Ja mislim da Hajduk to lagano dobiva. Upravo zato što se piše da im fali pola momčadi, a zna se kako naši klubovi ulaze opušteno kada protivniku fali pola momčadi.

Koliko čujem iz svojih izvora, Petković danas starta u prvih 11.

Ja mislim da je Orsicu puna kapa Kopića.

Jel to Orsic igra beka?

Iznutra je sređen, dotjeran, ušminkan, ali te oronule tribine Gradskog vrta izvana baš nalikuju Maksimiru. Sinonimu za ruglo. Unutra pusti hodnici i omalena kancelarija. Na zidu fotografije s druženja s jednim djetetom kojem su skupljali pomoć za liječenje, sa strane panoi NK Osijeka, pokoji stolac za ovalnim stolom i na čelu Nenad Bjelica. Pred njim laptop, skidaju se utakmice HNL rivala, u ruci memorijski stick, koji je svih gotovo sat i pol intervjua vrtio i prebacivao prstima.
Tema pregršt, sugovornik gotovo bez ikakvog suzdržavanja i vaganja riječi. Ma kako škakljivo bilo... Recimo, vječna rak-rana hrvatske lige - suci.

Oduvijek ste protivnik VAR-a, je li mišljenje isto i nakon derbija s Hajdukom? Da nije bilo VAR-a, Hajduk bi imao penal, a Osijek ne bi...

- Za mene VAR nije dobar. Naravno da se smanjio broj očiglednih pogrešaka, ali imam iskustvo s VAR-om još iz Poljske i otad sam protivnik sustava koji nije perfektan, ima puno propusta i svakodnevno se susrećemo s njima i nelogičnostima. A drugi je razlog zbog kojeg sam protivnik VAR-a što oduzima emociju i lomi se ritam igre. Pa u tom derbiju s Hajdukom dvije su se odluke provjeravali pa je sudac imao tehničkih problema i sve skupa osam minuta nadoknade. Dakle, nisam za VAR generalno, ni kad mi pomaže ni kad mi ne pomaže.

Bez obzira na to što je manje pogrešaka?
- Ma da, ali uvijek će ih biti. Samo što je ranije bilo deset pogrešaka na račun malih i dvije na račun velikih, a sad je omjer 5:1, ali uvijek velika riba jede malu, griješi se više na štetu malih, tako je uvijek i svugdje, i u Španjolskoj i Italiji.

Niste baš toliko komentirali suđenje dok ste bili u Dinamu.

- Ma pričao bih ja isto i kao trener Dinama, samo tad još nije bilo VAR-a u HNL-u. O suđenju i sucima nisam pričao nikad, a nakon utakmice u Ligi prvaka sa Šahtarom sam prvi put progovorio o VAR-u. Što se ljudima koji su tad pripremali uvođenje VAR-a u Hrvatsku baš nije dopalo, ali ja imam mišljenje i stav da mi se to ne sviđa. Imao sam ga u Poljskoj, ušao je, a suci su bili nespremni, kao i javnost, mi treneri nismo znali kad se uključuje...

Je li onda needuciranost veći problem od same tehnologije?

- Nikad nećemo moći toliko educirati novinare ni navijače jer i sami oni koji drže VAR mijenjaju protokole, primjerice kad se uključuje kod izvođenja penala. U pet istih situacija različito se primjenjuje. Ni suci ne znaju sve, kako će navijači?!

A strani suci?

