Dinamo Zagreb 2022./2023. - O svemu pomalo Ova situacija se ne može riješiti na način da u ovom trenu tražimo savršeno rješenje.
Ovaj razvoj situacije za mene je svakako pomak naprijed.
Mamići, Rožić, Ljuština i ekipa su dali do znanja da su spremni sjebati i odnos s navijačima i projekt novog stadiona zbog vlastitog ega i financijske koristi. Ništa novog od njih.
Barišić, Antolić i ekipa su stjecajem okolnosti uspjeli vidjeti da je klub i rezultatski prodisao Mamićevim odlaskom (to su i naveli u priopćenju), a odnos s navijačima, marketing, fan shop je procvjetao. U većini ljudi ima ljudskosti i te činjenice sigurno pridonose da su se i oni sami uvjerili da Dinamo ne treba igrati domaće europske utakmice pred 3-4.000 ljudi, da ne treba vlastitim navijačima zabranjivati europska i domaća gostovanja, da treba poticati navijače na dolazak u Maksimir povoljnim paketima godišnjih ulaznica, da na kritiku ulaska na sjevernu tribinu klub treba odgovoriti razumnim rješenjem, a ne još većom represijom.
Kad na to dodamo da je nova zagrebačka vlast istupila izuzetno korektno najavom projekta dva stadiona u Zagrebu i to oba stadiona koja nose zagrebačku nogometnu tradiciju (naravno da je Maksimir broj 1, ali i Kranjčevićeva je dala nogometnom gradu Zagrebu puno) i da je država to odlučila podržati, stvar je izuzetno jasna.
Osobno smatram i trolom i nedobronamjernim svakoga tko u ovom trenu sere o nekakvim boljim rješenjima za stadione jer su rješenja logična, za njih se stvara zakonski okvir i u skladu su sa nogometnom tradicijom Zagreba. Kaj bi još trebalo?