I tu dolazimo do jedne zanimljive stvari di svatko uzima za ozbiljno nesto sto je cuo/nacuo i to se uzima kao gotova stvar.
Ljudi koji to procitaju ne znaju da li:
a) je ovakva prica laz, tj taj covjek se hvali, a laze
b) ima npr nekoga ko mu proslijedi kartu iz kvote sponzora
c) ima nekoga ko mu proslijedi kartu iz kvote igraca i trenera koji takoder (nazalost i to je besmisleno) imaju pravo na mali broj ulaznica
Interes je 3, 4 puta veci od broja karata i nema tog sistema, kriterija i nacina prodaje karata kako da se karte prodaju po principu redovnosti. Ne-ma.
Da ima, sigurno bi bio primijenjen.
Online prodaja? Nije.
Sve na TP? Nije. Sta cemo s momcima van ZG.
Popisi? Nije ni to.
Znaci nema idealnog nacina.
Postoji dio karata koje je klub duzan osigurati sponzorima, dio povjerenicima i dio koji daje grupi koja isto tako jedan odredeni dio ostavlja ljudima koji nisu grupa, nisu ultrasi u onom klasicnom smislu ali su redovni i zna ih se s gostovanja.
Sigurno postoji dio ljudi koji su trebali imat prednost i dio koji to nisu zasluzili u odnosu na nekog koji je kupio kartu. Sto posto. Ali je u praksi nemoguce da se takve stvari do kraja izbjegnu. Moze se samo djelomicno smanjiti takve anomalije.
Postoji i dio koji se daje igracima.
I dio, nekih 20-30 posto je zavrsio na TP gdje ne postoje ogranicenja kod kupovine karata.
Tehnicki, jedan covjek je ujutro mogao doci s popisom od 300 imena i pokupiti sve karte koje su ostale.
Hocu reci da ce uvijek u svakom scenariju dobar dio ljudi izvisiti, to je nazalost tako.
Ono sto treba je naci nacin kako da se izbjegne da netko cijelu noc ceka kartu i ostane bez nje.
Ne znam koji bi to nacin bio.