Joj kako bi ja sad tu ušao u raspravu rad-ne rad al ne znam jel se može na ovoj temi???

Ljenčina sam, nebi ništa radio. Alternativa za internet bi se svakako našla.

Da da da, živ je Čulinec još, nedavno su im klinci bili u novinama neke dobre rezultate su imali.

Da nema Dinama....

Rijeka definitvno za mene. I BVB uz to. I ja sam iz Dubrave, al ne znam, nikad Dubravu nisam pratio...

Kad nam je Nenad Bjelica po dolasku u Maksimir opisivao što bi trebao donijeti Emir Dilaver, rekao nam je da se radi o karakternom igraču, koji bi za šest mjeseci mogao postati kapetan Dinama. I, u dvije godine se Dilaver uistinu i prometnuo u jednog od vođa svlačionice, među one koji podviknu kad treba, koje se u kabini sluša s autoritetom.

Nije tajna da je Dilaver iznimno vezan uz Bjelicu, da su zajedno bili u Austriji, pa u Lechu, sad u Dinamu, pa se stoga nagađalo, kad je krenula priča oko smanjenja ugovora i kasnijeg Bjeličina odlaska, da će i Dilaver napustiti Dinamo. Između ostaloga, turski mediji spominjali su ga kao jednu od želja Bjelice kad dođe na klupu Fenerbahčea.

No, Dilaver je još u Maksimiru, sprema se za nastavak sezone i ulogu standardnog stopera i kod Igora Jovićevića. Kako je, dakle, on doživio sve to što se zadnjih mjeseci događalo u Maksimiru?

- Puno se pričalo o tome, ali sada je to iza nas i nema smisla vraćati se. Dogovorili smo se kako će kapetan prenijeti stav igrača, to je Ademi i napravio, i idemo dalje. Jedno je sigurno, nema zle krvi i nekih repova. Sve je dogovoreno i sada okrećemo novi list. Mi smo obitelj, da nismo ne bismo postigli ove rezultate. A u svakoj obitelj ponekad ima trzavica - reći će staloženo Dilaver, ne bježeći niti od pitanja o odnosu s Bjelicom i tom mogućem odlasku iz Dinama.
- Da, imam poseban odnos s Bjelicom i uvijek ću ga imati. Nažalost, nismo više skupa u istoj svlačionici, ali to je profesionalizam. Šefu želim puno sreće u nastavku karijere, jer ima kapacitet i znanje za velike stvari. To je pokazao gdje god je bio i radio.

Kad smo već načeli temu, Dilaver ima ugovor još godinu dana. Kakvi su mu planovi i želje, hoće li produljiti ugovor, jesu li ga iz kluba već zvali, razgovarali s njim?

- Vidjet ćemo što nosi vrijeme. Još uvijek imam važeći ugovor i maksimalno ću ga poštovati, jer ne znam drugačije. A onda ćemo sjesti i vidjeti kakva su razmišljanja kluba, kako ja gledam na stvari i pronaći zajednički jezik. Ne treba razbijati glavu time, jer nas čekaju teške stvari ove jeseni. Od kvalifikacija za Ligu prvaka, kraja prvenstva, početka nove sezone...

Evo, krenuli su napokon normalni treninzi čitave momčadi, kakvi su dojmovi o nogometu o doba korone, po strogim pravilima?

- Odlično! Mislim da je nama najteže bilo psihološki izdržati tu stanku. Doma smo, treniramo sami prema programima koje smo dobili, ali zapravo nitko ne zna kada ćemo se vratiti staroj rutini. Kada je krenulo, pao nam je kamen sa srca. Sada je svaki dan sve bolje.

Jedno od glavnih pitanja među nogometašima i trenerima jest koliko će ova stanka uzeti danak u formi igrača, koliko će im trebati da se vrate na prijašnju razinu. Ili joj se barem približe?

- Pauza će se svakako osjetiti na svima, jer ovo je bilo izvan svih planova i programa. No, nitko od nas nije došao zapušten, svi smo radili koliko smo mogli i mislim da neće biti problem da se brzo vratimo u formu.

