petrak odraduje vrhunski posao s gostima koji su u borilackim sportovima

a ocito je musi trebala puknut noga da bi bio penal

03.04. Hajduk – Dinamo
03.04. Chelsea – Dinamo U19 (1/4 finale U19 Lige prvaka)
05.04. Alumnus – Futsal Dinamo
06.04 Kustošija – Dinamo II
07.04. Rudeš – Dinamo
10.04. Southampton U23 – Dinamo II (1/2 finale PLC-a)
13.04. Istra 1961 – Dinamo
14.04. Futsal Dinamo – AFC Universitas
14.04. Dinamo II – Varaždin
18.04. Futsal Dinamo – prva utakmica ¼ finala prvenstva
18.04. Dugopolje – Dinamo II
19.04. Slaven Belupo – Dinamo
23.04. Futsal Dinamo U19 – završnica kupa
23.04. Dinamo II - Solin
24.04. Dinamo – Osijek (polufinale kupa)
26.04. Futsal Dinamo – druga uzakmica ¼ finala prvenstva
27.04. Osijek – Dinamo
27.04. Osijek II – Dinamo II

4-0 dobili jesenje, u petak u 20 h protiv alumnusa u novom jelkovcu (sesvete).

hntv

noga muse nakon starta kretena iz intera, za oenal mu je trebalo strgat nogu

neki su skakali od srece nakon izborenog kornera nakon obranjenog penala. :rofl:

banderasa i njegove gradevinske klike

Bit ce i na poljudu/dugopolju karti za kupit.

beli sigurno nece, ozlijeden je

5.4. alumnus-futsal dinamo u 20 h , dvorana novi jelkovec

iduci vikend popunjen raspored , subota inter i rodendan , nedjelja derbi druge lige protiv "prijatelja" s juga i onda kutija .

da kapetan je crne gore

[20 GODINA TRIBINE SJEVER]

21. ožujka 1999. godine, iako još nedovršena, otvorena je nova sjeverna tribina Maksimira.
Bila je to prva etapa izgradnje megalomanskog stadiona sa 60 tisuća mjesta. Trebao je to biti vrhunac političko - nogometnog projekta "Croatia" kojeg je osmislio i na njemu nepopustljivo ustrajao prvi hrvatski Predsjednik Franjo Tuđman. NK Croatia trebala je biti "svehrvatski klub", najstariji (osnovana je kao HAŠK 1903.), najtrofejniji (računali su se svi trofeji HAŠK-a, suprotstavljenog mu Građanskog i kasnije Dinama) i naravno najobožavaniji klub svih Hrvata u domovini i dijaspori koji će svojim uspjesima pronositi slavu i ugled hrvatskog nogometa u Svijetu. Stoga se podrazumijevalo da takav megaklub mora imati i jednako takav stadion.
Izgradnja je započela još krajem 1997. kada je nakon utakmice protiv Atletico Madrida srušen stari sjever. Cjelokupni plan stadiona obuhvaćao je potpuno novi Sjever s tri etaže, nadogradnju Zapada s gornjom etažom i produžetkom postojeće tribine do terena, rušenje istočnog stajanja i izgradnju donje tribine također do terena i također troetažni Jug. Sve tribine natkrivene, a teren spušten u odnosu na postojeći.
Do kuda je napredovala izgradnja možete se uvjeriti svaki put kada dođete na Dinamovu domaću tekmu...
Ali zadržati ćemo se na priči o Sjeveru.
Njegovo otvaranje bilo je tempirano za derbi protiv Hajduka, a uz to se poklopilo i tradicionalno obilježavanje, tada 13. rođendana Bad Blue Boysa.
Nakon 8 godina provedenih na južnoj tribini s nekoliko izleta na istočno stajanje, grupa je po drugi put odlučila rođendan proslaviti promjenom tribine, a zapravo povratkom na stranu svijeta gdje je rođena.
Ulazak na novu i nepoznatu tribinu bio je vrhunski doživljaj s predznakom "na vlastitu odgovornost". Po friško betoniranim stepenicama penjali smo se u slalomu između mješalica, vreća sa cementom i željeznih šipki koje su još virile iz nedovršenih zidova.
Prvi ulazak na novu tribinu bio je poput dolaska na neko novo gostovanje uz ne baš ugodan prizor tovara na do jučer našem jugu.
Ravna tribina za razliku od ovalnog juga ne otkriva koliko je puna, a navijanje se vodi s valjda 14 mjesta. Štanga, bubnjevi, megafon... ništa od navedenog! Dinamo Zagreb, ubi tovara, viju se naše zastave, Dražen Ladić... sve odjednom!
Dolazi rođendanska 13. minuta i počinje se paliti. Za današnje standarde bila je to smiješna bakljada koja se po jakom suncu jedva i vidjela ali barem je nakon nje krenulo usklađeno navijanje. Na "set listi" se naravno nalazila i pjesma posvećena "čovjeku čudnom koji prije svakog spavanja mijenja ime Dinama”.
I sve je išlo normalno do poluvremena. Na terenu je počela neka nagradna igra koju je predvodio glumac koji je igrao Mazala u Smogovcima i točno tada je iz prvog reda tribine krenuo napad interventne murije prema sredini tribine. Meta napada bio je vođa navijanja i tadašnji lider grupe, a razlog - pjesma o Tuđmanu. Nastao je potpuni kaos, murija je nasumično pendrečila ljude, a ekipa uzvraćala stolcima i vrlo brzo je novi sjever poprimio izgled svog predhodnika, postao je - stajanje sjever!
Murija je uspjela razdvojiti tribinu na dva dijela s praznim središnjim sektorom, a to je samo dodatno pojačalo bijes iskaljen na stolcima što je s nevjericom iz lože promatrao Mirko Novosel, bivši Cibonin trener, a tadašnji direktor Croatije koji je postavljanje stolaca na tribinu povjerio tvrtci svog sina.
Sranje se primirilo do nastavka derbija, a murija se povukla bez izvršenja naloga.
Derbi je pripao Dinamu golom Marija Cvitanovića u drugom poluvremenu pa je nova tribina osim u pravom BBB stilu krštena i uvijek najslađom pobjedom na terenu.
Nakon svih tih događaja ali prije svega zbog tadašnje situacije oko neriješivog problema s imenom kluba, grupa je na idućem derbiju odigranom u Ligi za prvaka započela drugi bojkot Maksimira koji se nastavio skroz do povratka imena Dinamo iduće godine uz nekoliko neorganiziranih dolazaka pojedinih ekipa na utakmice Lige prvaka u jesen 1999.
Pravi, organizirani i masovni povratak na Sjever dogodio se krajem veljače 2000. godine na gradskom derbiju Dinamo - Zagreb, dva tjedna nakon povratka imena!