- Za to sam već dugo. Mi imamo kvalitetne suce, ali šef sudaca Marić ne može promijeniti stvari i napraviti taj filter koji bi htio u tri, šest mjeseci ili godinu dana, kao što ni vodeći momčad ne možeš promijeniti 25 igrača. Imamo kvalitetne suce, ali u ovoj situaciji gdje se četiri momčadi bore za vrh i suci su pod pritiskom. Također, uglavnom su najbolji suci iz Osijeka, Splita, Rijeke i Zagreba i neizbježno je da nam protiv Rijeke sudi Zagrepčanin, a protiv Dinama netko iz Splita ili Rijeke. I uvijek će biti polemike treba li tako biti. U jednom sam privatnom razgovoru rekao Mariću, kad nismo dobili očigledan penal protiv Gorice, da na kraju prvenstva moraju suditi najbolji suci i da dogovore razmjenu sa stranim sucima, da se skine pritisak. Pa na sudačke pogreške javljaju se svi živi, a na poluvremenu protiv Hajduka dalmatinski portali već imaju tekstove da je bio penal. I izjavu sudačkog eksperta iz Dalmacije! Pa što će drugo reći?! Teško je to držati pod kontrolom. I na Mariću i povjereniku Novaku je velik pritisak, koga je poslao, tko sjedi u VAR sobi... A ima u regiji kvalitetnih sudaca, u Srbiji, Sloveniji, Mađarskoj... Nek naprave razmjenu i onda nema polemike.

Na stranu navijači, ali koliko taj pritisak sucima nabijaju sami ljudi iz klubova?

- Najveći krivci su mediji i ljudi iz klubova.

Dakle, i vi?
- Ja u Dinamu dvije godine nisam pričao o suđenju, a u Osijeku do utakmice s Goricom, a i tada sam rekao nešto 'lajt'. Ponavljam, ja sam komentirao VAR, a ne suce. Pa mi zamjeraju što, kao, komentiram suđenje tijekom utakmica. Ne, nego igram utakmicu, želim pobijediti, kao i kad kartam ili igram tenis. Želim pobijediti i vršim pritisak. Pa ja sam i kao igrač u HNL-u odigrao 55 utakmica i dobio 20-ak žutih kartona, uglavnom zbog prigovora. I tada sam živio utakmicu, protestirao, takav sam temperament, želim pobijediti, ali nakon utakmice pokazujem poštovanje prema sucima ne komentirajući njihove odluke. A bilo je i dobrih i loših, i dok sam bio u Dinamu i otkad sam u Osijeku. Oni koji potenciraju moje ponašanje na utakmici neka pogledaju kako utakmice vode Guardiola, Mourinho, Klopp i kako se ponašaju. Kad Bjelica radi pritisak, to nije normalno, a kad Klopp pravi pritisak, on je super trener koji živi sa svojom momčadi. Ah...

Kažete da ste sugerirali Mariću u privatnom razgovoru. Koliko često vodite takve razgovore? Zapravo, je li uopće primjereno da trener privatno komunicira sa šefom sudaca?

- Ja sam u klubu osoba koja vodi sportsku politiku. Možda ne bih trebao to raditi, ali, iskreno, nema tko.

Pa to je i vašom voljom, htjeli ste biti apsolutni šef struke u klubu.

- Ne, ovo nisam htio, volio bih da je klub po tom pitanju jači, to nije moj dio posla. Klub bi trebao imati gard koji sad nema i to mi najviše smeta u Osijeku, što se nismo uspjeli organizirati da ne bude one man show. Stalno se piše i govori da je Bjelica pobijedio a ne Osijek, da je netko Bjeličin igrač a ne Osijekov... Ispada da sam sam, radim neke stvari jer nema tko drugi. Borim se, želim rezultat, biti najbolji. Ali puno toga što radim ne bih trebao raditi. Ali nema tko...

Očekivali ste da će biti drugačije kad ste dolazili?

- Apsolutno! Znam što je Osijek uvijek bio kao klub s najjačim poduzetnicima u gradu, najjačim ljudima iz grada i zbog toga je malo izgubio identitet, zbog čega mi je žao. I to cijela hrvatska javnost osjeti, da je ovdje one man show. Pa i rivali s kojima komuniciram kažu mi "Nas je četiri-pet plus upravi odbor i slično, a ti si sam". No dobro, tako je kako je, izgurat ćemo ovu sezonu, a nadam se da će se i po tom pitanju nešto promijeniti do kraja sezone.