Boji li se on zaraze, bolesti, kontakta s drugim igračima kad jednom krenu utakmice?

- Ne bojim se zato što vidim kako se radi, koje se mjere poduzimaju i na kojoj je ozbiljnoj razini sve organizirano. Iako to ne znači puno ako si baš pehist pa naiđeš na zarazu, čini mi se da je mogućnost za tako nešto svedena na minimum. Što se utakmica tiče, jedva čekam da počnu. Nikada nisam imao tako dugu pauzu u ovom djelu sezone.

Igrat će se bez publike, što je igračima uvijek najgore i najtužnije. Neki kažu da nema smisla nastavljati sezonu ako nema gledatelja, drugi da je bitno da se igra, makar i tako. Kakav je stav Emira Dilavera?

- Načelno se nogomet igra zbog publike i naravno da oni moraju biti dio toga, ali treba biti razuman i odgovoran. Ako je odlučeno da se igra pred praznim tribinama, onda za to postoji razlog i mi se moramo prilagoditi. Uostalom, navijači će biti ispred televizora.

Kakva je sad atmosfera u momčadi nakon stanke i svega što se događalo, je li još uvijek ista pozitiva kao i ranije?

- Nisam primijetio da je atmosfera loša, a smatram da imam dovoljno iskustva da to vidim. Mi smo igrači pod ugovorom s Dinamom i na nama je da treniramo i igramo najbolje što možemo. Za takve stvari atmosfera ima jako velik utjecaj. Ako bih primijetio da je loša, onda bih poduzeo sve što mogu da je ispravim. Bez obzira na sredstva i posljedice.

Može li ova momčad ponoviti i nadmašiti dosadašnje uspjehe ili je dosegnula svoj vrhunac?

- Ma kakav vrhunac! Ne smije se Dinamo zadovoljavati da ti vrhunac bude skupina Lige prvaka ili proljeće u Europi. Mi moramo raditi korak naprijed u odnosu na sezonu ranije. Ako smo bili u skupini, onda je normalno da i sljedeće godine budemo tamo i da se tučemo za prolaz dalje. U trenutku kada ćemo se zadovoljiti s prosjekom, onda to više neće biti Dinamo koji ja želim i koji navijači žele. Što se momčadi tiče, dolaze novi, mladi, gladni i opasni. Dakako, i iznimno talentirani, jer da to nisu, ne bi bili ovdje. Uz miks iskustva, kvalitete, talenta i pozitivne energije - ovaj Dinamo može puno.

Kakvi su prvi dojmovi o treneru Igor Jovićeviću, kako je momčad prihvatila novog stratega?

- Dojmovi su jako dobri. Nisam imao prilike s njim raditi, ali znamo se iz viđenja sa stadiona. Gledao sam njegove utakmice juniorske Lige prvaka i vidio sam koliko ulaže sebe u sve to. Energija pršti na sve strane. I takvog sam ga osjetio u uvodnim treninzima. Početak je odličan, mislim da će i nastavak biti isti takav, pa i bolji.

Ipak, koliko će biti teško držati ovaj ritam, neobičan za nogometaše? Jer, sezona sad kad krene praktički neće završiti do kraja godine, na to se tek treba naviknuti i dozirati snagu?

- Ritam će biti paklen, ali nije da nas nema dovoljno u svlačionici. Puno je igrača, svi pucaju od samopouzdanja i želje za dokazivanjem. Svatko će dobiti priliku, na nama je da iskoristimo. Pravog odmora kakvog inače znamo neće biti, ali zar se nismo dovoljno odmorili ova dva mjeseca?

Naslov prvaka je samo formalnost, no Dinamo do kraja sezone može srušiti još neke rekorde, po broju bodova, najmanjem broju primljenig golova...

- Ciljevi Dinama uvijek su isti. Zabiti gol više od protivnika, osvojiti sve što se može i što prije riješiti situaciju u HNL-u. Onda se okrećemo Europi i tamo tražimo svoju šansu.

