Modri Šank - Ajd na Pivicu Uopće ne znam gdje bih ovo postavio pa evo ovdje… Stalno viđam po Zoni, pogotovo u temi “Shit of the day”, koliko je sportsko novinarstvo u Hrvatskoj propalo. I onda sam si rekao: ajde da napravim mali test. Prestao sam čitati portale, pa evo prošlo dva tjedna. Rezultat? Kao da sam preporođen.
Budimo realni, portali već godinama nisu izvor nikakvih korisnih informacija. Sve se pretvorilo u istu beskrajnu šprancu: clickbait naslovi, poluinformacije, spinovi, navlačenje za pojedine klubove od strane "objektivnih" novinara i senzacionalizam.
Portali žive od toga da si ljut, ogorčen. Ne zanima ih događaj, zanima ih emocionalna reakcija. Naslov je totalni clickbait, članak se već 17 puta ponavljao, pola ekrana su reklame, a informacija nigdje. To nije novinarstvo, to je industrija manipuliranja pažnjom i što je najgore od svega, to funkcionira.
Sportski portali su posebna razina cirkusa. To više nije sport, to je reality show. “Šok na Maksimiru!”, “Drama!”, “Eksluzivno za...”, “Sukob!”, "Alarm na Maksimiru!", sve umjesto nekakvih analiza, taktike, brojki ili bilo čega što ima vrijednost. Bolje je pitanje jesu li ti novinari kupili diplomu ili stvarno ne znaju ništa. Najvažnija stvar nije istina, nego reakcija i još ako stvoriš nekakav fajt u komentar, pa to je zlatni rudnik za portale.
Zvuči apsurdno, ali komentari danas rade ono što bi trebali raditi novinari. Toliko puta sam vidio da članak ima netočne podatke (što namjerno, što neznanje novinara) da naslov nema veze s tekstom, da je nešto izvučeno iz konteksta i tek kad ih ljudi u komentarima razvale, članak se potiho prepravi. Ono kad te ljudi moraju ispravljati u tvom poslu, amaterizam.
Toliko je sve negativno da ispadne kao da se svijet svake minute raspada. Kad prestaneš pratiti portale shvatiš da 99% tih “katastrofa” nema veze s tvojim životom. Samo ti ruši raspoloženje i puni glavu glupostima. A vrijeme koje potrošiš na besmislice? Tek kad prestane čitati se zapravo vidi koliko vremena se ušpara.
A tek komentari, leglo toksičnosti. Bilo to Fejs, Instagram, portali. Portali doslovno profitiraju od toga da se ljudi vrijeđaju i živciraju. Što je komentar gluplji, agresivniji ili otrovniji, to bolje performa.
Komentari baš udaraju na psihu. Kombinacija anonimnosti, negativnih vijesti i činjenica da im ne može nitko ništa online je katastrofa. Pola tih ljudi pišu stvari koje nikad ne bi rekli uživo.
A portali sve to dodatno hrane jer znaju jednu jednostavnu činjenicu da mozak jače reagira na negativne emocije nego na pozitivne, tipično negativity bias. Mozak instinktivno prati negativne signale jer ih tumači kao opasnost. Zato je sve “šok”, “užas”, “skandal”, “kaos”, “neviđeno”. Ne zato što se nešto stvarno strašno dogodilo, nego zato što mozak ne može ignorirati alarm. Rezultat? Nisi bolje informiran, već si samo više anksiozan.
Umjesto zdravog sadržaja dobiješ izmišljene transfere, prepisane tweetove i komentare sa Zone, poluinformacije, lažne ekskluzive i drame koje se nikad nisu dogodile jer bitno je biti prvi, a ne biti točan.
I kad sve to makneš iz života, skužiš koliko si bio zagađen svime time. Više se ne živciraš zbog gluposti. Vrijeme možeš iskoristiti za nešto pametnije.
Probajte tjedan dana bez portala uz obavezno nečitanje komentara. Sve informacije koje saznam sa Zone su mi dovoljne da znam o čemu se radi. I definitivno sam bolje i točnije informiran nego da čitam Indexe, Sportske novosti, Germanijake, 24časove i ostalu ekipu koja je odavno odustala od bilo kakve kvalitete.