Najlošija fizička sprema u povijesti Dinama.
Hvala Jakiru

Dinamo - Celtic 2:0, Pjaca

Oličenje onoga kako želim da igrači igraju za Dinamo. — Twisted1

Di si Mile

Vodimo protiv Celtica pogotkom Šutala u prvoj minuti utakmice!

Službena stranica Celtica kaže 80 tisuća, ali vjerujem da je i to moguća brojka.

Da, baš sam i ja jučer gledao.
Igrao je za samo četiri kluba u karijeri.
199 - Dinamo
142 - St. Étienne
117 - Stade Rennais
31 - Cardif City

Dinamo protiv Celtica igra utakmicu koja bi mogla donijeti povijesni prolazak u knock-out fazu Lige prvaka. Problem je što ona za Dinamo dolazi u najgorem mogućem trenutku, što zbog očajne forme, što zbog mnogobrojnih ozljeda, ali postoji li mogućnost da takav Dinamo šokira sve i donese tako bitnu pobjedu?

CELTIC FC

1880. - 1889. - Rođenja kluba
Osnovan nakon inicijative koju je 1887. pokrenuo irski marist, brat Walfrid, kako bi se nahranili siromašni i gladni u East Endu u Glasgowu, Celtic Football Club rođen je usred procvata još uvijek relativno novog sporta.

Unatoč igranju uglavnom prijateljskim utakmica i utakmica Škotskog kupa te nekih manjih kupova jer nije bila formirana liga, novi klub je brzo postao jedan od vodećih u škotskom nogometu.

Sport je do tada bio pod vladavinom Queen's Parka – najvećeg kluba u zemlji, a time i najvećeg u gradu, ali za razliku od drugih mladih pretendenata, ovaj novi klub Celtic preživjet će 1880-e i cvjetati u 1890-ima i kasnije.

Nogometni klub Celtic formalno je osnovan u crkvenoj dvorani St Mary u ulici East Rose (sada Forbes Street), Calton. Kao svrha je navedena ublažavanje siromaštva u župama East Enda u Glasgowu.

Prvi upravni odbor nogometnog kluba Celtic prikazan je na slici ispod.


11. svibnja 1889. Celtic dolazi do finala Škotskog kupa u svojoj prvoj natjecateljskoj sezoni, ali gubi 2-1 od vrlo dobrog Third Lanarka. Ipak, klub osvaja svoj prvi trofej, Sjeveroistočni kup (lokalno natjecanje), nakon pobjede protiv Cowlairsa s 6-1.


1890. - 1899. - Prvi ligaški naslov
Prvo puno desetljeće Celtica, 1890-e, donijelo je četiri ligaške titule i dva škotska kupa.

Škotski kup prvi put je osvojen 1891./92. kada je Queen's Park, tadašnji velikan nogometa i Škotskog kupa, poražen s 5-1 na Ibroxu, a trofej je prvi put stigao na Celtic Park. Trijumfalni tim iz te sezone prikazan je na slici ispod.


Sljedeće sezone, prvenstvo je osvojeno po prvi put jer je Celtic bio na vrhu lige s 29 bodova naspram Rangersovih 28. Bhoysi su tad propustili osvojiti prvu dvostruku krunu, jer je ovaj put Queen's Park osvojio Škotski kup, pobjedom od 2:1 u finalu.

Klub se također preselio sa svog izvornog terena u ulici Dalmarnock (sada Springfield Road) iza ugla na sadašnje mjesto na rubu Eastern Necropolis - što je potaknulo poznatu opasku: "Bilo je to kao preseljenje s groblja u raj".



1900. - 1909. - Šest u nizu
Pod Williejem Maleyem, 1900-te donijele su pet ligaških naslova i četiri Škotska kupa za tadašnji rekord od devet velikih trofeja osvojenih u jednom desetljeću.

