da tamo ne radim off topic DTSM - antropološki ogledi...hvala ti na knjizi, odlična je.

Par komentara:

1. Autor spominje transparent Bad Blue Boys iz 1985. Ne znam otkud taj podatak.

2. Pozicija publike na stadionu ovisno o imovinskom statusu.

Ne bih rekao da se danas ide na stadione na pojedinu tribinu zbog toga. Mala je razlika u cijenama ulaznica na Dinamovim utakmicama pa se tu stvarno više radi o tome da li netko prvenstveno želi gledati utakmicu sjedeći i gledajući (zapad), gledati, a tu i tamo i stajati (istok), stajati i navijati - sjever.
Ne znam iz prve ruke, ali čini mi se da to vrijedi i za Maksimir i za Westfalen. Ne ide tamo ekipa na navijačku tribinu jer si ne može priuštiti ložu nego zato jer im je stoput veća fora sudjelovanje u koreografiji i navijanju nego jesti škampe u loži. Isto tako, zapadni klubovi imaju toliko pretplatnika da je kod njih pozicija na stadionu čak uvjetovana činjenicom da većina ima pravo kupiti godišnju ulaznicu za identično mjesto što i rade.



Isto tako, ta kategorizacija je postojala uvijek i nije specifična za nogometne stadione. Postoji i u kinima, kazalištima, na koncertima, itd.

3. rodbinske veze/tradicija

U Hrvatskoj se, a u Dinamu isto tako "tradicijom" otvoreno hvali ni ne skrivajući se da se često radi o nepotizmu. Božica kao supruga visokog dužnosnika kluba (na čijem mandatu bi i Joža Manolić pozavidio) ide na sve utakmice i pripreme, braća dijele mjesta na direktorskim, trenerskim pozicijama i u Skupštini, igrači i zaposlenici postaju članovi Skupštine. Dakle, članovi su u odnosu na zaposlenike višestruki glupani. Zaposlenici su PLAĆENI za rad u Dinamu, a još dobiju i bonus u vidu članstva u Skupštini i direktnom pljuvanju po članovima i njihovim pravima jer je jasno koji je uvjet za ulazak u Skupštinu. Mislim da bi u ovakvom istraživanju to trebalo biti poglavlje za sebe.

Općenito se kod nas misli da je subjekt (u ovom slučaju Dinamo) nekome nešto dužan jer je taj netko "toliko i toliko vremena" u tom subjektu. Kao da za taj period proveden u klubu nije plaćen u skladu s ugovorom. A često i preplaćen. Zašto tako Jovičević ne bi bio trener Dinama kad mu je bio i tata. Još ga se sada idealizira kao voditelja "zagrebačkih fakina", a kad je imao priliku biti nasljednik Bobana koji je otišao u Milan/Bari, nuđen mu je ulazak na teren na crvenom tepihu, fino je odlepršao u Real. Danas eto i njegov sin igra u Dinamu. Bolje reći ima ugovor s Dinamom.

Sergej Jakirović će se isto tako naći u poziciji da je trener u klubu u kojem mu igra sin što ne znači da čovjek nije fenomenalan, ali vidjet ćemo kako će rezonirati nakon 5 godina u klubu. Marijan Vlak je dugo vremena sportski direktor vlastitom sinu koji ne može igrat nigdje, a igrač je Dinama.

Poznato je i nasljedno pravo upravljanja stadionom pa je tako nepotreban bilo kakav natječaj za takav posao kad sin dugogodišnjeg direktora stadiona i partijskog sekretara može njime upravljati.

4. AMF

Osobno mi je malo nategnuta cijela AMF spika. Na drugom forumu na temi "moja prva utakmica" je čak jedan forumaš napisao da kakvi su to ljubitelji nogometa kojima je prva utakmica bila Dinamova ili Hajdukova. Iz osobnog iskustva znam da je u krivu, moja prva utakmica je bila Dinamova, ali to ne znači da ne gledam sve. Recimo u sezoni 2017/18 sam bio i na Hrašće-Zagreb 041 i na finalu svjetskog prvenstva. Radije gledam uživo Kurilovec-Maksimir nego na telki Arsenal-Utd.