Aha, mene jeusrećio. Razlika u perspektivi. :wink: Čini mi se kako ne gina još jedna turbulentna sezona za Ferrari.

Mene je osobno Vettel razočarao — deda

Zašto?

Nakon onog prvog vala intervjua po odlasku iz Dinama, Nenad Bjelica povukao se u svoj dom u Klagenfurtu, odradio opet dvotjednu karantenu i čeka nove izazove. U petak, 15. svibnja, bit će točno dvije godine otkad je sjeo na Dinamovu klupu, mogao bi obljetnicu dočekati kao trener Fenerbahčea. Turski mediji već ga predstavljaju kao novog trenera velikana iz Istanbula, ‘znaju’ i koje će igrače dovesti.

- Fener? Mogu reći da smo razgovarali, pregovaramo, ali nismo se još dogovorili. Oko 95 posto onoga što je izašlo u turskim medijima, pa su hrvatski mediji kasnije prenijeli, neistina je. Svašta je tu pisalo, od imena imena igrača, uvjeta ugovora, kažem, 95 posto su neistine - rekao je u startu Bjelica.

Dobro, a kojih je pet posto onda istina?

- Fener je velik klub s 30 milijuna navijača i za svakog trenera veliki izazov, ali zasad nema dogovora o angažmanu. Hoće li se dogoditi, ne mogu znati. Imao sam tri razgovora s predsjednikom Alijem Kocom, jednim od najmoćnijih ljudi u Turskoj, prva dva bili su više informativni razgovori, treći put smo pričali o uvjetima, ali dogovora još nema. Iskreno, sve druge opcije i ponude, uglavnom s istoka, stavio sam postrani, jer Fener je najveći od tih klubova koji me traže. Tek kad vidim kako će to proći okrenut ću se drugim opcijama.

Spominjali su se Dilaver, Petković, Oršić, onda Juranović, Melnjak... Hoćete li uzeti nekog od igrača iz Dinama kad nekamo odete?

- Ovisi u koji klub odem, koje će biti potrebe, financijske mogućnosti. U Dinamu ima igrača koji mogu igrati na višoj razini, zapravo nema igrača kojeg ne bih poveo. No, ponavljam, o tome uopće nismo pričali, jedino je istinito da pregovaramo o dolasku Fenerbahče i financijskim detaljima oko kojih još nemamo dogovor.

Kako Bjelica sad, uz vremenski odmak od nekoliko tjedana, gleda na taj šokantni odlazak iz Dinama?

- Nemam odgovor zbog čega se to dogodilo, ne vidim razlog. Ništa nije upućivalo da se to može dogoditi. Meni je nepoznanica zašto je Dinamo donio odluku na ovaj način, ultimativno, kad smo u 22 mjeseca sve situacije i odluke rješavali zajednički. Tretirali su me kao drugog čovjeka iza gospodina Barišića, to su riječi Zorana Mamića, a onda drugog čovjeka kluba ne pitaš ništa o tome. Ne razumijem zašto nisu to sa mnom komunicirali. I koja je bila namjera. Ja sam 22 mjeseca davao sve od sebe za Dinamo, ponašao sam se racionalno, o svemu se dogovarao s njima, imao sjajan odnos sa svima, s momčadi, članovima stožera i ljudima u klubu nisam imao nijedan konflikt. Jesam li kome postao teret zbog uspjeha, to doista ne znam.

Je li nakon svega pričao s igračima?

- Nešto malo smo pričali, ali oni sad trebaju svoj mir, što prije me zaboraviti i okrenuti se novom treneru, ostvariti s njim rezultate koje su ostvarili sa mnom. Ne želim ih na bilo koji način destabilizirati, to su sjajni momci, koji su pokazali karakter, bila mi je čast raditi s njima. Ne samo s njima, već sa suradnicima, fizioterapeutima, doktorima, spremačicama... Da sam im ostao u dobrom sjećanju pokazuje podatak da se samo jedan fizioterapeut nije oprostio od mene, a kad dobijete lijepu poruku od spremačice, onda je to dokaz da ste ljudima ostali u srcu.