Nakon što su u početku igrali u bijelim majicama sa zelenim ukrasima i prešli na zeleno-bijele pruge 1889., Celtic je 1903. prvi put nosio svoje poznate Hoops (na slici dolje), koje ponosno nose i dan danas.


U svom prvom finalu Škotskog kupa u dresu Hoopsa, Celtic je gubio 2-0 od Rangersa prije nego što je Jimmy Quinn preokrenuo rezultat hat-trickom. Nijedan drugi hat-trick nije postignut u finalu kupa sve dok Dixie Deans nije učinio isto u Hoopsima 1972.

Celtic osvaja ligaško prvenstvo u šest uzastopnih sezona, postavljajući rekord koji nije bio nadmašen sve do ere Jocka Steina s devet zaredom.

Celtic postiže 'Duplu krunu' osvajanjem Škotskog kupa i prvenstva u istoj sezoni, kada je taj podvig postignut po prvi put u povijesti Škotske. Momčad ponavlja uspjeh dvije sezone u nizu.


1910. - 1919. - Rekordni niz bez poraza
Još jedno desetljeće s šest ligaških naslova uz četiri uzastopna naslova. Tijekom niza od 4 uzastopna naslova prvaka, Celtic je bio neporažen u 62 utakmice, od 13. studenog 1915. do 21. travnja 1917., postavljajući britanski rekord u domaćim utakmicama bez poraza. Niz je uključivao 49 pobjeda i 13 remija.



1920. - 1929. - Ljudski torpedo
Desetljeće je započelo s Charliejem Shawom na golu, koji je propustio samo pet ligaških utakmica zbog dvije ozljede na početku sezone 1913./14., nakon čega je započeo nevjerojatni niz nakon kojega će tek 1922. propustiti sljedeću utakmicu i biti redoviti broj 1 do listopada 1924. godine.

1925. Celtic je pobijedio Dundee 2-1 i osvojio Škotski kup, a Patsy Gallacher postigao je svoj poznati 'salto' gol, preskočivši braniče i ušavši u mrežu Dundeeja s loptom među nogama.

1926. Jimmy McGrory završava sezonu 1926./27. kao najbolji strijelac lige u Europi, a 1928. 'Human Torpedo', Jimmy McGrory, postiže čak osam golova u ligaškoj pobjedi od 9-0 protiv Dunfermlinea. To je rekordan broj golova koje je postigao jedan igrač u utakmicama domaće lige.



1930. - 1939. - Rekordna posjeta
U 1930-ima su osvojena dva prvenstva i tri Škotska kupa, a finalna pobjeda od 2-1 nad Aberdeenom 1937. odigrana je pred rekordnih 146 433 gledatelja u Hampdenu.

Klub uvodi službeni klupski grb Celtic Football Cluba 1930. godine, na njemu se nalazi logo djeteline s četiri lista okružen formalnim naslovom kluba, "The Celtic Football and Athletic Coy. Ltd".

Jimmy McGrory bio je najbolji strijelac kluba od sezone 1924./25., s prekidom od jedne sezone (1933./34., kada je to bio Frank O'Donnell), to je nastavio činiti sve do svoje posljednje cijele sezone, 1936./37., nakon čega odlazi u mirovinu s nevjerojatnim učinkom od 468 golova u 445 utakmica za klub.

1936. Celtic potpisuje Mohammeda Salima, prvog igrača iz Indije koji je igrao za europski klub. Zanimljivo je da je igrao bos.



1940. - 1949. - Poslijeratni izazov
Nogomet u Škotskoj nakon rata postao je regionalan, a Celtic je igrao u južnoj diviziji. Mnoge momčadi koriste strane igrače koji su bili stacionirani u blizini, međutim Celtic je odbio koristiti bilo koga osim registriranih igrača.

Celtic je redovito imao oslabljene momčadi tijekom rata, ali i nakon što je rat prestao, stvari nisu postale puno bolje jer je sezona 1947./48. bila najbliža ispadanju u povijesti kluba.