Vezano za sam pokret AMF, tu bih se složio da je čudno da su protiv pokreta navijači Dinama ili Borussie. Igrači top klubova su od osnivanja klubova do danas uvijek bili jako jako dobro plaćeni i bili su profesionalci i klubovi su ambiciozno ustrojeni. U želji da budu prvaci država i čim bolji na međunarodnoj sceni. Sad ono što se danas smatra romantično i super stvar iz 80tih (istok stajanje, zapad sjedenje - drvene klupe 1982!) se možda nekome tko je rođen 1940. činilo prefensi. Taj je tadašnji 40godišnjak 1980. mogao reći "joj pravi nogomet je bio kad smo gledali tekmu sa nasipa, visili po drveću okolo, a ne ovaj pederluk di sjedim na drvenoj udobnoj klupi i jedem koštice". U odnosu na utakmice profesionalaca, u svakom je gradu baš u to doba hrpa amaterskih utakmica. Sad, jasno da je većini izbor gledati Dinamo-Osijek, a ne Trešnjevka-Ravnice(rekao bi jedan kolega Tekstilac) kad si radi raspored za vikend.

Samo ne znam kome nije jasno da su svi Dinamovi igrači i treneri totalni moderni nogomet. Tako da velim, malo mi je čudno biti AMF i paralelno navijati za Dinamo ili Hajduk, a ne za Trnje ili Zmaj iz Makarske.

Inače, nisam o tome direktno sam od sebe razmišljao, ali dobro je pogodio tezu o fluidnosti nacije koja se fino vidi kroz sastave reprezentacija u zadnjih 20 godina.

Da li bi trebale postojati godišnje ulaznice? Iz situacije na Maksimiru je očigledno da ih konzumira manji broj vlasnika.

Evo baš sam prošle godine uspješno glasao na izborima za NO FD.



Tebi nije bitan model nego vizija i onda nama koji smo pokušali argumentirati svoje stavove ovako s visoka dociraš jesmo li uopće kaj pročitali. Najs.

neko tijelo koje bi, u ime članova kluba, nadziralo rad predsjednika. — The Undertaker

Neko tijelo koje bi nadziralo. Takozvani nadzorni odbor.

Kad već sin partijskog sekretara Dinama upravlja stadionom, red je da sin drugog partijca dobije prvu momčad u ruke.

Prosinac 1983.

Nije im smak svijeta ako se objavi preoblikovanje.

Ako propuste šansu, onda je.

I zato treba 15 tisuća njih dati po soma eura,a ne to isto pravo ostvariti kroz članski model gdje je svaki član jednak, a ovdje ćemo vidjeti "ideale" kroz dublji novčanik? — Kwedi

Cijelo vrijeme tvrdiš da je d.d. game over.

Ja tvrdim da je d.d. i prilika za članove.

Ako članovi ne iskoriste priliku, onda je game over.

I predlažem što bi članovi trebali napraviti u slučaju d.d.-a.

Prilično jednostavno.

Sve 5. Pričamo.

358 tisuća ljudi je izdvojilo da bi na tim dionicama zaradilo; prodajom ili dividendom. — Kwedi

Znači priznaješ da na 358.000 hrvatskih špekulanata nema 15.000 Dinamovih navijača s idealima.

Je li ovdje analogija da su navijači ulagači pa zarade bilo putem prodaje ili preko dividendi? — Kwedi

Da li je analogija da ima toliko više ljudi koji bi htjeli zaraditi na brzinu u odnosu na one koji bi htjeli imati kontrolni paket Dinama.

Ne zbog zarade, ne zbog dividende nego zbog toga da upravljaju Dinamom i da iz Dinama nitko ne izvlači novac.

358.000 ljudi je izdvojilo po 2 soma eura za dionice t-coma.

15.000 ljudi ne može izdvojiti soma eura za dionice Dinama.

Kul.

Da. Najozbiljnije. Prosječni auto košta 10-15k eura, prosječna telka 500-1000 eura, prosječno ljetovanje 500-1000 eura, prosječno europsko gostovanje i to revijalnog tipa Milano na kojem je bilo 4.000 ljudi košta 200 eura.

Znači 1.500 ljudi je išlo u Manchester i Milano (1.500 u Manchester, 4.000 u Milano) za recimo 400-600 eura gledati dvije utakmice na kojima je Dinamo bio glineni golub cugati i zajebavati se.

A tebi je neozbiljno to kaj ja velim da za takva 4 provoda članovi Dinama mogu kupiti većinski udio u Dinamu.