Trener - Mario Kovačević Arber je njegov anđeo čuvar, opet ga izvlači... realno drugo poluvrijeme grozno, pojeli su nas, ali meni to nije najgore, najgore mi je što sam nakon prvog poluvremena očekivao grozno drugo, stvarno se više ne nadam nekom napretku.
A kaj se Kove tiče, jučer kod onog koškanja ovaj Rijekin Španjolac uleti među svoje, vuče ih, smiruje, Kova stoji u svom prostoru, sakrio se iza pomoćnika dok mu kapetan djeli šamare 10 metara od njega...
Nakon tekme kod situacije s Mišićem, opet Kova magično uspije otići najdalje moguće od situacije, Kelava i Bošnir smiruju i navlače kapetana, trener ko strano tijelo, stoji što dalje od svih igrača.
Mislim da tu nema nazad, zapadna tribina je takva kakva je, ali čak nije bilo nekih uvreda pretjeranih kako to zna biti (mislim da ga tu izvlači taj dobar čovjek narativ), ali izgubio je sve, njemu više nitko ne vjeruje, a svakom tekmom sve više i iritira i živcira prisutne, ponajviše jer strši i stvarno ne izgleda ko da pripada u Dinamo ili općenito na ovu razinu.
Žao mi ga je ko čovjeka, želio sam da uspije, ali nakon ove grozote jučer di ni ne mogu slaviti gol našeg genijalnog Arbera jer mi se gadi to što mi (ne)igramo, pobjeda, a filing kad ideš sa stadiona ko poraz, mislim da smo samo produžili agoniju jer ovo nebu išlo.