Bila je potrebna pobjeda nad Dundeejem na Dens Parku u posljednjoj utakmici sezone. Domaćin je imao prednost od 2-0, ali Celtic je došao do pobjede uz hat-trick Jocka Weira.


1950. - 1959. - Hampden na suncu
1951. Celtic potpisuje Gila Herona i 'Black Arrow' postaje prvi tamnoputi igrač koji je igrao za Celtic. Zabio je na svom debiju u 2-0 pobjedi Liga kupa protiv Mortona 18. kolovoza 1951. godine.


1953. Celtic je pobijedio Hibernian s 2-0 u finalu Coronation Cupa, održanog povodom krunidbe kraljice Elizabete II. Pozvani timovi uključivali su najbolje u Škotskoj i Engleskoj, a finale je privuklo 117 000 ljudi na Hampden Park.

1957. Celtic je drugu sezonu u nizu osvojio Liga kup u nezaboravnom stilu s pobjedom od 7:1 protiv Rangera, u finalu koje je dobilo nadimak "Hampden na suncu", izraz koji su navijači Celtica iskoristili kao naslov pjesme. Od tada se koristi u drugim pjesmama, pomeama i nogometnim knjigama.

Billy McPhail postigao je hat-trick, a golove su postigli i Neilly Mochan (2), Sammy Wilson, Willie Fernie. Više od 90 tisuća ljudi bilo je na Hampdenu tog dana kako bi vidjeli kako Celtic podiže pehar u velikom stilu. Uz sedam pogodaka, Hoopsi su također četiri puta pogodili okvir gola.





1960. - 1969. - Brz, lijep i inovativan nogomet
1965. Jock Stein nasljeđuje Jimmyja McGroryja na mjestu menadžera u ožujku 1965. i vodi momčad do prvog naslova u finalu škotskog kupa nakon 11 godina.

U kolovozu 1965. klub pokreće Celtic View kao novine na četiri stranice. Još uvijek u optjecaju, View je sada najstariji tjednik nogometnih klubova na svijetu.


Do vremena kada je Stein otišao 1978., Celtic je osvojio 10 prvenstava – devet zaredom, osam škotskih kupova, šest liga kupova, a na vrhuncu svih njih Celtic je osvojio Europski kup pobijedivši Inter u Milanu 2-1 u Lisabonu dana 25. svibnja 1967. godine.

Tu 1967. Celtic završava kao najslavniju sezonu u povijesti kluba, osvajanjem svih prijavljenih natjecanja: lige, škotskog kupa, liga kupa, Glasgow kupa i Europskog kupa.


Te 1967., samo nekoliko mjeseci prije nego su Dinamo i Celtic osvojili dva velika europska pokala: Celtic je podignuo pehar Kupa prvaka, a Dinamo Kupa velesajamskih gradova, 7. veljače 1967. godine, Celtic je na svom Parkheadu, kultnom Celtic Parku, u prijateljskom dvoboju ugostio Dinamo. Ugostio i – izgubio. Plavi su slavili pogotkom Slavena Zambate

Unatoč škotskim napadima, Zagrepčani su u 79. minuti bili na pragu pobjede. Nakon Rorina ubačaja slijeva, lopta je preletjela vratara Simpsona, ali pritom i iznenadila Slavena Zambatu koji je bio sam pred vratima. Umjesto u praznu mrežu, loptu je glavom poslao pored vrata.

Vidjevši ovakav promašaj, maksimirski je trener Branko Zebec refleksno poskočio s klupe i udario glavom u betonski krov kućice za rezervne igrače. Pritom je zaradio i dva šava. Ipak, Zambata se iskupio tri minute prije kraja.

