Naš savez je mafija svoje vrste i kroz zadnjih 15 godina je bilo tu svega, ali ovo što radi meksički FMF je posebna vrsta cirkusa. Njihova liga je organizirana tako da im je 2/3 klubova u vlasništvu tri ista konglomerata. Grupo Pachuca, Grupo Caliente i Grupo Orlegi. Njihov najveći klub ili drugi najveći ako pitate navijače Chivasa, Club America je u vlasništvu svima nama poznate Televise (našim majkama ili ženama malo poznatije).

Santiago Gimenez, koji je zabio za Feyenrood ove sezone 21 gol u 25 utakmica, jedan od najboljih mladih napadača u Europi, trenutno u reprezentaciji grije klupu Henryju Martinu, liku od 31 godine koji igra za Club Americu. Zamislite situaciju da Mario Mandžukić iz Bayerna sjedi na klupi, a igra Duje Čop iz Dinama. Reprezentacija, koja je uvijek bila redovni sudionik osmine finala svjetskog prvenstva i koja u svojoj povijesti ima dosta reprezentativnih uspjeha, od toga jedan Kup Konfederacija, finala Copa Americe i 12 Gold Cupova, je trenutno pod vodstvom Jaimea Lozana, trenera koji je u svojoj karijeri vodio samo Queretaro i Necaxu, a s reprezentacijom ima jedan Gold Cup i jedan klupski Superkup. Čovjek je vodio manje klubova od Biščana prije nego je dobio šansu voditi reprezentaciju. Igrači se pozivaju u dogovoru sa korporacijama koje vode klubove, Televisa određuje napadača reprezentaciji, a mladi igrači su u hijerarhiji iza iskusnih meksičkih prvoligaša. SAD nisu dobili pune 4 godine, sinoć su im uzeli treću CONCACAF Ligu nacija zaredom. Na Copi ovo ljeto ih relativno slaba spašava (Ekvador, Venezuela i Jamajka), inače bih prognozirao debakl i tamo.

Bilo je baš svega. Za Benficu i Shaktar sam bio puno manje pogođen iako je Shaktar bio šok svima na stadionu. Vjerujem da je to zato jer sam takve poraze puno gore doživljavao kad sam bio mlađi. Sad kad sam stariji to su tipični Dinamovi porazi. Vidio sam ih takvih 10 i vidjet ću ih još 20. Meni top 3 najgora i najteža trenutka su svakako:

1. Vidin gol Ludogoretsu
Apsolutno za mene jedan od najgorih trenutaka. Bio sam na moru, nas 10 iz Zagreba navijalo da ispadnemo, domaći tovari nas gledaju u čudu, pa su onda udarili kontru i navijali da zabijemo iz zajebancije. Već smo naručivali rundu i slavili i onda je Peko dodao Alispahiću, a ovaj zavrnuo unutra na glavu Vidi.

Kad je Vida zabio gol i kad je kamera iste sekunde prebacila na ložu gdje su Mamići u ekstazi, to je baš bio grozan osjećaj. Kao da me netko udario šakom u trbuh. Porazi na terenu su jedno, ovdje sam se baš osjećao kao da se nikad nećemo rješiti lopova u klubu i kao da je svemir protiv nas.

2. Werder - Dinamo 2:1
Fascinantno kako se u jednoj utakmici okrene priča iz netipično hrabre i dobre igre Dinama u tipičan europski poraz Dinama. U prvom poluvremenu smo mogli voditi jedno 3:0, orila se naša pjesma u Bremenu i onda glupo vraćanje lopte Vukojevića, Koch obrani Almeidi i od Schife se odbije lopta Almeidi u prazan gol. Kad je Jensen zabio sa 25 metara znao sam da je gotovo, nevezano za uzvrat. Balaban je u toj utakmici promašio jedno 4 čiste šanse. Da se tad srušio Werder i ušlo u Ligu prvaka, uf, ne želim ni pomišljati.

