Transferi - rasprave Pozdrav, vidim da me neki dozivaju iako nisam mislio dati svoj osvrt ali s obzirom da nitko neće, ja ću biti "đavolji odvjetnik". Nisam nikoga ništa kontaktirao niti želim, napisati ću što mislim i koje sam zaključke donio oko ove farse.
Jučer sam srećom završio na rođendanu i bio u obavezama do sada pa se većina navijačkog puka u međuvremenu ispucala. Pišem ovo hladne glave iako su neki upisi doista gnjusni, samo se nadam da mi do kraja dana neće nitko stati na žulj.
do 24.01.srijede je sve upućivalo na to da će JB preći kod nas ( nakon višetjednih prejebavanja), svi znamo što se izdogađalo i o tome neću trošiti riječi jer sam već napisao svoje o tome. Tjedan dana prije zaključavanja zimskog prijelaznog u europi gdje je većina klubova "odradila zimske pripreme" i transfere izjebemo čovjeka koji je odjebao druge klubove i ponude a u Fiorentini si je već zatvorio vrata. Koliko sam zadnje upratio bile su ponude olympiakosa i hajduka tu. Iz njegove perspektive vjerovatno mu je zbog obiteljske situacije i trudnoće draže biti u domovini nego u napaćenoj Grčkoj. Da li je tu Dalić kumovao, Bara, sveti Petar, ne vjerujem ništa novinarima.
Da li je za nas hard core dinamovce nezamislivo preći u najvećeg rivala, je, da li je to iz Kranjčarove perspektive kao klinca nekada tako bilo, je, da li su se događali transferi u "većim" klubovima među rivalima, jesu, ne trebam sada nabrajati Figa, Ibrahimovića, Higuaina, torcidino srce Mirka Hrgovića, jasna vam je poanta.
Idoliziranje igrača i "šta oni smiju ili ne" je naša iluzija. Mi taj klub volimo bezuvjetno a većini od njih je to posao i usputno strast isprepletena samodopadnošću i slavom. U ovom mamurnom stanju mi sada pada na pamet jedan Dani Olmo koji ne samo da je brutalan talent, već svojom etikom, disciplinom pa i poštovanjem prema državi gdje je gradio karijeru iskače kao nešto što je rijetkost. Nema kurvi, kockanja, pušenja, opijanja. Nogomet, Fifa, mir, tišina, kuća, Amen. Toga nema puno danas.
U finalnoj utakmici Futsal Dinama protiv olmissuma prije 7 mjeseci sam bio naslonjen na ogradi u gužvi i pod znojem jedva iščekivao početak utakmice. U jednom trenutku me frend potapšao po ramenu da se okrenem i uzmem pivu, u tom trenutku sam vidio Brekala kako gleda di ući i di se ugurati, nasmijao sam se i rekao Jopa vidimo se uskoro, pružili smo si ruku a on je sa frendom produžio tražiti mjesto gdje se ugurati. Kasnije ga nisam vidio u "loži" sa Livijem i ostalima ( ako postoji neka slika neka netko objavi, ne bi volio da nešto pišem pa da ispada da je bio "gore"). Dečko je došao sa frendom pogledati naš taj jebeni FD, a baš zato što je bio tu među nama kao jedan od nas me učinilo presretnim. Vjerujem da je istina uvijek negdje na pola, a najbliži njemu će znati kako se i zašto na kraju sve ovo izdogađalo.
Neki su me ovdje kroz upise "upoznali" a da li sam ljut, ogorčen, tužan, razočaran, emocionalno prazan, donesite sud sami.
Više sam puta u proteklih 6 mjeseci upozoravao na financijske nelogičnosti i razbacivanje lovom. Doveli smo od ljeta do danas 15 igrača od kojih se do sada samo Kaneko pokazao ( u današnjem Dinamu ) kao pojačanje. Sve te plaće tih igrača, sve te odštete, minutaže, sve je to moralo na kraju eskalirati da se ciganimo između otpremnine stručnom stožeru i Brekalovom dolasku, na kraju se ne desi ni jedno ni drugo.
Lukša koliko god smo mu se rugali je napravio u proteklih nekoliko mjeseci dobre poteze, a ovim transferom, ne da se Hajduk, već i čitava šira javnost popišala po nama. Iz nekih upisa prije se možda sjećate korektnog mog susjeda hajdukovca koji mi je danas poslao poruku kako je sretan Brekalovim dolaskom, ali ne baš financijskim aspektom jer je navodno riječ o 700k za 5 mjeseci. Taj dio se ne poklapa sa ostalim objavama pa će vjerujem istina isto negdje kasnije isplivati.
Šta reći, koju poruku poslati. Žao mi je mene, žao mi je ljudi s kojima jedem govna već 15 godina i pravdam našu borbu za nešto veće, za nešto što bi volio jednog dana ako Bog da ostaviti svojoj djeci. U najgorem mogućem trenutku se toliko nemogućih i loših stvari izdogađalo, od rezultata do nesposobne uprave, od onog penala petka. Najlakše bi bilo zatvoriti oči i fast forward par mjeseci dok sve ne sjedne na svoje ( daj Bože da hoće )
Umara me i ova zona, umara me nelogično zaključivanje, umara me jedan dobar upis koji će onda biti ponovljen 10 puta iz ne znam kojih razloga, umara me tuga, loša volja i rastresenost.
Ne vjerujem da ću to reći ali svejedno želim ovoj neznalici od trenera da pobjedi sve do kraja sezone i danas 5 komada u protivničkoj mreži. Muka mi je od svega, svejedno vam svima želim ugodan dan
S poštovanjem,
Graž