Nakon škotskoga protunapada Škorić je dohvatio loptu i odmah je proslijedio Stjepanu Lamzi, koji je dugim dodavanjem proigrao Zambatu… Maksimirski je „plavi devet“ povukao Dinamov napad, pronašao Krasnodara Roru, koji se sjurio u kazneni prostor, ali pritom naletio na dvojicu čvrstih škotskih stopera.

Rora je, međutim, u padu uspio ponovno dohvatiti loptu, poslati povratnu Zambati koji ju je s ruba kaznenoga prostora plasirao u kut za pobjedu plavih. Bio je to tek drugi Celticov poraz u dotadašnjem dijelu sezone!




1970. - 1979. - Osvajanje lige s 10 igrača
Hoopsi su čak započeli 1970-e još jednim finalom Europskog kupa, ali su izgubili 2-1 od Feyenoorda nakon produžetaka u Milanu. Tommy Gemmell zabija u svom drugom finalu Europskog kupa (na slici ispod), ali to nije dovoljno.


U polufinalu Europskog kupa Celtic je porazio Leeds United u obje utakmice (ukupno 3-1). Uzvratnu utakmicu na Hampden Parku gledao je 133 961 navijač, što je najveća posjećenost u povijesti europskih klupskih natjecanja.

U svibnju 1975., kapetan Celtica Billy McNeill završava svoju veliku igračku karijeru. Vješa kopačke o klin vodeći Celtic do još jednog trijumfa Škotskog kupa 1975. Upisao je nevjerojatnih 790 natjecateljskih nastupa za svoje voljene zeleno-bijele, više od bilo kojeg drugog igrača u Celticovoj povijesti.


Dana 5. studenog 1975., brojevi su po prvi put otisnuti na poleđini dresa Celtica jer klub surađuje s novom odlukom UEFA-e od 5. studenoga, a dvije godine kasnije klupski grb se prvi put pojavljuje na prednjoj strani dresa.

1978. Billy McNeill, kapetan momčadi iz 1967., nasljeđuje Jocka Steina na mjestu menadžera. Tijekom Steinovog 12-godišnjeg mandata (isključujući 1975./76., kada se oporavljao od ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći), klub je osvojio 25 trofeja na velikim natjecanjima: Europski kup, 10 prvenstava, 8 škotskih kupova i 6 liga kupova.

1979. Billy McNeill vodi Celtic do naslova prvaka u svojoj prvoj sezoni kao menadžer. Naslov je osvojen na uistinu dramatičan način na Celtic Parku pobjedom 4-2 nad Rangersom u posljednjoj klupskoj utakmici sezone. Postala je poznata kao "noć u kojoj je 10 igrača osvojilo ligu", nakon što je Johnny Doyle dobio crveni karton na početku utakmice.



1980. - 1980. - Dupla kruna za 100 godina kluba
1986. Celtic osvaja prvenstvo nadmašivši Hearts u posljednjem kolu. Ključna je bila gol-razlika, jer je Celtic pobijedio St. Mirren s 5-0, a Hearts izgubio s 2-0 na Dens Parku.


1988. Celtic slavi stotu sezonu (1987./88.) osvojivši prvu dvostruku krunu nakon 11 godina, kasnim pogotkom Franka McAvennieja (na slici dolje) osiguravši pobjedu nad Dundee Untiedom u finalu Škotskog kupa. Time je osvojen 35. naslov prvaka i 28. Kup Škotske.



1990. - 1999. - Suša i kaos
Nakon što je imao samo četiri menadžera u prvih 90 godina svog postojanja i samo šest u prvih 100 godina, Celtic je imao ni manje ni više nego sedam menadžera u prvih 10 godina drugoga stoljeća kluba.

1990-e bile su prilično neplodne godine za Celticove navijače, sa samo tri naslova - po jedan u svakom natjecanju. Međutim, ligaški naslov je značio jedan od najvažnijih naslova u Celticovoj povijesti.

Rangersi su bili na rubu desetog naslova u nizu i toga da zasjene Celticovih devet u nizu i ovo je bila sezona kada su morali osvojiti ligu.

