Dinamo Zagreb 2024./2025. - o svemu pomalo Negdje tamo, tijekom prošle sezone, kad su se pojedini u argumentaciji hvatali teze da je Bišćan kriv zbog nekakvih slabo odrađenih priprema ili loše selekcije ekipe, s druge strane bi se suprotstavili oni koji bi stali u njegovu obranu. Ili s nabrajenjem zasluga u borbi protiv bivših struktura, ili s navođenjem ( čak i opravdanih ) razloga u kojima se utvrđivalo mišljenje da su mu Vlatka i ekipa spremili otkaz prerano.
I to je zapravo u redu. Svi smo mi ponekad ljubitelji svojih superheroja, uzora i idola. Svi smo se uhvatili u stanju da smo pomalo i licemjerni u tome. Zapravo i jesmo licemjeri. Čak je i to u redu, ako te vode emocije i nekakav iskren povod.
Ali se onda s druge strane pojavi ime Jakira i tu krene teško bjesnilo i dvostruki "aršin". Ide se do vađenja nekih stvari i priča, koje nam eto ukazuju da je on bio zadnji predstavnik bivše garniture (to je daleko najgluplja floskula koja se protiv njega mogla upotrijebit). Vade se statistike kakti najsramotnijih izdanja i poraza, kao da nije upisao i 41pobjedu na našoj klupi.
Razumijem, kažem, netko ti nije drag kao trener, kao osoba, kao figura. Imaš pravo na to. Ali to je čovjek koji je ovom klubu, u najtežim trenucima, zajedno s ekipom donio duplu krunu. Uveli su nas u Ligu prvaka. Čak i u onoj mučnoj godini nam dali toliko veselja i pozitivnih uspomena da se to neće zaboraviti za života.
Oprostio se tako tiho od kluba, gospodski, bez repova. Pa najmanje što može dobit je da ga se respektira i da mu se uvaže zasluge, da se njegov lik i djelo ne upotrijebljuju u borbi protiv nekoga tko ti ne paše i ne odgovara zbog pedesetog razloga. Ali se on uglavnom tu spominje kao nečiji "liebling" ili kao zaštitnik senatora. Istih senatora koje duplo skuplji i trener s podosta jačim renomeom ne vadi iz igre. Trener, koji je tu bio označen kao "jedini čovjek koji Petka može spremit na tribinu", pa onda posljedično, kad nam gori pod petama, ozlijeđenog Petka gura treću utakmicu u nizu ne bi li se izvadila kestenja iz vatre.
Na sve to mu je sin naš igrač i jedna od glavnih uzdanica juniorske ekipe. Danas sutra će se, ako Bog da, ustaliti u prvoj momčadi i postati naš novi Šutalo ili Gvardiol. Nadam se da mu se ne bude čekao svaki kiks. Za mene su takve stvari jednostavno kontradiktorne, besmislene i bolesne.
Ne treba, da se razumijemo, nikog kovati u zvijezde i radit božanstvom, ali se neke loše stvari i manjak poštovanja brzo vrate, kao što svjedočimo.