Dojam je da je Osijek stabilan klub, organiziran.
- Je što se tiče financija, ali struktura... Koja struktura? Nemamo je, slaba je, to nam je veliki problem.

Iako osječki treneri drmaju ligom, vrhunske je igrače uvijek davao, osječki suci (bili) su najjači, hoćete reći da Osijek nema utjecaja?

- U ove dvije godine klub je malo izgubio identitet. Ranije su klub vodili Osječani, i prije njih i još prije, dobro ili loše, ali vodili su ga Osječani. Sad su mađarski vlasnici i Osječana, jakih ljudi iz grada, kojima je stalo do kluba, u klubu nema. Zašto, nije pitanje za mene. Ja u sportskom segmentu živim za klub, za rezultat, ovo bi bio moj najveći uspjeh u karijeri i do sad i od sada, što god napravim kasnije ne bi mi imalo važnost kao biti prvak s Osijekom. E, to nam nedostaje u strukturi kluba, ljudi koji osjećaju kao ja.

Niste zadovoljni komunikacijom s s vlasnicima?

- Jesam, komunikacija s predsjednikom je dobra, korektna, kvalitetna.

Dobro, drugačija je nego što je bila u Dinamu. Dolazi li i ovdje predsjednik nekad u svlačionicu da nešto kaže, podrži momčad...?

- Nije mi ni u Dinamu nikad nitko ušao u svlačionicu, a nije ni ovdje. Predsjednik dođe jednom u mjesecu ili dva, imamo komunikaciju, nije to problem, ali treba nam osječka jezgra ljudi koji vole klub i za njega su spremni napraviti što se mora da bi klub imao gard i snaga u HNS-u. A nemamo je, nikakvu, svi drugi su zastupljeniji i utjecajniji.

Čak i Hajduk, koji godinama uopće ne želi sudjelovati u radu saveza?
- Da, trenutačno ima puno jači utjecaj. Pa ne bi dobio finale Kupa i reprezentaciju u Splitu da nema. Odnos se malo promijenio, ne ulazim u to tko je kriv za događaje iz prošlosti, ali sad Hajduk više poštuju nego prije tri, pet ili deset godina i zato ima snagu u HNS-u. Uostalom, poslije grešaka na Hajdukov račun javljaju se s isprikama "Oprostite, pogriješili smo", a kad pogriješe na štetu Osijeka, nitko se ne ispriča. I ne tražimo to, to je nonsens, što se imaš opravdavati, svi griješe, ali opravdavaš se svima ili nikome. To je taj utjecaj. A Osijek za neke ne postoji.

Koliko je to presudno u borbi za naslov prvaka?

- Cijelo je vrijeme je to presudno, osjeća se u zraku.

A hoće li biti presudno u završnici?

- Nadam se da neće, da ćemo biti jači od svega, vjerujem u to.

Je li Osijek spreman biti prvak?

- Da, što pokazujemo u derbijima.

Ne mislim momčadski i trenerski nego klub, grad.

- Pa dobro - uzdahnuo je - Osijek to želi, i mi i navijači, svi želimo, ali vidjet ćemo...

Živi li grad za taj uspjeh? Kakvo je ozračje u odnosu na vaše igračke dane?
- Iskreno, bio sam razočaran kako se živjelo za ovo što radimo godinu i pol dana sve do zadnja dva mjeseca. Ali u ta dva mjeseca se atmosfera u gradu promijenila na bolje. Bili su dosta indiferentni, ali derbiji s Rijekom, Dinamom i Hajdukom pokazali su da je ljudima stalo i počeli su se sve više identificirati s klubom. Navijači možda nisu 100 posto identificirani s ovom strukturom.

Dakle, više su ljudi živjeli za klub 2001. godine?

- Ma sigurno, sto posto. Sve ima dobre i loše strane, ali generalno bismo se mogli bolje posložiti da imamo osječku jezgru i da klub bude malo jači.

