Nigerijac, očigledno, nije baš najidealniji tip za svlačionicu. U Napulju je svima jasno kako je prva i zadnja od predsjednika De Laurentiisa, ali Victor je uvijek imao neke svoje ideje, neke svoje priče, neke svoje mušice. Jednog dana mu nije odgovarala jedna stvar, drugi dan neka druga i tako u krug. Budući da su ga doveli za 77.5 milijuna eura iz Lilla te da je baš on zajedno s Kvaradonom najzaslužniji za taj toliko dugo čekani Scudetto, u Napulju su ga odlučili malo istrpjeti, ali što je previše je previše. Kad je postalo poznato da definitivno ide, u klubu su rekli koliko za njega traže. I tu nekih problema nije bilo, jer svi zainteresirani znali su da De Laurentiis nije netko tko pristaje na cjenkanje. Iako su prije godinu dana tražili 120 milijuna eura, Osimhen je sada bio dostupan za 80 milijuna eura i bonuse. Chelsea je najviše puta pokucao na vrata Talijana, ali svaki put je problem bio isti – dinamika plaćanja i broj rata. Iako je Osimhenu Premier liga bila najprimamljivije odredište, Napoli nije bio spreman popustiti. Uostalom, možemo samo zamisliti kako je izgledao taj razgovor (ako se ikada dogodio) između 'kupca svega' Todda Boehlyja te prekaljenog lisca Aurelija De Laurentiisa…
I tako, dani su prolazili jedan za drugim, a kako je Napoli 'prekrižio' Osimhena, odnosno kako je on izbačen iz prve momčadi zbog želje da napusti Napoli, u klubu su odlučili potražiti njegovu zamjenu. Conte se s Napolijem dogovorio kako će momčad preuzeti na početku ove sezone, a kad ga je 'presidente' pitao koga bi htio dovesti kao zamjenu za Nigerijca, njegov odgovor nikoga nije iznenadio. Romelu Lukaku je bio Conteov pick. Dogovorili su se, Lukaku je potpisao, dok je Osimhen i dalje pregovarao svoje uvjete sa zainteresiranim klubovima. Vjerovalo se da će Saudijci na kraju pokleknuti, ali oni su se u konačnici odlučili za Toneyja. I to iz nekoliko razloga. Odšteta je bila manja, igračeva potraživanja također i kad se jednom stisnula ruka, tu je sve bilo riješeno. Osimhen je tijekom pregovora prvo 'izgubio' PSG, potom je Chelsea digao ruke, a na kraju i Al Ahli. Sat je otkucao ponoć, a Osimhen se i dalje vodio kao igrač Napolija. S tim da povratak u prvu momčad nikada nije bila opcija. Srušio je Nigerijac sve mostove…
I onda, odnekud, pojavio se Galatasaray. Jasno, nit' mogu, a nit' žele za njega platiti 80 milijuna eura, ali posudbu su u konačnici ipak uspjeli dogovoriti. Na jednu godinu, bez mogućnosti otkupa, za 10 milijuna eura godišnje plaće… Potpuni šok!
Kako je Galtasaray ranije ovog ljeta doveo Saru, Jalerta, Ziyecha i Batshuayija, novaca u banci više nisu imali. I onda su odlučili 'žrtvovati' Kerema Aktürkoğlua, jednog od svojih važnijih igrača proteklih sezona i standardnog reprezentativca Turske te ga za 12 milijuna eura 'pokloniti' Benfici. Realno gledajući, Aktürkoğlu je netko od koga bi se očekivao puno veći transfer, ali kako je situaciji bila 'stani-pani', Turci su taj posao morali zgotoviti što je prije bilo moguće. Portugalci su to iskoristili, doveli su sjajnog igrača za relativno malu odštetu, a na kraju se ispostavilo kao je Galatasaray prodao Aktürkoğlua kako bi mogao platiti Osimhena. Je li to dobra odluka? Marketinški gledano, da, jer Galata sada puni naslovnice baš svih sportskih medija te će na prodaji dresova klub sigurno zaraditi ogroman novac, ali s druge strane, trajno su se riješili prvotimca kako bi godinu dana imali megazvijezdu…