3. Već napisani Basel
Majko mila draga, šta su sve Šokota, Mandžo i mislim Diddy Guela promašili, pa to je za rubriku "Vjerovali ili ne". Kako se bližio kraj utakmice mislio sam da će sigurno nešto ući, da nema šanse da nam barem jedna ne uđe. Onda je tamo negdje već duboko u sudačkoj Vukojević pogodio stativu i baš sam bio u potpunom šoku. Takve utakmice se dogode jednom u 10 godina, mi smo ih imali barem 5 u 10 godina.

Ne znam jel već netko ranije spominjao, ali jedna od meni najboljih američkih serija u zadnjih nekoliko godina je svakako The Bear

Bez pucačina, nerealnih zapleta, deus ex machina koji se pojavi na kraju epizode i sredi sve. Epizode po dvadesetak minuta, jako dobro snimljeno, fini kadrovi, zanimljiva tematika i odlična gluma. Trenutno se snima treća sezona ili je pred snimanjem. Prije par mjeseci su pobrali 10 Emmyja i bili apsolutni pobjednici večeri, bilo mi je drago.

Slažem se, o tome sam baš i govorio ovdje:

Ono što je krivo je stadion koji se nije prilagodio okolini, odnosno koji nije izgrađen do kraja. Da je Maksmir izgrađen kako treba, sa parkirnom infrastrukturom, sa adekvatnim prilazom tribinama i sa sadržajem na samom stadionu i oko njega, ne bi uopće govorili o ovome. — Mathiasovi Chageri

Kad je riječ o frekventnosti utakmica, nije bitno koliko je Dinamo odigrao utakmica, imaš period kad je reprezentativna stanka pa gostujuća da po mjesec dana nema tekme, a imaš periode kad imas europu, ligu, europu, kup, pa ti je svaka tri dana kaos ispred zgrade. Mislim da dosta ljudi uzima zdravo za gotovo kad dođe iz drugog djela grada, parkira se u Ružmu, ode na tekmu, poslije tekme stane u Dabu i pije do zatvaranja, treši muzika, onda se vrati do svog auta, popiša se u grmlje ili u dvorište zgrade i ode doma. Još ako se par puta oko ponoći zarede DINAMO DINAMO pod gasom, normalno je da će ljudi poluditi.

Ovo je tema o stadionu Maksimir, pa je logično da ćemo proći sve što je potrebno za novi moderni stadion. Ako ostaje na istom mjestu, a svi mi to želimo, onda moramo navesti očigledne nedostatke ovog nedovršenog čudovišta, kako infrastrukturno, tako i urbanistički.

Stadion je bio pri njih i zato ljudi koji žive oko stadiona nisu faktor jer ak im je problem jedna tekma na tjedan onda su odabrali krivu lokaciju. — SAS1987

Kakva promašena i kriva tvrdnja. Ne znam uopće otkud krenuti odgovarati na ovo pa ću redom, isprike na duljem postu.

Stadion je bio pri njih — SAS1987

Park Maksimir je otvoren 1794., kućuce su se polako počele graditi nakon toga, a cijeli kvart sa kućicama koje su bile uz današnju Maksimirsku je pripojen Zagrebu, odnosno postao službeno dio Zagreba 1902., znači jedno desetak godina prije nego je stadion sagrađen, tako da stadion nije bio prije naselja Maksimir.

Nadalje, stadion/dvorana je dodana vrijednost, nije nužnost, može transformirati dio grada, ali nije neophodna za život stanovnika. Ako se gradi na području koje je industrijski propalo, uništeno ili prazno, pa onda gradnja stadiona potakne razvoj i dodatnu gradnju naselja oko njega, kao npr. Barclays Centar u Brooklynu ili kao novi Evertonov stadion, to je dobro za grad, no da sutra sruše stadion Maksimir, kvart Maksimir bi i dalje ostao jedan od najskupljih kvartova u Zagrebu po cijeni metra kvadratnog i jedan od tri najpopularnija kvarta u Zagrebu kad je riječ o kupnji nekretnine. Ne bi puno izgubio, samo bi bio mirniji i ljudi bi se lakše parkirali.

