Ma bubnuo sam primjer, ali toga baš ima..

Zanimljivo kako svi znamo da je Dinamo ogroman, kako vuče hrvatski nogomet i da je šampion.

Ali se zato bolje i popularnije u Hrvatskoj deklarirati kao dugogodišnji navijač FK Sarajeva, a ne tog istog Dinama.

Što ti je moć medijske manipulacije i kreiranja narativa.

" Ovo mi je najjači period, jer znam da Vam je dosadno, pa se tu spominje puno imena. Sva sreća da je Euro, bilo bi tu još svakakvih imena. "

Jakirović novinarima na pressici. Ovo ga je netko sa Zone savjetovao da kaže, sto posto.

Ne znam, meni baš nema tolikog hypea, ili ga ja ne osjetim.

Nekako mi je kao i Baturina, mirno ušetao u prvu momčad i čeka svoju šansu.

Mali izgleda skroz na zemlji, nije klasični Instagram i Kenzo nogometašić, nisam mu do sada upratio neki pompozni intervju s najavama kako će na terenu pokazati sve i da ga samo treba pustiti.

Šuti, radi i čeka. To volim. Propala mu je i ona posudba u Istru pa nije pravio nikakav problem, za razliku od tatinog sina Rukavine.

Vidjet ćemo, možda nisam ni ja u pravu. Pričam o tom prvom dojmu, svom naravno.

Svi volimo Samuraje, vežemo se za igrače, trenere, trenutke i emocije.

Ali na kraju dana, ovo je samo posao. Ne želimo više pojačanja "reda radi", popunjavanje rostera, niti rotacijske igrače.

Kaneko je bio takav, realno. S druge strane, za Stojkovića, koji pokriva isti dio terena kao i Vidović, godinu dana ranije smo iskrcali par milijuna eura. Uraditi to i s Vidovićem, jer je mlad, i jer je na bljeskove igrao dobro, zaista nema svrhu.

Ovako imamo više prostora i za Vrbančića koji može odraditi desetku, a nitko još nije ni blizu Baturini. Dakle, platiti najvećem eksponatu zamjenu 3.5 milijuna eura, i potencijalno kočiti minute drugom eksponatu iza njega, to nema preveliku svrhu.

Od mene palac gore za ove poteze uprave i sportskog sektora. Također, sada želimo i odlična rješenja na polju "ulaznih transfera". Idemo raditi!

Kad je pred kraj prve polusezone bljesnuo, pomislio sam da smo dobili najveće pojačanje, i to nenadano.

Šteta, kad se sve uzme i sabere, on je solidna rotacija, a ako se bira između njega, za kog tek treba odvojit neke novce, i Špike za kog si već istresao odštetu, koji je u sustavu Dinama godinama, poznaje jezik i ambicije kluba, odluka je tu jasna.

Takuro Samuraj, hvala za uspomene, silovanje Dialla pred Božić. Ostat ćeš upamćen kao dio jedne duge, stresne ali na kraju slatke sezone. Sretno dalje!

Da, na taj dio sam potpuno zaboravio, u pravu si. Za

Poslije Albanije, točnije na poluvremenu, pisao sam o tome kako se promjenio narativ o rezultatima reprezentacije, barem na javnom RTV servisu.

Nakon Portugala, osmine Eura 2016 (uzmi u obzir da do tada grupu nismo prošli osam godina ), gdje te nesretno izbaci kasniji prvak Europe, salve kritika idu Čačiću. O Mandži, Pjaci, nedovoljnom autoritetu, velikoj krivici.

Sad ispadamo nakon blijede tri partije, s dva boda u tri utakmice. Nakon tri zbilja sjajna turnira je to realno podbačaj, ali se na istom tom servisu priča o svemu, samo ne o rezultatu i igri.

