Trener - Mario Kovačević Činjenica je da ne igramo dobro. Svaka utakmica je praktički drž’ ne daj, a samo za jako mali broj utakmica možemo reći da smo ih mogli gledati u miru i bez stresa, znajući da ćemo pobijediti.
Igra nam se svodi na krila, a ako nas protivnik dobro skautira i poduplaju bokove, ostanemo bez rješenja. Kad krila ne mogu, počinje dodavanje u nedogled.
Prva stvar koju ne radimo dobro je kretanje bez lopte. Ako želimo igrati brži nogomet i razbijati bunkere, treba nam trka igrača koji nemaju loptu. Kod nas svi čekaju loptu na mjestu ili se šeću, i onda dobijemo ultra spor nogomet.
Smislenih akcija baš i nismo vidjeli, golove uglavnom zabijamo iz bljeskova pojedinaca. Krenuli smo dobro prvih nekoliko kola, ali otad se sve nekako ugasilo. Zašto je do toga došlo, ne znam, ali trener je taj koji je glavni, ili bi barem trebao biti.