Mmaee je imao nekoliko dobrih lopti, uključujući predasistenciju za Hoxhin gol, ali to je bilo otprilike sve. Ponovno sam pregledao sažetke i primijetio da su sve opasne situacije dolazile s njegove strane. Šahtarov gol za 1:2 stigao je upravo preko te strane, kao i Filipovićeva obrana u 98. minuti te stativa tri minute kasnije. Ukratko, curilo je na sve strane.
Gledajući primljeni gol, nejasno mi je Mmaeovo pozicioniranje, a i reakcija po udarcu. OK, zauzima širok prostor jer su svi krenuli prema asistentu, no zatim stoji na mjestu i pogledom prati loptu dok dolazi do igrača Šahtara. Umjesto da potrči prema igraču ili ukliže kako bi pokušao zaustaviti udarac, on se jednostavno zaustavlja.
Kada usporedimo Mmaeeovu reakciju s Galešićevom, razlika je očita. Niko je prvo čuvao svog igrača, a zatim, kad je uočio da slijedi udarac, napustio poziciju i uklizao u blok. Zašto Galešić reagira bolje na situaciju koja nije njegova odgovornost, dok Mmaee ostaje ukopan na mjestu? Je li problem u manjku volje ili jednostavno ne zna kako reagirati? Na svaku dugu loptu izvisi jer mu je postavljanje katastrofalno. Da je brz, možda bi mogao nadoknaditi loše postavljanje, ali ovako preko njegove strane svaki napad postaje opasan. A tek kada se sjetim utakmice protiv Osijeka na Maksimiru, gdje su čak tri gola pala preko njegove strane...
Što se samog gola tiče, zanimljivo je vidjeti kako smo ga primili.
Takvih golova primili smo previše u posljednje dvije sezone, uglavnom zbog lošeg pozicioniranja igrača. Iako je ovo bila prijateljska utakmica, iste se pogreške ponavljaju i u natjecateljskim utakmicama.
Primjerice, u situaciji kada jednog napadača pritišću čak četvorica naših igrača, otvara se ogroman prostor na rubu 16 m. Igrač prima loptu bez ikakvih problema jer u njegovoj blizini nema nikoga tko bi ga čuvao.
S desne strane vidimo Oliverasa i Galešića koji gotovo čuvaju jedan drugog. Ovo mogu pripisati Oliverasovom neiskustvu jer je Galešić već pokrivao svog igrača, dok je Oliveras nepotrebno "ušao u njegovo krilo", efektivno čuvajući prazni prostor. Takve se pogreške, nažalost, ne događaju samo Oliverasu, već i ostatku obrane. Prečesto igrači čuvaju jedan drugog ili nikoga, a protivnici lako dolaze do prilika koje završavaju u našoj mreži.