Pa su nam se servirale svakve floskule, od toga da je ovo zahvala "senatorima" za sve, pa onda i nek ispadnemo ako ih treba istrpit (u njemačkoj se takve izjave kažnjavaju robijom), do toga da je mudovito od strane Modrića uzeti penal a zna da slabo izvodi, pa sve do suza iza utakmice, one su mjerilo hrvatstva i nacionalnog naboja (druge reprezentacije i nacije ne puste suzu u takvim situacijama).

Propast je naša od nas samih.

Jedino Ivković donekle ima jaja reći nešto kontra "službene istine" , pa kakav je da je.

Na neki način mi je to branša, pa me svaki dan iznova i sve više čudi, kakvu je ekipu HRT " sastavio " u studiu. Doslovno su me natjerali da plačem zbog Jeličićevog povlačenja.

Znači, imao si, od trenera koji dobro komuniciraju i poznaju profesiju, na raspolaganju Jakira (barem do kraja zagrebačkog dijela priprema), u Hrvatskoj je sigurno boravio i Slaven Bilić, možda i Neno. Tu je i jako zanimljivi Zekić, vjerujem da bi i Sopić legao u ovom formatu, pa i Čabraja koji je jako opušten i ugodan.


Netko je nedavno napisao da je ovaj dio posla mogao odraditi i dvojac sa UPU ( Pukšar i Ljubić), slažem se i s tom konstatacijom.

Dakle stotinu, baš stotinu kvalitetnijih opcija. Ali vrhunac tvog razmišljanja i dometa su Tomo sirovina Ivković, Ješe koji griješi imena svakog drugog igrača, i Matteoni koji je poznat kao novinar specijaliziran za tiskana izdanja... i da ne idem dalje.

konačno da netko ovo napiše.

Ekvivalent raspravi Tomašević i Bandić, a potonji već tri godine nije među živima.

Ja ne znam kada smo se mi (kao klub i reprezentacija) orijentirali i krenuli proizvoditi napadače koji su isključivo mantinele i ne traže niti dubinu, nisu okomiti, a u 16 metara su tri puta po utakmici.

Ne može mi nitko reći da je to do genetskog materijala, a ne do osobnih odluka i neke vrste sebičnosti, ili može?

Andrej Kramarić je do 2014. godine, a pogotovo u ranijoj fazi karijere trpao nemilice, u Rijeci je bio najbolji "killer" kojeg sam gledao u HNL, i onda mu su pred tridesete godine digne ona stvar, zato jer je tehnički nadaren, i on odluči biti lutajuća i imaginarna desetka u Hoffenheimu. Ne kažem, on zabija i tamo, ali me nitko ne može uvjeriti da Krama nije "fox in the box" ala Drmić.

Posljednji takav napadač kojeg smo imali je bio Kalinić. On je baš imao nos (u svakom smislu) za šansu i gol.

Zato sam prije prvenstva argumentirao da nam Budimir treba, jer koliko - toliko stiska stopere, traži loptu u dubinu, ne gnjavi ju.

Ne znam što je sa perspektivom, ali svi oni koji nadolaze (Beljo, Musa itd), ali se i spominju u kontekstu kluba, djeluju mi kao oni koji vole primati loptu na leđima i čekati ubacivanja krila, ala Petko. Zato ne bih imao ništa protiv Miereza, a i vidjelo se da Kule "daje ruke".

Malo se previše HNL ovdje degradira. I to je zapravo problem kompletne hrvatske javnosti. Bilo je istih priča da će polomljeni Perišić šamarati s po tri gola Istru, Varaždin i Belupo.

Lik je došao i nije napravio apsolutno nikakvu prevagu, pritom mu je Hajduk a i Split rehabilitacijski centar, što je pričao očito svom bliskom krugu ljudi, a vidjelo se kakav su takvi igrači ostavili efekt i na Euru.

Uzmite treninge i primjer KTC -a i bit će vam jasno zašto je konkurentan i dalje. Čovjek radi fucking Rocky treninge i udara rukama bez rukavica u boksačku vreću i šta sve ne, da bi opstao na tom nivou.

Brozović, čije su funkcionalne i plućne sposobnosti u debelom plusu u odnosu na jednog Rakitića, a pri tom je i mlađi četiri godine, na Euru je bio daleko ispod svog nivoa, razlog je znan.