Sve zanima kako će izgledati Dinamo nakon Bjelice, može li ova momčad biti i dalje tako uspješna?

- Mislim da Dinamo može biti uspješan. Ostavio sam Jovićeviću dobru bazu igrača, koji su ostvarili sjajne uspjehe. To su visokokarakterni dečki koji će davati svoj maksimum i s novim trenerom. Također, trener je pokazao već da je kvalitetan, veliki entuzijast, posvećen je svom poslu, ima dobru energiju, ima pozitivan stav. Ima kapacitet voditi Dinamo u pravom smjeru.

No, hoće li imati onu istu atmosferu u svlačionici?

- Ono što jest narušeno, to je atmosfera, povjerenje koje sam sa svojim suradnicima i igračima pokušao stvoriti između nas i navijača i ljudi oko Dinama. To je ono što je u ovoj situaciji narušeno kao i atmosfera unutar kluba. Povjerenje se gradi mjesecima, godinama, a izgubiš ga jednom odlukom. Vrijeme će pokazati kolika je šteta, želim Dinamu da ona bude minimalna, da je uopće ne bude. Zaslužuju to Dinamovi navijači, igrači i ovi ljudi s kojima sam svakodnevno dijelio dobro i zlo.

Jovićević vas javno hvali i govori kako neće previše toga mijenjati.

- Prva momčad je funkcionirala, ja nisam otišao nakon četiri poraza, nego nakon četiri pobjede, zadnje tri bez primljenog gola. Pametan trener neće previše mijenjati jer nema potrebe, ali svaki trener donese nešto novo, Igor će to napraviti. Imali smo kvalitetan odnos, jako dobru suradnju, zajednički donosili odluke o mladim igračima, u razgovoru s njim shvatio sam da je čovjek koji je potpuno posvećen poslu i čovjek koji želi uspjeti.

Možda će novom treneru biti problem širok kadar, Jovićević bi, naime, mogao imati na raspolaganju pedesetak igrača?

- Upravo je to jedna od točaka na kojima je došlo do minimalnih prijepora između mene i vodstva kluba. Meni kao treneru nisu trebala četiri desna beka, četiri napadača, pa ovi mladi koji su došli izvana, ako već imamo naše mlade. To nije bilo racionalno ponašanje, bio sam protiv toga. No, sad će možda Jovićeviću dobro doći što ima toliki kadar, jer kad kad si skresao plaće nekima i 66 posto, kako će sad dovesti igrača? Kako platiti nekoga milijun eura, dati mu plaću 400, 500 tisuća, a svojim si igračima koji su ostvarili najveće uspjehe u zadnjih 50 godina smanjio ugovore? Zato je dobra situacija da ima toliko igrača, to su slatke muke za Igora, sve su to dobri igrači, najbolje od onoga što ima u Hrvatskoj i vjerujem da će on donijeti dobre odluke.

Jedan od najvećih Dinamovih dobitaka iz Bjeličine ere je Bruno Petković. No, bilo je trenutaka kad ga je Bjelica i kažnjavao, znao ga je spuštati i dizati. Kakvog Petkovića možemo očekivati u nastavku karijere?

- Petković je kvalitetan dečko i nogometaš, ima sve predispozicije da igra u vrhunskom klubu, pred njim je još sedam-osam godina karijere i samo o njegovom ponašanju na terenu i izvan terena ovisi hoće li postići ono što bi po svemu trebao postići. Samo o njemu ovisi. Mi smo imali jako korektan odnos, na neki način i očinski, nekad kažnjavate i djecu kad nešto krivo naprave. Nije on meni ništa zamjerao, niti ja njemu, išli smo prema naprijed, došli do toga da je jedan od glavnih igrača reprezentacije. Sve ovisi o njegovu radu, ja sam siguran da može doći na razinu vrhunskih momčadi liga Petice.

A kakva može biti Hrvatska na Euru, odgoda natjecanja po mnogima nije dobra vijest za naše igrače?

