Da se razumijemo. Glasao sam za Bobana, 99 posto ću glasati i na sljedećim izborima. Mislim da je kao sportski djelatnik najbolje rješenje zbog kombinacija stvari i sretan sam šta ga imamo.
Ali vezano sada za stadion, stari, koliko god Dinamo bio prosjak na cesti koji ispruženih ruku gleda hoće li mu Vlada i Grad kao prolaznici tutnuti nešto u ruke, opet i to šta se tutne u ruke je to šta će prosjak iskoristiti/koristiti i valjda ga se pita nešto. Tko će puniti taj stadion, tko će ga konzumirati, radi koga i čega će biti isplativ i održavati se, a ne biti rupa bez dna? Radi arhitekata koji se dive mirisima svojih prdeža ili nas?
Boban ako dođe na javnu tribinu i kaže – ljudi, Vlada i Grad su rekli kako mi ne možemo dobiti više od 205 milijuna eura, nije realistično, ovaj rad je bio u financijskim okvirima, ostali radovi su probijali budžet(pa neka su i za jedan euro probili), možemo dobiti ovo ili nešto slično ovome, ja prvi neću više ništa reći. Ali ako se krene s nekim apstraktnim vrijednostima, bestežinskim futurističkim, a u isto vrijeme arhaičnim tribinama, super intezivnoj blještavoj prštećoj arhitektonskoj ultra najboljoj kombinaciji toga šta Dinamu treba – e onda gonite se u kurac. Nemoguće, ali nemoguće da ne postoji barem 2-3 rada koji zadovoljavaju financijske gabarite, a imaju sve ono šta nam je obećano, a pod broj jedan spojene tribine. A ne da pobijedi valjda jedini rad koji nema spojene tribine.
Da li je bolje išta, nego ništa – jeste. Ali ovo nije najbolje, nije ono šta nam je obećano kroz riječi Naukovića i šta je bio san većine koja voli Dinamo. Nije. I nemojmo se praviti da je. Onako kako ja vidim, ovo nije iskključivo Bobanova krivica jer je 1/9, ali snažno, snažno se opirem ovoj jednoglasnoj odluci u koju upada i predsjednik mog kluba kojeg sam ja birao i šokiran sam da on koji zna koliko smo patili i htjeli novi stadion i željeli da bude sve suprotno od onoga šta imamo sada, on izabere isti takav samo s krovom. Da, jer on ga je isto izabrao. Jednoglasna odluka je donešena. Šokiran sam. I to ne mijenja da je i dalje moj predsjednik, da je i dalje moj izbor za predsjednika i u budućnosti. Ali da mi izaberemo ovakav stadion kao omaž 50tim i 60tim godinama dok vapimo za modernim zdanjem jer nešto šta se mora adresirati. Šta da radimo bogte mazo? Kataklizma. I onda kao, pa dobro, hoćete li ovo ili ništa. Daj ljudi, pa nije da ti EU iz svojih fondova gradi štalu, nego se praktično iz naših džepova gradi stadion koji ćemo mi koristiti i koji ćemo mi puniti i koji će biti profitabilan samo ako mi to tako napravimo i želimo. Ja imam osjećaj kao da sam u epizodi Zone Sumraka. Čekam da me netko probudi, ali izgleda kako ništa od toga.
I na kraju dana, i da se ovo izgradi, mi ćemo opet ići tamo. Išli smo i na Maksimir. Ali da smo ovdje propustili priliku izvući najbolje – jesmo. Nemojmo se služiti novojezikom kao onaj tovar u prezentaciji kako bi prezali o toga da ogolimo šta je ovo, a ovo je sranje zapakirano u najblještavije riječi kako bi bilo samo malo manje sranje. A svi imamo oči.