Dakle, Rakitić, Livaja, Džeko i Perišić u istoj momčadi?

Prihvatljiv je jedan od njih, jer bi onda ostalih 9 moralo trkački pokrivati i obrambeno i napadački (kao za Modrića u Realu) ali sva četvorica, ni u HNL - u ne bi prošli, budite realni.

Znači sve druge ekipe koje vrijedno treniraju, obavljaju testiranja, pripremaju se i odrađuju kompletne i teške pripreme, su zapravo teški k, jer će doć netko i sastavit pet ili šest penzionera koje će ih ponizit. Ne ide to baš tako.

Vidim i Kalinić je priskrbio Hajduku enormne uspjehe i važne golove, kako da ne. Ajde, Džeko ima taj killerski instinkt, tehničar je i igra odlično leđima, to bi uvijek moglo poslužiti, ali Raketa, koji je i u najboljim godinama bio dobrano spor igrač?

Pa pogledajte Španjolsku, sasvim slučajno su se prilagodili modernom i motorički izazovnom nogometu, i napustili kruženja s milion passova oko šesnaesterca? Ja mislim da ne.

Druga stvar koju bih ja podcrtao je hrvatska lijenost i neodgovornost.

Znači, Liga Nacija starta u devetom mjesecu, najavljeno je a i logično, da će ona poslužiti kao uhodavanje i uigravanje za kvalifikacijske utakmice koje kreću od 2025. godine, odnosno trećeg mjeseca.

Dakle, prvo sljedeće okupljanje je u upravo u Rujnu, a ti sada nemaš ni jasnu sliku tko će ti se uopće moć odazvati, nego eto, "igrat će dokle mogu". Te stvari su se morale iskomunicirati prije prvenstva, možda i jesu, ali meni to djeluje kao da će se ta pitanja rješavati tjedan dana prije popisa.

Uzet ću primjer Kroosa. Prije finala Lige Prvaka, prije samog Eura, čovjek najavi oproštaj i mirovinu. Dakle, tu sam, odradit ću ovo, dati sve što imam, a sada mi već možete krenuti tražiti prirodnu zamjenu. Imate u rukometu i Karabatića koji je napravio sličnu stvar za Olimpijadu.

Mi smo valjda jedina nacija koja sve radi u kaosu i improvizaciji. Ne zna se hoće li ti se odazvati Modrić, ostaje li kapetan, jer ovo mu je valjda treće prvenstvo nakon kojeg tvrdi "ma glupo je sad o tome pričati, vidjet ćemo".

Zanimljivo je i kako ne može uvjetovati Brozovića niti spomenuti da se doveo na nivo 3.HNL, a pasivnom agresijom je Livakoviću spočitavao godine u Dinamu. Garantiram da su podražaji u Dinamu pet puta jači i kvalitetniji nego li oni u S. Arabiji.

Druge reprezentacije i izbornici bi već imale jasan plan. Tko je kapetan, tko nas vodi u kvalifikacije, igra li Gvardiol lijevog beka, tko je prvi stoper, hoće li se postepeno uvoditi Petar Sučić kao prirodna zamjena Brozoviću i tako dalje.

Odmah mi se vraća situacija Brekala iz jedanaestog mjeseca (molim sve Drekalo komentare da me zaobiđu). Čovjek je igrao odlično u Fiorentini, zaslužio poziv, protiv Turske odigrao okej (čak i iznad prosjeka reprezentativnih "krila") i on ga je uspio skloniti već sljedeći popis. Brzo se zaboravila i situacija sa Mikijem iz 2021. Dečko je bio jedan od nositelja igre kroz Euro i kvalifikacije, samo je odjednom maknut, bez ikakve patetike i priče o zaslugama. A nije da ih nije imao.

Neke stvari zaista ostaju nejasne. Mi smo sve svoje rezultate napravili iz totalnog pepela i naboja koji nam je prirodno usađen. Pa stvarno mislim da bi uz malo improvizacije i "germanizacije" uspjeli još više. Nekada nije sramota kopirati druge, dapače.

