Ismaël Bennacer #4 On mene podsjeća na mene kada igram nogometa sa svojim klincima.
Prvo me nagovaraju, kume, mole, obećavaju bit dobri ako budem igrao s njima. Vjerojatno nešto slično kao što je Boban nagovarao Bennacera.
Nakon što klincima, ipak, popustim, kao što je Bennacer popustio Bobanu, krene utakmica. Ja onako, nonšalatno igram, bez prevelike trke, više na znanje i iskustvo, kao što igra Bennacer, i s mišlju "pa to su samo djeca, polako", kao što Bennacer misli za HNL. Ipak, ti klinci više nisu tako mali, nakupilo se već godina treniranja, i vidim da baš i nisu takve tarabe koje su jučer prvi put uzeli loptu u ruke, kao što to Bennacer vidi kad dođe u duel s HNL igračima. Prvih par napada me bojažljivo i s respektom gledaju, čak se ponekad ispričavaju jer su mi uzeli loptu, baš kao i što je prvih par utakmica u HNL-u bio slučaj s Bennacerom. Nakon toga, i oni se malo opuste, krenu jače i s manje respekta, jer vide da protiv mene mogu, baš kao što je slučaj s klubovima koji igraju protiv Dinama/Bennacera. Dok se ja nakanim malo uozbiljiti, već sam u ozbiljnom rezultatskom deficitu. A onda, drž'/ne daj.