ak im je problem jedna tekma na tjedan — SAS1987

Ovo isto nije istina, jedna tekma na tjedan, ako računamo samo HNL i ne tih par utakmica Kupa, se u zadnjih 17 godina igrala samo jedne godne, kad smo ispali od Skenderbeua. To nije jedna utakmica tjedno već dvije utakmice tjedno. Odnosno dvije utakmice svaka dva tjedna u periodu od kolovoza do veljače. U te dvije utakmice, ljudi iz kvarta se ne mogu parkirati ispred svojih zgrada, ne mogu izaći iz svojih parkirnih mjesta i ne mogu se normalno šetati svojim ulicama jer im ljudi parkiraju posvuda. Ne mogu na miru uživati u svom slobodnom vremenu nakon napornog radnog dana jer im ljudi pišaju po dvorištima, deru se pod prozorima i pjevaju ispred jastuka, puna dva kilometra od stadiona. Od Svetica do Rebra, od Kvatrića do stadiona je kaos ako negdje moraš otići mrvicu prije, za vrijeme i nakon utakmice, jer se ne može proći, zatvoreno je i tramvaji ne voze. Znači ljudi svoja kretanja na dan utakmice trebaju podrediti utakmici jer moraju biti doma do 18:00 i ne micati se jer se neće moći vratiti doma. Ne govorim za ljude koji žive ispod Juga, govorim za ljude na potezu od Ružme do Petrove, koji nisu do stadiona.

onda su odabrali krivu lokaciju. — SAS1987

Opet krivo, ljudi su odabrali pravu lokaciju, odabrali su kvart pun zelenila praktički u centru grada, a opet savršeno miran. Gdje ti je sve nadohvat ruke, a opet kvart ima sve sadržaje. Praktički, ako si odlikaš, i možeš upisati MIOC, ti se nemaš potrebe maknuti iz kvarta do svoje 18. godine. Ono što je krivo je stadion koji se nije prilagodio okolini, odnosno koji nije izgrađen do kraja. Da je Maksmir izgrađen kako treba, sa parkirnom infrastrukturom, sa adekvatnim prilazom tribinama i sa sadržajem na samom stadionu i oko njega, ne bi uopće govorili o ovome.

Reći da ljudi koji žive oko stadiona nisu bitni i da im nitko nije kriv što žive tamo je krajnje bezobrazno. Po toj logici, ti možeš doći iz bilo kojeg kvarta u Zagrebu, parkirati se nekome pod prozor, derati se cijeli dan i popišati im se u haustor i tebe boli briga. Ti dođeš i odeš nakon utakmice, a ovi što žive tamo su nebitni. Drugu bi ti priču pričao da je tebi stadion na kilometar i pol od stana/kuće i da živiš s tim cijeli život. Nitko se nikad nije bunio na to da se na zimske dane čuje navijanje sa stadiona ili huk kad padne gol. Nitko se nikad nije bunio na stadion. Ljudi se bune da im se parkinzi zgrada, gdje je sve više auta i gdje i oni na normalan dan sve teže nalaze parking pretvara u borbu za život kad je utakmica, do razine gdje ne mogu izaći iz svog parkirnog mjesta. Pogledaj na što Ružma izgleda dva sata prije i za vrijeme utakmice. Također ljudi se žale na apsolutni ljudski šljam koji dođe sa tri pive u guzici, pa kad se parkira nekome pod prozor, ne može čekati još tri koraka do Dabe, Royala ili Storma, nego im se popiša po haustoru i dvorištu zgrade. Ljudi su se na prijelazu tisućljeća još žalili i na tučnjave po kvartu nakon tekmi, na buku i arlaukanja do ranih jutarnjih sati nadrogirane ekipe, ali to je dosta nestalo negdje s bojkotom tamo.

Mogao bih napisati tri romana o životu u Maksmiru i utakmicama, ali ovo je dovoljno zasad.

Svi komentari vezani uz dolazak auta na utakmice su isključivo vezani za ovaj Maksimir u ovom stanju gdje je javni prijevoz osakaćen kad su utakmice i gdje ti je jedina šansa da dođeš doma u neko prihvatljivo vrijeme nakon večernje utakmice zapravo da ideš autom.