Godine 1994., Fergus McCann spašava klub od financijske propasti, on je na slici ispod s Brianom Demseyem na ulaznim vratima u noći kada je spasio Celtic. Kasnije te iste godine, klub je rekonstituiran i uslijedio je razvoj nakon kojeg je brzo uslijedilo najuspješnije izdavanje dionica u povijesti britanskog nogometa.


Celtic nosi brojeve na svojim dresovima po prvi put u domaćim utakmicama od početka sezone 1994./95.

1998. Celtic je osvojio svoj prvi naslov prvaka u desetljeću, spriječivši Rangerse da osvoje deseti naslov u nizu. Gol Haralda Brattbakka osigurao je pobjedu od 2-0 nad St Johnstoneom posljednjeg dana sezone, i što je još važnije naslov lige - izvršena je Operacija 'zaustavi 10'.


2000. - 2009. - Finale Kupa UEFA u Sevilli
Sve do desetljeća 2010. - 2019., ovo je bilo najplodnije desetljeće kluba s 14 osvojenih velikih trofeja.

Počelo je s malom utješnom nagradom jer je momčad Kennyja Dalglisha osvojila Liga kup 1999./00., u sezoni koja je obećavala puno više. Međutim, dolazak Martina O'Neilla donio je prvu trostruku krunu još od 1969. godine.


Irca je naslijedio Gordon Strachan i do kraja desetljeća Kelti su osigurali šest naslova, četiri Škotska kupa i četiri Liga kupa – kao i to da su se jako približili osvajanju Kupa UEFA.

U sezoni 2000./01. Henrik Larsson postiže 53 gola, uključujući 35 ligaških golova, čime osvaja europsku Zlatnu kopačku.

Na terenu, s kraja prošlog desetljeća, Henriku Larssonu pridružila su se imena kao što su Paul Lambert, Chris Sutton, John Hartson, Stiliyan Petrov, Neil Lennon, Lubo Moravcik, Shunsuke Nakamura, Jan Vennegoor iz Hesselinka i mnogi drugi.

2003. - 21. svibnja, Celtic je došao do finala Kupa UEFA - svoga prvog europskog finala nakon 33 godine - protiv Porta. Preko 80 tisuća Celticovih navijača otputovalo je u Sevillu na utakmicu, ali je konačni rezultat doveo do bola, jer su izgubili s 3-2 u produžetku.

Nakon što je pobijedio SK Suduvu, Blackburn Rovers, Celtu Vigo i VfB Stuttgart, slijedila je 'Bitka za Britaniju' s Liverpoolom u četvrtfinalu. Spektakularan udarac Johna Hartsona zapečatio je pobjedu od 2-0 na Anfieldu i prolazak u polufinale. Na putu im je stajala Boavista, no kasni pogodak Henrika Larssona u drugoj utakmici doveo je momčad Martina O'Neilla do susreta s Portom Josea Mourinha.

U finalu, Porto je poveo u nadoknadi prvog poluvremena, ali Larsson je vratio Celtic u život ubrzo nakon nastavka. Alenichev je vratio Porto u vodstvo prije nego što je Larsson ponovno izjednačio, čime je utakmicu odveo u produžetke. Nakon isključenja Bobe Baldea, Derlei je Portu donio naslov.

Navijači su osvojili mnogo pohvala za svoje ponašanje u Sevilli, primivši dvije nagrade - Fair Play nagrade od UEFA-e i FIFA-e - za svoje ponašanje i primjer nogometnom svijetu.


2004. Celtic uvjerljivo osvaja naslov prvaka, a Henrik Larsson napušta klub nakon sedam veličanstvenih godina, postigavši ​​242 gola u 315 nastupa i postavši treći najbolji strijelac u povijesti kluba.