Imate ugovor do ljeta?

- Ne, još godinu dana.

Ali nigdje osim u WAC-u niste ostali dulje od dvije sezone. I redovito vam je druga sezona bila lošija nego prva.

- Može biti... Nisam kao Alex Ferguson da bih ostao u klubu 20 godina, čak ni sedam-osam. Ja kao trener funkcioniram na energiji i osobnoj motivaciji, i teško je držati je toliko pet godina. WAC sam iz regionalne lige doveo do petog mjesta Bundeslige, osjetio sam da je to plafon i da moram dalje. Tako je i bilo. Nekad ja sam osjetim, a nekad nesvjesno i privučem nešto, kao u Dinamu ili Lechu.

U Osijeku bi naslov bio plafon.

- Da, bio bi. Više od toga eventualno bila bi grupna faza Europe.

Pa bi li vas plafon natjerao na odlazak ili privukao da ostanete?
- Moj ostanak ne ovisi o tome hoćemo li biti prvaci 'nego kako ćemo se posložiti. Dvije godine nisam zadovoljan time kakvu podršku imamo. Imam financije, nitko mi se ne miješa u posao, klub mi može priuštiti dovođenje igrača, plaćanje odštete...

I sad bi vas mnogi pitali koji vam vrag onda fali!

- Fali mi klub iza leđa... To je meni veliki problem i o tome ovisi moj ostanak, a ne o tituli.

Je li moguće da će se u dva mjeseca nešto značajno promijeniti?

- Ne znam, vidjet ćemo...

Uoči utakmice sa Slavenom prekinuli ste trening, radite li to učestalo?

- To mi je bilo prvi ili drugi put u Osijeku. I u Dinamu sam to napravio jednom.

To ste vidjeli od nekog trenera kao dobru metodu za prodrmati momčad ili naprosto osjetili trenutak?
- Ma osjetiš da nema smisla. U Dinamu mi se to dogodilo uoči prve utakmice sa Spartakom u Trnavi, bilo je to treće kolo skupine Europske lige. Trening je bio užasan, katastrofa i poslao sam ih u svlačionicu kazavši im da se nećemo dalje sramotiti na taj način. I u Austriji sam to jednom napravio. Kad sat vremena nešto radiš i ako nisi u stanju napraviti kako treba, bolje da i ne radimo. Mi smo privilegirana sorta, koja radi za jako dobru plaću, a bruto vrijeme provedeno na stadionu su dva i pol, tri sata, maksimalno četiri. Drugi rade osam sati. Mi smo privilegirani pa zahtijevam da tih sat i pol ili dva na terenu budu koncentrirani. To je njihova obaveza.

To su neke psihološke metode.

- Naravno. To je vođenje. Nije nogomet 4-4-2 ili 4-3-3 nego vođenje grupe, a 20-30 posto posla su treninzi, sustav, taktika...

Psihološki je i problem neefikasnosti Miereza.

- On ima realizatorsku blokadu. Razgovaramo, bio sam s njim na opuštenom ručku, mlad je igrač, kojem se prvi put u životu našao u takvoj situaciji. Ulaže jako puno volje, truda i rada, a ne vraća mu se. Imao je dobru sezonu u Istri pa na Tenerifima nije puno igrao, ovdje igra, ali ne zabija. Izazov je to za nas i za njega i vjerujem da će proraditi na kraju. Zaslužuje to, i on i mi.

Nedostaje li vam Beljo?