Pravi moderan stadion, sa dovoljno parkirnog mjesta kroz podzemne garaže i stanicama za javni prijevoz koje su denivelirane uz cestu po kojoj ljudi ne hodaju nakon utakmica nema takvih problema jer će ljudima biti praktičnije dolaziti javnim prijevozom na utakmice.

Naravno da mi moramo raditi na unaprijeđenju tramvajske/busne mreže i infrastrukture kako bi potaknuli ljude da ih više koriste i na taj način smanjili količinu automobila na zagrebačkim prometnicama, ali koristiti auto kako bi došao iz bilo kojeg kvarta u Zagrebu na novi moderan Maksimir sa sređenom i prilagođenom okolicom stadiona neće imati smisla jer ti više neće trebati 40 minuta da prvi tramvaj krene sa stadiona, a moći ćeš popiti još koje piće više sa društvom.

Plus grad može izaći u susret pa na dane utakmica svima sa ulaznicom/članskom iskaznicom Dinama davati besplatan popust ili organizirati besplatne ZET-ove buseve koji bi vozili iz predgrađa prema stadionu za one koji bi ostavili auto na rubu grada i samim time smanjili količinu automobila u samoj okolici stadiona.

Po meni nije potrebna denivelacija cijele Maksimirske, jer nema potrebe denivelirati dio od Kvatrića do Zagrebačkog plavog, pa ni do Lokinna, a bome niti od Kraša do okretišta Dubrava. Smatram da bi se trebalo denivelirati samo dio od križanja s Bukovačkom do Kraša. S novim modernim stadionom koji bi bio mrvicu odmaknut od Maksimirske i okolnim sadržajima, mislim da bi se dobila jedna nova šetnica doslovno spojena s parkom Maksimir koja bi olakšala kretanje do i od stadiona, javni prijevoz kao i promet prije, za vrijeme i neposredno nakon utakmice.

Još jedna stvar o kojoj treba dobro razmisliti kad se bude gradio stadion jest pitanje gostujućih navijača, njihovo kretanje nakon utakmice i okretište Borongaj. Trenutno imamo situaciju da tramvaji prestaju voziti po voznom redu otprilike od kraja utakmice dok se gostujući navijači ne maknu sa stadiona jer policija osigurava okretište, što je nekad i po 40 minuta da ne prođe tramvaj stanicama po Zvonimirovoj.

kak će tramvaji? — Bruh

Zbog tramvaja i prometa i je bitno da se denivelira taj mali dio Maksimirske od križanja s Bukovačkom do križanja s Hondlovom.

Trenutni stadion ima dva velika problema i oba rezultiraju smanjenjem kvalitete života stanovnika kvarta i nemogućnosću normalnog toka prometa prije i nakon utakmice. Prvi je sjeverna tribina naslonjena na Maksimirsku i drugi je nedostatak parkinga u blizini stadiona.

Trenutno, ti si osuđen da ti more ljudi prije svake utakmice ide nogostupom uz sjevernu tribinu kako bi ušao na jednu od nekadašnje tri, sada dvije tribine (Sjever, Istok i Zapad) iz kojeg god smjera se kretali. Kad se postave ulazi na Sjever prije utakmice, onda se ljudi guraju, ne mogu proći, prelaze na cestu i hodaju po Maksimirskoj. To je najgore nakon utakmica, kad se promet praktički zaustavlja Maksimirskom jer ljudi hodaju po cesti, tramvaji ne mogu prolaziti. Koliko god taj dio Bukovačka-Hondlova bio kratak, radi velike probleme normalnom kretanju tramvajskog i cestovnog prometa.

Vjerujem da bi se drugi problem parkiranja sredio sa velikom podzemnom ispod stadiona kao i parkingom pored stadiona, pa bi stanovnici kvarta i parkinzi okolnih ulica i zgrada napokon prodisali.