2006. Celtic se po prvi put kvalificirao u knock-out fazu Lige prvaka, nakon pobjede od 1-0 nad Manchester Unitedom, zahvaljujući golu Shunsukea Nakamure i obrani jedanaesterca Artur Boruca.



2010. - 2019. - Desetljeće dominacije
Nakon bankrota rivala Rangersa i njihovog izbacivanja u četvrtu ligu, Celtic je očekivano uspostavio neviđenu dominaciju u škotskom nogometu.

Osvojeno je osam ligaških naslova, kojima je dodano pet naslova u Škotskom kupu i pet naslova u Liga kupu, čime se dosegla čarobna povijesna brojka od 18 trofeja u desetljeću.

U tom nizu su uključene tri trostruke krune u nizu, osam ligaških naslova u nizu, sezona bez poraza, Celticov 100. trofej, 69 domaćih utakmica u nizu bez poraza, četiri Liga kupa zaredom i deset domaćih trofeja zaredom.


Neil Lennon preuzima mjesto privremenog menadžera, ali njegova momčad pobjeđuje u svih osam ligaških utakmica, pa je imenovan stalnim menadžerom. Uskoro osvaja svoj prvi trofej kao trener Celtica pobjedom od 3-0 nad Motherwellom u finalu Škotskog kupa.

2016. Brendan Rodgers predstavljen je kao novi menadžer Celtica i postaje peti Irac na toj poziciji.
U prvoj sezoni bez presedana, Brendan Rodgers vodi momčad do povijesne trostruke krune, a njegova ekipa je nazvana "Nepobjedivi" nakon što je cijelu sezonu završila bez poraza u domaćim natjecanjima.

2018. Celtic je upisao drugu trostruku krunu u nizu i prezimio u europskom natjecanju.

Prvo su osvojili Liga kup s 2-0 pobjedom nad Motherwellom i to je bio dio britanskog rekorda od 69 utakmica bez poraza na domaćem terenu, što je bio i novi Celticov rekord jer je oboren stari rekord od 62 utakmice koji je postavio Celtic Willieja Maleya prije 100 godina.

Liga je zapečaćena s pobjedom 5-0 protiv Rangersa, a još jedna pobjeda, od 2-0 nad Motherwellom, donijela je Škotski kup.

2019. treća trostruka kruna u nizu uslijedila je u desetljeću s najviše odličja u klupskoj povijesti, čime se došlo do 10 uzastopnih trofeja i ukupno 18 osvojenih u desetljeću.

Momčad je do posljednja tri trofeja od spomenutih 18 vodio upravo čovjek koji je donio prvi, jer je Neil Lennon još jednom uskočio na mjesto menadžera, nakon što je Brendan Rodgers otišao u veljači.

Sutra ponešto o stadionu, o novom povratku Brendana Rodgersa, njegovom stilu igre u Celticu i rosteru našeg sutrašnjeg protivnika.

Laku noć!

Ne bih Nardina, ali bih Nordina.

A koje su to patke bile? Ajde mi nabroji 9 pataka za svakog igrača kojeg su mediji ispravno povezali s nama. — Daliban

Pametnjakoviću, evo ti solidan broj

Golmani: 1/9
Filipović, Moldovan, Grbić, Čavlina, Labrović, Ivušić, Horkaš, Vidovšek, Zelenika

Desni bekovi: 1/8
Pierre-Gabriel, Tudor, Kouao, Silva, Gazibegović, Hashioka, Manea, Karačić

Stoperi: 4/34
Bernauer, Sosa, Torrente, Mmaee, Morrison, Lochoshvili, Pongračić, Drkušić, Ghram, Galešić, Mitrović, Radeljić, Lovren, Laifis, Batagov, Ghiță, Kim, Günter, Sazonov, Erlić, Jedvaj, Barišić, Jelenić, Ratnik, Sviatchenko, Omeragić, Dulanto, Arboleda, Satka, Franco, Faye, Iorfa, Santos, Jelenić