- Ha, iz ove perspektive može čovjek reći da, jer zabio je 12 golova, a naš najbolji strijelac četiri. I on kad puca penal, zabije. Ali u trenutku kad je trebalo donijeti odluku o Belji, Mierez je bio prvi strijelac lige, a tu su bili i Mance, Topčagić, Daku i Špoljarić te nije bilo realno za mladića koji je odigrao 500 minuta i zabio jedan gol razmišljati da će biti prvi napadač nakon takve sezone Miereza. Najlogičnija odluka je bila posudba jer on mora igrati, inače se mlad igrač ne razvija. S Beljinom smo posudbom čak zakasnili šest mjeseci ili godinu dana, jer već tu sezonu za drugu momčad igrao je više nego prosječno, ničime se nije isticao, nije bio motiviran, a ni dovoljno dobar da igra za prvu momčad. Ni na treningu ni na utakmicama B momčadi nije se istaknuo. Zabio je tri ili četiri gola u 2. HNL, to je malo, moraš zabiti 15 ili 20 da razmislimo da budeš u kadru. A i pitanje je bi li bio prva špica, pritisak igranja u borbi za prvaka nije isti kao sad kad igra mirno, rasterećeno se razvija. Tako da je bila jako dobra odluka nas i Belju da ode u Istru. Svaki dan dobivam pozive oko njega iz svih zemalja, pa i iz 'liga petice', zovu me odasvud o njemu. Vidjet ćemo hoće li napraviti transfer ili se boriti s nama iduće sezone.

Iduće sezone vaša B momčad neće smjeti igrati u drugoj ligi. Dinamo je skočio na tu odluku, a vi?

- Za tu odluku nemaju ni jedan argument! Ne da je loša, nego je katastrofalna! Donijeli su je članovi komisije u kojoj su i naš Kulešević i Dinamov Kopić bez da su oni znali za nju. I to u studenom, a dotad smo već uložili velik novac u B momčadi. I onda se preko noći nekome 'ćefilo' da nam to ne treba. Pitao sam odgovorne i jedino obrazloženje je da je neka komisija procijenila da se mladi igrači Dinama i Osijeka ne razvijaju dobro jer su u komfor zoni. A moj protuargument je da smo igrače koji su kod nas u komfor zoni poslali na posudbe: Barišića u Frosinone, Branštetera u prvu slovensku ligu, kao i Cvijanovića, jer prerasli su tu 2. ligu. Na klubu je da procijeni tko je u komfor zoni, a ne neka komisija HNS-a, u kojoj ne znam ni tko sjedi. Problem je što svi vole doći u Maksimir gledati Tottenham, Atalantu, Benficu i West Ham, a da bi Dinamo uopće imao takve utakmice, mora imati budžet od 60, 70 milijuna eura, u državi u kojoj od sponzora zaradi par milijuna kuna. Da bi Dinamo bio konkurentan u Europi i zaradio, mora imati platformu za razvoj igrača. Onda se javlja Gvardiol, Olmo, Moro, Šunjić, Gojak, Šutalo, Franjić..., kad imaš platformu. A sad te druge stepenice više nema, imaš prvu i treću. Nositelji kvalitete u hrvatskom nogometu su Dinamo, Osijek, Hajduk i Rijeka, koji su odlučili da ne žele B ekipu i to je njihovo pravo, a naša je procjena da to treba da se kroz B ekipu mogu razvijati igrači u drugoj ligi. Pa i mi i Dinamo smo u toj ligi konkurentni. Ukidanje toga je apsolutno protiv hrvatskog nogometa i ne znam u čijem je interesu, je li zbog raspodjele većeg novca od TV prava, koji dobivaju i drugoligaši, ne znam...

Pa i to se lako riješi, da klubovi koji igraju u 1. ligi ne mogu dobiti novac i za drugu momčad.
- Ma da, to se lako riješi. Ali nije se raspravljalo o tome. Evo, Svetina kaže "Mi smo informirali klubove". Dakle, obavijestili su nas kad su donijeli odluku, a nisu sjeli s Osijekom i Dinamom da čuju naš stav, razmijenimo argumente obje strane. Pa nismo mi neko slavonsko selo da nas informiraju o odluci.

Tada se već zajapurio...