- Bit će igrači godinu dana stariji, nekima će to dobro doći, nekima baš i ne, bit će im teže. Ako ne bude ozljeda, mislim da izbornik zna grupu od 25 igrača, 23 će izabrati, neće tu biti velikih promjena i uz dozu sreće može se opet napraviti nešto veliko.

Spominjalo se i Bjelicu kao potencijalnog izborničkog kandidata?

- Moj je plan bio odraditi godinu dana s Dinamom, ući u Ligu prvaka. Sve ostalo su bile insinuacije medija, vjerojatno zbog mogućeg Dalićeva odlaska nakon Eura, ali nije bilo kontakata niti izražavanja bilo kakve želje niti s moje strane. Iskreno, preferiram više rad u klubu, motivira me svakodnevni rad, međutim ne znam kako bih reagirao kad bi došla ponuda za izborničku klupu Hrvatske.

Tko bi od mladih Dinamovih nogometaša mogao uskoro napraviti iskorak u prvoj momčadi?

- Pročitao sam da je jedan od razloga odlaska neforsiranje mladih igrača. Vidite, ja sam promijenio filozofiju Dinama koja je bila gurati mlade igrače sa 16, 17 godina, da bi se pokazali tržištu i da ih se što prije proda. To je donijelo Dinamu Ćorića, Halilovića, Šempera, Zeleniku, Murića, Brodića... To su igrači koji nisu u karijeri napraviti koliko su trebali obzirom na svoj potencijal. Ja sam odlučio da će mladi igrači igrati prema zaslugama i ako budu bolji od ovih starijih da će dobiti šansu.

No, nisu puno igrali, to je činjenica?

- Debitiralo je u tom razdoblju osam ili devet mladih igrača, najviše je igrao Marin pa Gvardiol i Đira. U dobrom smjeru je išao Đirin i Gvardiolov razvoj, oni su dobivali više i više minuta, vjerojatno bi dobivali još više prostora i da sam ja ostao trener. Ali s Marinom nisam bio tako zadovoljan. On u svojih oko 700 minuta kao krilni igrač nije zabio nijedan gol, imao je jednu asistenciju i ja ne mogu takvog mladog igrača, bez obzira na velik potencijal i vrijednost, preferirati u odnosu na jednog Oršića koji je hrvatski reprezentativac. Dao sam im do znanja da će igrati kad zasluže i to je donijelo povećanje vrijednosti na tržištu i Olma, Gojaka, More, sutra će to biti Ivanušec, Majer... Oni su isto svi mladi igrači, u Italiji je igrač s 25 godina mlad, kod nas ako nije prodan s 22 on nije dobar. A igrač nije s 22 godine spreman za odlazak, to pokazuju ti brojni primjeri.

Tko bi od mladih koje sad ima u kadru Jovićević, mogao od ljeta postati važan dio momčadi?

- Mladom igraču trebaju dvije-tri sezone seniorskog nogometa da bi se razvio za odlazak. A koliko ih je otišlo i izgubilo se! Ja sam promijenio tu filozofiju, stavljao sam koliko su zasluživali igrati. Gledajući doprinos igrača poput Petkovića, Kadziora, Perića, Dilavera... koji je bio vrhunski, time sam mlade igrače tjerao na veći rad. Ako je nekome ranije bilo obećano da će sa 17 godina igrati Ligu prvaka, onda su ga prevarili, ja to nisam nikome obećao. Nisam imao nikakvog problema staviti Điru u Ligi prvaka, Gvardiola i Marina, ali oni svojim igrama zaslužuju više ili manje minuta. Ako se to nekome možda nije sviđalo, ta moja filozofija, to nije moj problem. Sigurno Dinamo u igračima kao što su Marin, Gvardiol, Đira, Ćuže, Krizmanić, Baturina, Franjić, Šutalo... ima jako veliku vrijednost, to su igrači s kojima je Jovićević došao do najboljih osam u Youth ligi i apsolutno ti dečki imaju kvalitetu igrati u svakom hrvatskom prvoligašu. U Dinamu još ne, Dinamo je razina više. I tko će od njih isplivati, ovisi samo o njihovu radu.

