Bivši Igrači & Treneri Ćiru sam sreo prije ne znam ni sam koliko godina, petak u rano ujutro, oko 3, možda pola 4, mi obliveni rakijom i koječim mijenjamo lokaciju gdje ćemo biti neugodni sretnemo njega u mrklo doba noći kako lagano šeta badalićevom prema trgu, perfektno obučen i namirisan.
Vraćao se sa svadbe, požalio se da je umoran već u tim godinama od tih dugačkih zabavljanja, ali je naočigled dobio nalet adrenalina kad je osjetio našu entuzijastičnu mladost koja čeka njegove misli kao manu s neba. Četrdesetak minuta nas je zabavljao pričama, dogodovštinama i na najurnebesniji način kenjao po ovome i po onome (uz naravno obavezni "nemojte ovo ozbiljno shvatiti").
Nisam ga nikad prije toga ozbiljno shvaćao ali nakon te večeri mi je ostavio strašan dojam, ne znam kako to da opišem, baš je bio čovjek izvan vremena, određen nekom svojom sudbinom koja je zapisana neovisno o bilo čijoj drugoj.