- Znam kako su nas ovdje doživljavali dok sam vodio Austriju protiv Dinama, 'oni su skijaši, nemaju pojma o nogometu', a da smo pametni, kopirali bismo ih. Ali nismo pametni.

Pa smanjili smo ligu, pri čemu nam je Austrija baš bila jedan od uzora.

- Dobro, što se toga tiče da, iako sad imaju drugi sustav natjecanja. Ali njihova su tri kluba prezimila u Europi: Rapid, LASK i Salzburg. I sva ta tri, uz bečku Austriju, imaju momčadi u drugoj ligi. A bogata su zemlja. Da smo mi Njemačka pa u 3. ligi igraju Kaiserslautern, Duisburg, Hansa, Burghausen... deset bivših prvoligaša pa za takve treba napraviti mjesta, ja bih prvi rekao "oprostite, ali to je interes, ima 45.000 ljudi na stadionu, moramo im napraviti mjesta'. A tko kod nas igra u drugoj ligi? Ni klub jedan osim Varaždina nema uvjete za 1. HNL. A i za drugu ligu je vrlo upitno imaju li svi, gleda se tu kroz prste. I srušiš sustav koji je puno dobroga donio Hrvatskoj. Dinamo 15 godina ulazi u skupine, konkurentan je, diže budžet, drži koeficijent hrvatskog nogometa, ali na račun toga što izlaze iz te škole Gvardiol, Olmo... i sad srušiš tako nešto.

Jeste li dobili ikakvo drugo objašnjenje?

- Komfor zona, ništa drugo.

Hoće li vaša druga momčad igrati u 3. HNL?
- Ne znam. Imamo 20 igrača u B momčadi sa stipendijskim ili profesionalnim ugovorima, koji se bez problema nose u 2. ligi i sad ih moram poslati stepenicu natrag. I što će se dogoditi? Kao Hajduk u Radomlje, tako ću i ja tražiti kamo da ih pošaljem. Imaš dijete od 19 godina, pa je li bolje da ga razvija moj trener, gradimo sad centar sa sedam terena, uvjeti su idealni, imamo svoje trenere, filozofiju rada i vođenja, učimo ih nečemu, a sad ćemo tu djecu morati raštrkati tri u Cibaliju, tri u Bijelo Brdo, dva u Kustošiju, možda će trenirati po nekim livadama, tko zna tko će ih trenirati. A za što radimo te terene nego za svoju djecu?! I sad netko to onako jednostavno 'ćefi' se i odluči jer to je, kao, u interesu hrvatskog nogometa. To ne može biti nikada. Taj Gvardiol se pojavio u mojoj drugoj godini u Dinamu i pitanje je bih li ga ja primijetio da je igrao samo u juniorima. Ali kao mlađi junior igrao je za B momčad, koju sam gledao. Nisam pogledao ni jednu utakmicu juniora, nisam imao vremena, ali B momčad jesam kad god bih stigao. I nakon pet do sedam utakmica za B momčad on je bio konkurentan za prvu momčad. Možda bi mu bez toga taj korak bio prevelik. I Šutalo je igrao za B momčad pa nije bio spreman za A te je otišao u Istru. Postoje stepenice u razvoju, svatko je drugačiji, na različit način se razvija, nekome treba više nekome manje. Ali moraš im dati te stepenice pa nek klub procijeni je li prejak za B momčad pa nije za prvu momčad nego će na posudbu, kao što smo mi napravili s Beljom, a Dinamo sa Šutalom. Mladi igrač mora igrati, i to na nivou da mu nije preteško, ali ni prelako. A ne da komisija HNS-a procjenjuje da su nama igrači u komfor zoni. Zamislite to... Nema ni jednog suvislog argumenta za takvu odluku! Austrijska druga liga ima neke stadione koji su kao naši drugoligaški, neka tribinica, i svjesni su da nemaju kluba iz druge za prvu ligu, a nemamo ni mi. Sigurno. A jedinstvena 3. liga... ne znam kako to može funkcionirati. To moraju biti profesionalci, a tko će im dati profi ugovore u, recimo, Poreču? Ako nisu profesionalci, moraju raditi, a ako radi u petak i ponedjeljak, ne znam kako će u subotu na put u, recimo, Dubrovnik, pa i nedjelju igrati utakmicu i vratiti se u ponedjeljak na posao. Jako sam skeptičan, pa pola ekipa će odustati na pola sezone. Bjelica puno puta priča gluposti pa se nakon nekog vremena pokaže da je to točno.