Jedno od najugodnijih iznenađenja jest Damian Kadzior, Poljak je nedavno potpisao i novi ugovor?

- Kadzior je bio moja odluka. Klub je gledao drugo krilo iz Poljske, ali i šest puta skuplje, stajao je taj igrač oko 2,5 milijuna eura. A Kadzior oko 400 tisuća. Klubu sam sugerirao da dovede njega koji je imao puno bolje brojke. Puno se spominjala racionalizacija troškova, ja sam od prvog dana bio racionalan, a Kadzior je jedan od primjera. Koštao je malo koliko je dao, a produljenje ugovora pokazuje da sam bio u pravu. On je veliki dobitak za Dinamo i bit će i dalje, tek ćemo vidjeti koji su mu limiti. On je jedan fokusiran dečko, koji puno radi na sebi, ako tako nastavi može otići i na razinu više.

48 godina ima Bjelica, rođen je 20. kolovoza 1971. godine

99 utakmica je odradio na klupi zagrebačkog kluba

71 pobjedu ima s Dinamom, 15 remija i 13 poraza

7 klubova imao je u seniorskoj igračkoj karijeri

4 promijenio je kao trener vodeći sedam klubova

Mislim da je to bilo između njega i njih. Možda su se pomirili, ko će znat. Zaljepit ću ja sutra intervju kad izađe predvečer na online.

Meni je žao kaj su iz uporabe kod nas izbacili 5 kuna papirnatu zelenu novčanicu. Fran Krsto Frankopan i Petar Zrinski. Jel ona još vrijedi kao platežno sredstvo?

Maksimir, ak će on zginut, zginut ću i ja s njim.

Hrpa sitniša ili velika novčnica

Da da. Ko nebi. Al prije je to realnije za Rijeku. Al ipak su to Kvarnerska gospoda, ja njih nebi zadirkivo. :smile:

ALARM JE UPALJEN

Klubovi su 2019. završili s minusom od 52 milijuna kuna, a 2020. već je sada najteža u povijesti nogometa

Klubovi Prve HNL u 2019. poslovali su s gubitkom od 52 milijuna kuna. Vijest koju će svaki poznavatelj nogometnih prilika primiti s iznimno velikom zabrinutošću, čak i dramom. Toliki minus u godini u kojoj je ‘dragi Bog još uvijek hodao po HNL terenima’. Što tek možemo očekivati u ovoj koja je već sada ušla u povijest kao najteža od kad nogomet postoji? I koja će prema svim prognozama veliki dio klubova poslati u bankrot, stečaj ili ih barem baciti na koljena...


U prošloj je godini 10 prvoligaških klubova ukupno uprihodilo oko 870 milijuna kuna, a potrošilo oko 922 milijuna. Ili duplo manje nego što troše najskromniji klubovi Premiershipa, da ne bi netko živio u zabludi kako nam se klubovi ponašaju kao ‘bahati milijarderi’.

Realan scenarij

Međutim, ljudi koji vode te klubove već su sada sigurno svjesni da će se te brojke doslovno morati prepoloviti. I to već ove godine. U suprotnom neki od njih 2021. neće ni dočekati kao članovi Prve HNL. Nije to nikakva prijetnja ili prognoza zasnovana u najcrnjem scenariju. Nažalost, to je realnost koja se već sada može poprilično realno argumentirati.

Daleko najveći dio novca od tih 870 milijuna došao je iz inozemstva. Manji dio od europskih utakmica, a veći od transfera igrača. Što će nam klubovi napraviti u europskim natjecanjima - valjda će u nekom trenutku početi igrati - tek ćemo vidjeti, iako realno samo Dinamo ima argumente zbog kojih može računati da će i ove sezone igrati neku od europskih liga, što je preduvjet za ozbiljniju zaradu. Ostali već godinama ne mogu proći kvalifikacije. Ostaju nam transferi.