Meni jedna stvar nikako nije jasna, i dosadan sam i sebi, a to je Ivan Perišić.

Gdje se god okreneš mišljenje je od analitičara i inih da nam treba, da nam je najvažniji igrač i da će ostati jer " nije sve dao". Forsiranje stava da jedini ima brzinu, dubinu, da dolazi u završnicu. Da, to je bilo prije 4 godine. Danas je on na pragu 36-e godine i usporio je duplo, što je normalno.

Da se razumijemo, Ivan Perišić je legenda hrvatskog sporta i nogometa, u razdoblju 2012-2018 je uz Modrića bio najbolji hrvatski nogometaš i tu nema zbora.

Ali ja njegov pad primjetim još od Eura 2020. Da, zabio je tada 2 gola i odigrao korektno, ali nije to više bio stari Perišić. Ne pamtim igrača koji se tako "ukrutio" i izgubio na prvom koraku kao on. Kasnije je krenuo forsirati bicikle u mjestu, milione ubačaja a mi znamo da u 16 metara nemamo špicu od Mandže.

Katar je za mene bio njegov sumrak. Da, opet je dao je sjajan gol Japanu, ali ja sam uvjeren da bi dao puno više da je ulazio u završnici utakmice ili igrao na beku. Čovjek na tom prvenstvu niti jednom nije probio stranu.

Na kraju krajeva, on danas igra u Hajduku, potrgao je ACL, trči samo pravocrtno i vidi se koliko je oprezan, i odigrao je samo par utakmica na proljeće, i već se tada vidjelo da to nije ni sjena onog igrača. Ali ovoliko "odvjetnika" nema ni Modrić, koji je i dalje igrač jebenog Reala.

Ali da, treba nam, najbolji tehničar, najvažniji je naš igrač, i jedini može probiti 1 na 1. Da, a Baturina i Sučić igraju u Vis Simm Bau.

Poštujem sve legende i njihove rezultate, ali kad ne ide, ne ide. Vrijeme je za osvježenja.

Izjaviti da Pongračić ne treba Dinamu, nakon što su nam u prošloj sezoni dio utakmica na toj poziciji krpali Boško Šutalo i Dino Perić, ekvivalent je gluposti da Realu ne treba Mbappe jer naprijed imaju Valverdea ili Joselua.

Ja sam tvrdio da nije sramota izgubiti od Paoka 5-1, pa se razapinjalo to. Ja uvijek uzimam kontekst. Uđu ti prva dva gola ni sam ne znaš kako, atmosfera vrije, sereš gaće, psihološki si u teškom downu, a brzo se zaboravilo naše dobro drugo poluvrijeme i Špikin zicer .

Isto tako mi nije sramota 2-2 s Albanijom. Veliki favoriti bili jesmo, pobijediti smo morali i od toga se ne bježi. Ali je kontekst i pozadina da su oni fanatični, puni naboja, željni dokazivanja, idu 200 %, dok s druge strane mi igramo nogomet prošlosti, sporo, kružimo i naravno da ti takva ekipa, pri tome puno energičnija od tebe, napravi probleme.

Kad mi netko spomene "sramotu" u nogometu, ja se sjetim Zrinjskog i Alkmaara. Prvo poluvrijeme je odnos snaga bio Gorica - PSG. Za goste je trebalo biti 0-12. Nakon toga, u drugom poluvremenu, Zrinjski zabija prva dva gola koja se valjda neće ponoviti petnaest godina. Dobiješ snagu, igraš doma, kreneš u svaki duel ići pet puta jače, a gost ne zna što ga je snašlo. Svi znamo kako je ta utakmica završila.

Dakle valja razlikovati sramotu i neuspjeh.

Ovo ne abolira ni Jakira ni Dalića, niti bilo kojeg trenera. Samo kažem da postoje stvari dublje od vidljivih i opipljivih.