Prognozirali ste i smanjenje broja igrača na posudbi, što iduće prognozirate?

- Ma ja razmišljam pošteno i logički i nudim argumentirane primjere. Nije logično da Juve da Interu svoja četiri igrača na posudbu. Ili Romi, Atalanti, to ne postoji, toga nema nigdje. Ne može Bayern Leverkusenu ili PSG Lyonu ili Real Atleticu posuditi četiri igrača, to je cirkus! Mi nismo pametni. Prvo je pravilo uspješnosti: kopiraj druge uspješne. A mi stalno nešto izmišljamo, pravila koja nemaju veze s vezom. Ali sad kad smo rekli da se smanji broj dopuštenih posudbi u jedan klub na jednog igrača umjesto šest, rekli su da ne možemo odjednom sa šest na jednog. Pa zašto?! Bit će dva pa jedan i treba nam četiri godine da dođemo do toga - zanio se objašnjavajući pa se vratio na 'omiljenu temu':

- A s ovom odlukom da druge momčadi ne smiju igrati u 2. HNL... Što ću ja sad s igračima starijima od 21 godine, kako ću ih posuđivati? To je pat pozicija. Moram posuditi igrače jer nisu za prvu momčad, a 3. liga im je preslaba, u drugoj bi se razvijali, i sad ih moram slati u BiH, Sloveniju i Mađarsku jer u Hrvatskoj ih neće nitko. Odnosno hoće, ako ja plaćam sve i još plaćam da igra. Trebaju li takvi klubovi igrati u HNL-u? Ili kad vam kažu da ne mogu dati igraču ni 1000 eura nego kažu "samo sendvič i stan". Zar se za takvu HNL bori HNS? Nisu u stanju ni 1000 eura plaću preuzeti, je li to budućnost, tome težimo? I sad su me zvali za jednog igrača, ali nisam ga dao, nisam htio sudjelovati u tom cirkusu, nek brani tu za B momčad. Jako puno nelogičnosti ima u tim odlukama, ali dobro, oni će se s tim nositi, Bjelica je sad tu, pitanje je hoće li biti od ljeta.

Mi zabijamo samo slučajno golove.

Opet 3-5-2. Nikada neće naučiti.

Hvala Kopicu.

Sa SNETA.

Sad sam pričao malo s rođakom od Šutala. Kaze da se njemu ne ide u Lazio, ali da je dosta blizu to. Jucer valjda neki sastanak bio.

Dominik Livaković
Dodiri: 31.6
Točni po utakmici: 17 (70%)
Svoja polovica: 13.5 (86%)
Protivnička polovica: 3.4 (40%)
Duge lopte: 6.3 (48%)
Chipped passes: 2.1 (60%)

Ivica Ivušić
Dodiri: 31.3
Točni po utakmici: 13.1 (57%)
Svoja polovica: 7.9 (83%)
Protivnička polovica: 5.2 (39%)
Duge lopte: 6.7 (41%)
Chipped passes: 0.8 (38%)

Ali ja ne znam odakle ta fama da je Ivušić bolji u igri nogom. Jucer je isto promašivao dodavanja. A protiv Slovačke se vidjelo da mu igrači neće dodati loptu nego su je ispucavali.
Statistika u HNL-u
Livaković: 25 utakmica, točna dodavanja 70%
Ivušić: 18 utakmica, tična dodavanja 57%

Jel to Pašalić izjavio da nece da igra spicu?