Strašni gubici

U Francuskoj klubovi još zbrajaju stotine milijuna eura gubitaka zbog toga što je prvenstvo prekinuto. Tamo će Hajduk teško prodati novog Bradarića ili Tomu Bašića. Čak ako se španjolska, talijanska i engleska liga nastave, jasno je da će i njihovi gubici biti veliki, jer ne postoje prihodi od ulaznica, dobrim dijelom i od sponzora koji su također u drami zbog pandemije. Bundesliga se nastavlja već sljedeći vikend, a najviše zbog toga da bi se sedam, osam klubova spasilo od sigurnog bankrota. Možemo li se nadati da će Nijemci na ljeto kupiti novog Sosu, Brekala, ili Eleza? Teško...

Prva HNL kao posljednja liga koja je u Hrvatskoj uspjela sačuvati dostojanstvo i dobru razinu kvalitete hitno treba podršku, ruku spasa. Ili je čeka sudbina košarkaške i rukometne lige. Što je scenarij koji užasava svakoga tko zna što je nogomet i kolika je njegova vrijednost. A onda i važnost za hrvatsko društvo. Naravno da ni rukomet ni košarka nisu zaslužili takvu sudbinu, ali ako već imamo njihove primjere, onda smo valjda svjesni da se to nogometu ne smije dogoditi.

Kako pomoći klubovima da prežive? Najprije treba pronaći formulu s kojom će prepoloviti aktualne budžete, jer ovi su neodrživi. Samo nije to lako napraviti preko noći. U poslovnom svijetu uspjeh je kad ti troškovi ne idu gore, a prepoloviti ih nitko ne može u nekom kraćem roku. HNS za početak treba napraviti sve da se ta priča o bitno pojačanim TV pravima proba realizirati ako je ikako moguće već za sljedeću sezonu. I javni sektor trebao bi dati svoj obol. Ne da financira profesionalce, nego da financira infrastrukturu i nogometne škole u klubovima.

Rijeka u svaku sezonu ulazi s minusom od 10 milijuna kuna, jer toliko je stoje režije na Rujevici. Pa je novih pet milijuna kuna stoji omladinski pogon. To je neodrživo za bilo koji klub. I eto odgovora kako je Rijeka ušla u minus od 30 milijuna kuna u prošloj godini.

Gorica je prošlu godinu završila s plusom od 1,33 milijuna kuna. U ovoj je realno već izgubila više od tog iznosa, jer joj Grad po novome uplaćuje trećinu dogovorenih sredstava za ovu godinu. Dogovor je bio 3 milijuna, pitanje je hoće li na koncu doći i do 1,5 milijuna. A Kristijana Lovrića će teško unovčiti na devastiranom tržištu.

Dinamo će preživjeti, jer i ako prepolovi ugovore igrača oni će i dalje bogato zarađivati, a i Modri imaju cijelu plejadu mladih, talentiranih i jeftinih igrača koji samo čekaju šansu. Preživjet će i Osijek s mađarskim kapitalom iza sebe. Preživjet će i Hajduk s vojskom vjernih navijača, ali neće mu biti lako. Transferi su jako važna stavka u poljudskom proračunu, baš kao i ulaznice, a tko zna kada će se navijači moći vratiti na tribine.


Hitne mjere

Ne bojimo se ni za Istru 1961, jer Španjolci su tamo dakako ukalkulirali minuse u prvih nekoliko godina.

Međutim, kako će Rijeka preživjeti? Mišković je ‘pokrio’ minus od 30 milijuna, kako će pokriti novi koji je već izvjestan u ovoj godini? Do kada će biti spreman posuđivati svoj novac? Kako će preživjeti Inter, Varaždin, Lokomotiva, Gorica ili Šibenik koji je već u ligi? Što kada im Dinamo kaže da više nema novca za Karačića, Kastratija, Andrića ili Atiemwena?

Klubovi trebaju hitne mjere i projekcije za ovu godinu. U nesretnoj Udruzi koje još nema, u HNS-u ili gdje već, ali moraju sjesti s nekim i složiti strategiju. HNS je mora složiti, jer ako se klubovi uruše, zaboravite Vatrene na velikim natjecanjima za pet ili deset godina.

Želimo li takav rasplet?