Oni ove godine imaju prosjek preko 20k ljudi na tribinama, a prije korone su imali 9800 i 8600 ljudi. Brojke kakve mi sada imamo. — jedan u nizu

Već smo prolazili to na nekim drugim temama, a i ja sam si dao truda pa računao. Uzeo sam neki period od zadnjih 17 godina, maknuo sam onu korona godinu i ispada da je Hajduku prosjek bio oko 8500, što nije niti 30% ispunjenosti Poljuda. Znači dolje stadion u zadnja dva desetljeća nije niti trećinu ispunjen po sezoni, a nama se to, potpomognuto medijskom mašinerijom, nabija na nos kao jedinstvena i nikad viđena navijačka zaluđenost, ljubav i strast.

Njihova posjećenost je isključivo skakala u sezonama kad bi se primaknuli prvom mjestu za manje od 10 bodova i to se jasno može vidjeti iz same statistike. Tako da se dolje ne radi o ljubavi, strasti ili čime god se hvale, već čisto i isključivo hypeu i pomodarstvu, jer ako oni rade nešto dobro to je upravo to. Kad je to "in", "moderno" i "u điru" na Hajduk će ići svaki muškarac, žena, baba, pas i skuša. To se dobro vidi na europskim utakmicama, koje ako analizirate sezonu po sezonu, nisu baš većinom rasprodane. Čim zaredaju sa par poraza, odmah se stvari vrate u normalu i na utakmice dolazi od 5.000 - 10.000 ljudi, ovisno o protivniku.

Dok se mi tu igramo sa tlocrtima, maketama i obećanjima zadnjih 30 godina, jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu je uspjela izgraditi moderan stadion. Stadion Amahoro u Kigaliju je u finalnoj fazi izgradnje. Izvana izgleda impozantno, iznutra je ipak ovalnog oblika uz atletsku stazu. Koštao je otprilike 170 milijuna dolara.




Nadam se da će grad Zagreb jednog dana dobiti stadion koji bi ga stavio uz bok glavnom gradu Ruande po broju sagrađenih modernih stadiona.

Nama remi na Poljudu, a pogotovo na Rujevici ništa ne znači. Mi smo iza obje ekipe trenutno (ne računam hipotetske utakmice) i moramo obje ekipe dobiti da bi bili ispred njih. Ići na remi pa računati da će netko kiksati, a mi dobiti sve do kraja je bizarno iz dva razloga:
1. Jer ovisiš o drugome, a ne sebi.
2. Jer mi nećemo dobiti sve do kraja. Nismo dobili ni dosad.

Strepimo protiv Slavena, Loksa nas šamara u našem dvorištu, spašavamo se u Varaždinu u zadnjim minutama. Posve je suludo očekivati neke tuđe kikseve, a mi nismo u stanju dobiti prosječnu HNL ekipu. Nikakvo kalkuliranje, samo gazi sve pred sobom. Dosta je više tih kalkulacija, ziceraštva i nadanja da će netko prosuti bodove.

Klaunu na klupi bi savršeno odgovarao remi na Poljudu i Rujevici jer onda može reći da nije izgubio od glavnih konkurenata, a za nešto više je falilo sreće, a zapravo je samo luzerčina koja je uspjela izgubiti i kup u sezoni u kojoj je pobjegao svima 30 bodova.

Nemojmo se zavaravati svi skupa i bacati floskule, onako kako smo igrali protiv Sparte i PAOK-a, igrat ćemo i na Poljudu. — emilperska

Ja osobno mislim da ćemo igrati i gore od toga. Jakir je teški ziceraš pored kojeg Biščan ispada progresivni genije. Trenutno je u situaciji gdje je uz zaostalu utakmicu protiv Varaždina (u kojoj svi iz nekog razloga upisuju unaprijed tri boda) bod ispred Hajduka. Stoga, ne samo da će ići ziceraški na Poljud već mislim da će računati na to da će ovi krenuti na glavu jer im igra samo pobjeda, a on ih ima plan srediti kontrama.