Lijevi bekovi: 3/22
Mykhaylichenko, Ogiwara, Oliveras, Williams, Barišić, Wdowik, Dahl, Alioski, Mitaj, Frese, Mensah, Pires, Ramirez, Auer, Wagner, Björkan, Kornienko, Amavi, Sinkgraven, Azarovi, Schulz, Jurišić

Zadnji vezni: 1/18
Ademi, Selahi, Kamara, Colombatto, Titraoui, Agoume, Kaba, Žaper, Šunjić, Hodža, Cokaj, Gbane, Colorado, Belić, Haye, Sissoko, Romão, Bistrović

Središnji vezni: 2/11
T. Halilović, Rog, Kochorashvili, Elšnik, Gnezda Čerin, Modrić, Zajc, Gojak, Vencedor, Adeline, Toköz

Ofenzivni vezni: 2/11
Stojković, Kačavenda, Asano, Krivak, Khaoui, Verschueren, Kleinheisler, Fruk, Sasaki, Wakizaka, Putra

Desna krila: 2/10
Kaneko, Córdoba, Florucz, Sylla, Barjaktarević, Šotiček, Bouzida, Tekpetey, Pašalić, Parris

Lijeva krila: 4/15
Vidović, Hoxha, Pjaca, Mbuku, Samorodov, Milanović, Kent, Brekalo, Kabadayi, Kryeziu, Wolf, Boulbina, Oršić, Almazbekov, Kramarič

Napadači: 1/29
Brodić, Mulahusejnović, Matanović, Kevin, Buksa, Beljo, Šimić, Celar, Šporar, Mounié, Mierez, Matković, Ivanović, Pohjanpalo, Okereke, Morelos, Pierrot, Frey, Satriano, Vipotnik, Frigan, Sissoko, Bakrar, Ikwuemesi, Latte Lath, Rrahmani, Robertha, Isaac, Ramsak

Istra navodno dovodi:

https://www.transfermarkt.com/logi-hrafn-robertsson/profil/spieler/708879
Zadnji vezni, 20 godina, 13 utakmica za U-21 reprezentaciju Islanda i debi za A reprezentaciju.

https://www.transfermarkt.com/stipe-ukich/profil/spieler/1137125
Napadač, 17 godina, 5 utakmica za U-20 reprezentaciju Novog Zelanda, u 41 utakmici za Auckland upisao 10 golova i 3 asistencije.
Ponajveći talent Novog Zelanda.

I još jednog za kojega se ne zna kako se zove, ali je mladi reprezentativac svoje zemlje.
Slažu zanimljivu momčad s kombinacijom iskustva i mladosti, pogodili su s dosta igrača u zadnje vrijeme.

Ako netko misli da je to super za PL, Menalo je imao bolju statistiku. — Infinity

Ma ne, da ima i 12 golova ne bi ništa značilo :grin:
Išao sam na to da ima lijep početak za Zrinjski, mislio sam da neće biti dovoljno dobar ni za BH ligu.

Jesi pratio kladionice? Taman oko podne je poceo show. U subotu na Zrinjski kvota 5, kao da je Igman. U 20 minuta je bilo toliko uplata na Borac da je kvota otisla na 10. Vjerojatno se ovima u Mostaru ucinilo kao dobra prilika, pa je pola sata kasnije kvota bila opet 5 :lol:

Zrinjski ne volim, ali sam prelomio i stavio 20KM kad je kvota skocila, pa danas zivim kao Dzajic :lol: — Infinity

Bila je čak 8.5 kratko :lol:
Onda dosta dugo 6.5 pa je pala na 4

Arijan Ademi upisao je 268. ligaški nastup za Dinamo, čime se približio Mirku Kokotoviću na drugome mjestu (273 nastupa).

Prvo mjesto uvjerljivo drži Dražen Ladić s 363 ligaška nastupa.