Vjerojatno jer su odmah nakon toga krenuli s "čestitkama" za Purgere i Riječane.

Daje i dosta okomitih pasova za razliku od ostatka ekipe.

O trci i pozicioniranju da ne pričamo.

Momak je jednostavno zvijer.

Daleko od sjajnog, al gol je tu.

Hoxha radi što krilo i treba raditi, danas ga i ide dribling - zasad sam zadovoljan njegovom prezentacijom.

Od cijele ekipe, za dres ti ginu Francuz i Japanac.

Ostali gledaju...

Ovaj video predstavljanja Ogiware mi je čista desetka

Ako i to zakaže, šaljemo ga Gražu i Kuniću na čeličenje @Gražvydas Mikulėnas @Doktor Kunić

1. Petković - 5
2. Kaneko - 4
3. Sučić - 3
4. Mišić - 2
5. KTC - 1

Nabit ih kolektivno nogom u guzicu.

Klošari nesposobni

Moram pohvaliti izbor glazbe danas

AJMOOOOOOOOOO

Pobjeda CIbone u Laktašima na krilima trija Mustapić - Aranitović - Vuković!

Toliko muda i karaktera...

Ovi momci zaslužuju spomenik.

Baš mi je žao što nisam imao prilike biti na istoku prije zatvaranja. Zapad mi je nekad previše kazališni.

Rekordi su da se obaraju

Polusezona je skoro gotova. Polusezona koju možemo promatrati kao povijest Dinama u malom - pobjede, porazi, pehovi, krize, bljeskovi inspiracije i čiste nogometne poezije...Sve to je stalo u razdoblje od šest mjeseci; jedan pravi emocionalni rollercoaster za sve nas mazohiste koji Dinamo nosimo u srcu.

U inat svoj nepravdi učinjenoj našoj braći u jednoj banana-državi na jugu Europe, u inat svim zakulisnim igrama servilnih gmizavaca i moralnih nula koje Svetinju žele pretvoriti u svoj osobni bankomat, u inat neviđenoj medijskoj ofanzivi i pričama o nikad slabijem Dinamu, mi smo dočekali još jedno europsko proljeće na Maksimiru. Ne baš u natjecanju koje smo ljetos priželjkivali - ali i ovo je uspjeh.

Dinamo nas je zadnjih par godina razmazio. Prezimljavanje u Europi, koje je nakon '67. bilo nedosanjani san mnogih Dinamovaca, je u zadnjih nekoliko sezona postalo normala - nešto na što smo navikli, nešto što se podrazumijeva - ipak pričamo o najvećem hrvatskom klubu.

Generacija koja nam je donijela toliko veselja i ponosa, koja će zlatnim slovima biti upisana u klupsku povijest, se razišla. Stigla su neka nova lica, neka, već poznata, su došla u prvi plan. Bilo bi iluzorno očekivati da će sadašnja ekipa odmah nastaviti stopama prošle. Igra je kroz cijelu polusezonu bila daleko od odlične, na mahove i očajna - ali bilo je i znakova koji su nam mogli dati osjećaj tihog optimizma.

Unatoč svim padovima i porazima, mi smo bili i ostali tu, uz naš voljeni klub. Mi, navijači Dinama, osobe kojima rezultat utakmice vikendom diktira raspoloženje u nadolazećem tjednu. Mi, navijači Dinama, koji bi se u svakodnevnom životu mogli raspravljati ili posvađati oko stotinu drugih stvari, no ujedinjuje nas jedno - velika ljubav prema našem velikanu s Maksimira, simbolu hrvatstva i gospodstva.

Kada sve zbrojimo, usudio bih se reći da je cjelokupni dojam popravljen. U nedjelju imamo priliku približiti se Hajduku na -4 boda, uz dvije utakmice manje, te tako otići na zimsku pauzu čvrsto držeći svoju sudbinu u vlastitim rukama. Doći ćemo i podržati momke koji nose sveti dres, da pobjedom okrune dosadašnji tijek sezone. Usput imamo priliku i demantirati napise kojekakvih piskarala koji više mrze Dinamo nego što vole "svoj" klub, te još jednom pokazati tko je gazda u hrvatskom nogometu.

Dragi dinamovci, vidimo se u nedjelju na Maksimiru.

Nema većeg kluba od Dinama!

Vjerojatno je to i jedino što znaju

U Sportskima piše da će biti spreman za Balkani.