U njegovoj glavi bi to trebalo izgledati kao protiv Betisa u Sevilli, a ja baš mislim da će izgledati kao protiv Hajduka na Poljudu u 2. kolu.

ne smijemo si dozvolit da se netko uci na Dinamu pa kad se desi veliki neuspjeh da izlika bude eto on je mlad i naš i imali smo najbolje namjere — E46

Da, slažem se, ne smije se netko učiti na Dinamu, nego pored sebe treba imati nekoga tko će učiti uz njega, tako se to radi. ALI:

Trenutno je on imenovan V.D-om sportskog direktora, znači da se
a) dugoročno traži adekvatna osoba
b) čekaju rezultati dubinskog screeninga kluba kako bi se znalo čime baratati

Što nam znači sad dovesti kvalitetnog sportskog direktora kad ga za par mjeseci nećeš moći platiti ili nećeš moći platiti igrače koje će on htjeti dovesti. Poprilično je neozbiljno uopće ulaziti u razgovore sa potencijalnim kandidatima bez da imamo sliku o našim mogućnostima.

Uzmi za primjer da imamo tri kandidata sa super CV-jem (to je isto pitanje što je za nas super CV) i da takve osobe ne čekaju neki Brest, Wolfsburg ili Crystal Palace, nego s tim super CV-jem jedva čekaju da dođu u Dinamo. Nek ti takva osoba i dođe na razgovor, možeš li mu ti odgovoriti u ovom trenutno koliki transfer budget će imati na raspolaganju u iduća četiri prijelazna roka (2 godine), kakva je strategija kluba dugoročno kad su transferi u pitanju i koliko novaca ima na raspolaganju za uspostavu skautske mreže?

Možemo mi zahtjevati sve i odmah ali u velikim sustavima, firmama i korporacijama to ne ide preko noći. Imali smo diletante na čelu kluba zadnjih par godina, tko zna koliko imamo repova i rupa za koje treba tek otkriti. Ne možemo sad na nepoznato ići i davati velike plaće i obećanja ozbiljnim ljudima koja već za 2,5 mjeseca nećemo moći ispuniti.

izrugivao se sa procesom izbora, brojkom ljudi koji su izašli na izbore — San Lorenzo

Jel Vlahovu netko možda pokazao brojke ljudi koji glasaju na izborima u jednom sportskom kolektivu na jugu države koji je simbol demokracije i članskog modela, a članova ima u stotinama tisuća? Prvi izbori u povijesti, izašlo 7.000 ljudi, sve prošlo bez ikakve mrlje (osim Barišićevih i Hanželovih pokušaja očajnika), navijači koji imaju "manjinu" u skupštini su uspjeli izboriti svog kandidata za predsjednika kluba, a on se na nacionalnoj televiziji sprda.

Kako bi se sprdao tek da sazna koliko je ljudi glasalo na zadnjim izborima u Hajduku.

Smatrat ću velikim minusom nove uprave i potencijalnog novog sportskog direktora Dinama ako Hohxa bude dio zapisnika Dinama iduće godine. Ovo što je on jučer radio može i lijevo krilo Zmijavaca, Vukovara ili Cibalije, manje ćemo ga plaćati, a možda nam bude simpatičnije.

Govorimo o liku koji je igrao HNL, nije mu nepoznanica niti liga niti stadioni niti protivničke momčadi, ne treba mu vrijeme prilagodbe. Konstantno izgleda kao potpuna amaterčina na terenu. Ne zanima me jel usran, pod stresom, dal mu je retrogradni Merkur ili su ga pogodili komentari na internetu. Od prve utakmice u kojoj je zaigrao je konstantno jedan od najlošijih igrača na terenu. Čak i u utakmici protiv Betisa doma u kojoj je asistirao je imao taj jedan prodor po strani, prvo poluvrijeme mu se pola tribine spomenulo majke više puta jer je u tri uzastopna napada ili izgubio loptu među nogama ili zaštopao napad ili se vratio pa gledao kome da doda.

Konstantno ima jedan dodir previše, ako mu ne prođe prvi bicikl na utakmici onda je zasran ide iz greške u grešku, ne diže glavu i ne gleda suigrače u boljoj poziciji već se zabije, vrati natrag izgubi vrijeme i obrana se stigne postaviti dok on vraća loptu nekome. Promašio je jedno 5,6 zicera na način da to nema veze sa srećom ili nesrećom, nego sa nogometnom inteligencijom. Jednostavno i sa tribine uvijek izgleda kao da je ova razina nogometa previše za njega, a poprilično je jednodimenzionalan igrač.