Modri Šank - Ajd na Pivicu Draženov život je bio kratak, a prepun događaja koji svaki pojedinačno zaslužuju zaseban film. Zato je u startu jako teško nagurati sve to u samo 100 minuta, a kad dodaš tome lošu glumu, šminku, scenografiju... Neke stvari su potpuno izostavljene, nekima je posvećeno svega par sekundi, a radi se o epskim momentima našeg sporta. Majkumu, srebro iz Barcelone je svedeno na jednu rečenicu gdje mu poljski granični policajac čestita na dobroj igri! Čovjek je pred UNom štrajkao zbog rata u Hrvatskoj, bio kapetan THE reprezentacije iz 1992., a mislim da nisam u cijelom filmu vidio jednu hrvatsku zastavu.
Ne znam... za nas koji ga se sjećamo ovo je tek nabrajanje par izabranih natuknica iz njegova života, da uzmeš nekog klinca koji je čuo to ime ali o Draženu ne zna ništa i pustiš mu film, nakon što završi on ne bi imao pojma o kakvoj se veličini radi i što je značio. Znao bi kakav je bio s komadima ili nešto o odnosu s bratom i mamom, ali što je on bio u košarkaškom svijetu doznaš tek iz izjava na odjavnoj špici. Da, ovo nije dokumentarac o košarkašu nego filmska biografija, ali.. fali nešto. Fali puno, ustvari.
Ne znam pisati filmske kritike, a možda ne znam ni gledati filmove? Meni je to sve bilo prenabacano i loše ispričano. Možda je i problem u očekivanjima jer postoji emotivna povezanost s čovjekom kojem sam skupa s pola grada bio na sprovodu i dan danas kad prolazim stanem kraj njegovog groba. Nisam osjetio ništa gledajući ovaj flim.
Jedini plus filma je kaj sam prepoznal kvartovski birc u jednoj sceni
:D